Motuproprij „Traditionis custodes“
Papa Franjo je 16. srpnja 2021. objavio motuproprij „Traditionis custodes“ kojim se ograničavaju pogodnosti koje su imali svećenici na osnovu motuproprija Benedikta XVI. „Summorum Pontificum“ a što se odnosi na slavljenja mise prema Misalu iz 1962.[1] Uz ovaj dokument papa je uputio pismo svim biskupima u kojem obrazlaže odluke donesene u ovom motupropriju.[2] Naime, nakon što je izdan Rimski misal 1970., davane su mogućnosti svećenicima da s vjernicima ipak slave misu po prethodnom obredu. Prema nekim izvorima u Njemačkoj se redovito slavi misa u 149 crkava, u Austriji u njih 45, u Švicarskoj u 41, u Nizozemskoj u 16, u Češkoj u 14, u Belgiji u 19, u Južnom Tirolu u 9, u Liechtensteinu u 5, u Luksemburgu u 1, u Rimu u 8 crkava.[3] U Hrvatskoj se misa po izvanrednom obliku redovito slavi u četiri crkve.[4] Evo kako se od pojave novog Misala do danas uređivalo slavljenje mise po prethodnom obredu.[5]
1. Pretpovijest
Kada stupi na snagu nova liturgijska knjