Motuproprij “Antiquum ministerium” – značenje i perspektiva
Dana 10. svibnja godine 2021., objavljeno je apostolsko pismo u obliku motuproprija pape Franje Antiquum ministerium[1] kojim se uspostavlja služba katehete, te se najavljuje da će Kongregacija za bogoslužje i disciplinu sakramenta uskoro objaviti obred postavljanja u tu službu.[2] Papa izrijekom određuje:
„Stoga, nakon što sam razmotrio svaki aspekt, snagom apostolske vlasti uspostavljam laičku službu katehete. Kongregacija za bogoslužje i disciplinu sakramenta providjet će kroz kratko vrijeme da objavi obred uspostavljanja laičke službe katehete.“
Da bismo bolje razumjeli značenje ovoga dokumenta i njegovih odredaba, podsjetimo se kako su uređivane određene službe nakon Drugog vatikanskog sabora.
1. Značenje
Apostolskim pismom Ministeria quaedam iz 1972. godine Pavao VI. određuje da se dokinu četiri niža reda (ostijarijat, lektorat, egzorcistat i akolitat), a da se uvedu službe lektora i akolita, pri čemu se „ove službe mogu povjeriti kršćanskim laicima“, s time da su one pridržane muškarcima.[3] Promjena je nastupila ove godine. Apostolskim pismom pape Franje u obliku motuproprija Spiritus Domini od 10. siječnja 2021. omogućuje se i ženama da budu postavljene u službu lektora ili akolita.[4] Podsjetimo se: vjernici koji redovito u nas čitaju na misi – muškarci i žene – pravno govoreći nisu (postavljeni) čitači, nego tek vrše službu čitača. Slično i izvanredni djelitelji pričesti vrše službu akolite, ali nisu akoliti. Ovom odredbom, moguće je postaviti u trajnu službu lektora i akolite i muškarce i žene.
I sada, Motuproprijem Antiquum ministerium papa Franjo (uz lektore i akolite) uvodi dakle, novu trajnu, „postavljenu“ službu – kateheta. Pri tome se papa poziva na spomenuti dokument Pavla VI. iz 1972.:
„Nema zapreke da osim zajedničkih službi u latinskoj Crkvi Biskupske konferencije zatraže od Svete Stolice i druge, za koje misle da bi ih u njihovu kraju bilo potrebno ili korisno ustanoviti. Tako npr. službe vratara, zaklinjača i katehista, kao i druge službe što bi ih trebalo povjeriti onima koji su se posvetili karitativnom radu, gdje ta služba nije povjerena đakonima.“[5]
Kao što vidimo, papa Pavao VI. bio je zamislio da inicijativa krene od pojedinih Biskupskih konferencija, to jest da one zatraže od Svete Stolice uvođenje još nekih drugih službi uz čitače i akolite. I to se od 1972. (dakle kroz četrdeset devet godina) nije dogodilo. A sada, sama Sveta Stolica, to jest papa Franjo, ustanovljuje novu institucionalnu laičku službu katehete, najavljujući da će Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata uskoro objaviti Red postavljanja u službu katehete, kao što već postoji Red postavljanja u službu čitača i Red postavljanja u službu akolita.
2. Perspektiva
Zadnjih pedesetak godina u bogoslužju aktivnu ulogu uzimaju laici koji, pravno govoreći, tek „ad hoc“, to jest „privremenom odredbom“ vrše neku službu. Naime, crkveno-pravno i liturgijski oni zapravo nisu kvalificirani, odnosno „postavljeni“ službenici. To su uz izvanredne djelitelje pričesti i neki drugi službenici, o kojima izrijekom govori Opća uredba Rimskoga misala: poslužitelj kod oltara koji zamjenjuje akolita, čitač, psalmist, pjevački zbor, zborovođa, sakristan, tumač, prikupljač darova, onaj koji dočekuje vjernike i raspoređuje mjesta te obredničar. Sve te službe župnik ili upravitelj crkve može povjeriti izabranim laicima liturgijskim blagoslovom.[6] Međutim, taj liturgijski blagoslov nije obred postavljanja u službu, kao što je to obred postavljanja u službu čitača i akolita, kako je donesen u Rimskom pontifikalu. U tome smislu ostaje nekoliko otvorenih pitanja, odnosno mogućih usmjerenja.
a) Zašto baš laička službe katehete?
Možemo se pitati zašto je papa Franjo uz čitače i akolite uveo kao trajnu postavljenu upravo laičku službu katehete? Možda je razlog misijski. Poznato je da je u misijskim krajevima služba katehete veoma važna, jer neke izdvojene zajednice svećenik ne može redovito pohoditi pa su katehete oni koji poučavaju u vjeri, ali i oni koji predvode molitvene sastanke, vode sprovode i neke druge liturgijske čine, tako da osim sakramentalnog bogoslužja gotovo u svemu zamjenjuju svećenika.
b) Jesu li vjeroučitelji katehete?
U nas ima mnogo vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama. Svi su oni također zauzeti i u župnoj katehezi. Oni k tome ispunjavaju oba uvjeta o kojima govori papa Franjo: imaju dostatnu naobrazbu, ali jednako tako imaju i biskupov mandat koji jamči da su oni kao osobe i kao vjernici prikladni poučavati u vjeri. Možemo se upitati sljedeće: trebaju li svi oni – ili samo neki – biti postavljeni u laičku službu kateheta? Ako ne svi, po kojem bi se kriteriju to biralo, a da opet ne bude napetosti i nezadovoljstva? Nadalje, s obzirom na to da već imaju (trajni) biskupov mandat, što bi se postavljanjem u trajnu službu kateheta u njihovu životu i djelovanju promijenilo?[7]
c) Druge službe
Još od Pavla VI. 1972. ostavlja se biskupskim konferencijama da od Svete Stolice zatraže da se uvedu i neke druge trajne službe. Koje bi to mogle ili trebale biti? Tko i kako će se baviti tim pitanjem? Tko i kako će prethodno istražiti stvarne potrebe naše Crkve? Konačno, je li nužno da tolike službe postanu trajne laičke službe kao što su to do sada (bar načelno) bile lektorat i akolitat? I opet se postavlja pitanje, koga od čitača izabrati da bude postavljeni čitač, koga od izvanrednih djelitelja pričesti izabrati da bude akolit, koga od odraslih ministranata (a ima i takvih) postaviti za akolita? Koga od vjeroučitelja i kateheta postaviti u službu katehete? U praksi to nipošto nisu laka pitanja.
d) Mogući razvoj
Iako postoji mogućnost postavljanja u službu lektora, akolita i sada kateheta, smatram da ne bi bilo dobro požuriti i imenovati nekolicinu u te službe, tek toliko da pokažemo da revno slijedimo najnovije crkvene odredbe. Zašto? Dva su razloga. Kao prvo, nemamo do sada nikakva iskustva o laičkim postavljenim službama, nismo u tome smislu istražili stvarne potrebe naše mjesne Crkve niti odredili strategiju razvoja. Prije nego što požurimo promaknuti nekoga muškarca ili ženu u lektora, akolitu ili katehetu, potrebno je provesti ozbiljno istraživanje o stvarnim potrebama i mogućnostima takvih službi, potrebno je odrediti strategiju razvoja laičkih službi u skladu s potrebama naše mjesne Crkve. Jer, promaknuti nekoga u trajnu službu ozbiljna je stvar. Drugo, nismo sustavno ustrojili ni one službe „privremenim odabirom“. Tako, npr. nema napisanog pravilnika tko može biti čitač u liturgiji, tko može biti izvanredni djelitelj pričesti te koje bi preduvjete trebao imati. Zato bi u međuvremenu bilo dobro više vrednovati „ad hoc“ službe koje imamo. To su naši čitači, izvanredni djelitelji pričesti, odrasli ministranti, vrijedni sakristani i zvonari, redari u nekim većim crkvama i svetištima, zborovođe, psalmisti, sakupljači darova, obredničari, oni koji tumače liturgijska slavlja i tome slično. Sve bi te službe, kako veli Opća uredba Rimskog misala župnik ili upravitelj crkve mogao „povjeriti izabranim laicima liturgijskim blagoslovom“. Ostaje na nama, dakle, kao što je više puta bilo spomenuto, a u skladu s odredbom naše Biskupijske sinode da donesemo određeni pravilnik za te službe,[8]
e) Liturgijski blagoslov na početku neke službe
Iako ćemo se složiti da su sve navedene službe veoma važne, mi nismo na razini naše nadbiskupije pripravili bogoslužje liturgijskog blagoslova onih koji započinju neku crkvenu službu. Zbog toga pojedini (revniji) župnici sami pripravljaju npr. bogoslužje primanja novih ministranata ili predstavljanje i blagoslov novih članova župnog pastoralnog vijeća… Zato, nakon što, prema odlukama naše Biskupijske sinode donesemo pravilnik za određene službe, potrebno je pripraviti liturgijski blagoslov za one kojima povjeravamo određene službe, kako to određuje Opća uredba Rimskog misala. Ta bogoslužja bi onda trebala imati posebno mjesto u – od naše Biskupijske sinode davno najavljenom – Vlastitom obredniku.[9]
Zaključak
Vjerojatno nije za očekivati da ćemo početi naše vjeroučitelje postavljati u službu katehete čim Kongregacija za bogoštovlje objavi propisani obred, baš kao što nije za očekivati da ćemo nakon dokumenta Spiritus Domini početi neke naše vjernike postavljati u službu lektora i akolita. U tome smislu ni ovaj dokument sigurno neće odmah nešto promijeniti u našoj praksi. S druge strane, jednako kao motuproprij Spiritus Domini, kojim se određuje da se u službu lektora i akolita mogu postaviti i žene, tako nam sada i motuproprij Antiquum ministerium može biti poticajem da ispravno vrednujemo i ustrojimo naše postojeće („nepostavljene“) laičke službe, te da pripravimo obred blagoslova takvih službenika na početku njihove službe. Tek nakon toga – možda na razini naše Biskupske konferencije – mogli bismo raspravljati o potrebi uvođenja nekih naših vjernika u „postavljene“ službe lektora, čitača i kateheta, za što bi, naravno, trebalo onda donijeti i određeni pravilnik.
Tekst je objavljen u VĐON-u, 7-8/2021.
[1] Tekst je dostupan na http://www.vatican.va/content/francesco/it/motu_proprio/documents/papa-francesco-motu-proprio-20210510_antiquum-ministerium.html (pristupljeno 3. 6. 2021). Za hrvatski prijevod vidi: https://www.vjeraidjela.com/apostolsko-pismo-u-obliku-motuproprija-vrhovnog-svecenika-franje-antiquum-ministerium-kojim-se-uspostavlja-sluzba-katehete/ (pristupljeno 3. 6. 2021).
[2] Usp. Papa Franjo ustanovio službu katehete, u: Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije, 149 (2021), 6, str. 61.
[3] Usp. Rimski pontifikal obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog vatikanskog, a proglašen vlašću pape Pavla VI. Službe u Crkvi, ređenja, posvete, zavjetovanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1988., 8-10. Tekst je dostupan također u: Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije, 149 (2021) br. 1, str. 73-75.
[4] Za hrvatski prijevod usp. Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije, 149 (2021.) br. 2, str. 73. Za komentar ovoga dokumenta usp. moj članak: Motuproprij „Spiritus Domini“. Značenje i perspektiva, u: Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije, 149 (2021), br. 3, str. 58-61.
[5] PAVAO VI., Apostolsko pismo motu proprio „Ministeria quedam“, u: Rimski pontifikal obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog vatikanskog, a proglašen vlašću pape Pavla VI. Službe u Crkvi, ređenja, posvete, zavjetovanja. Nalogom i odobrenjem Biskupske konferencije i potvrdom Svetoga zbora za bogoštovlje izdaje Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1988, str. 9.
[6] Usp. Rimski misal prerađen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog vatikanskog, objavljen vlašću pape Pavla VI., preuređen brigom pape Ivana Pavla II. Opća uredba iz trećeg tipskog izdanja, Zagreb, 2004., br. 100-107.
[7] Tu bismo onda mogli ubrojiti i one koji su završili određenu teološku izobrazbu, pa onda imaju biskupov mandat da budu animatori župske kateheze.
[8] Usp. Ti si Krist – za nas i za sve ljude. Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske, Đakovo, 2008., br. 248-266, ovdje br. 251.
[9] Usp. Ti si Krist – za nas i za sve ljude, br. 490.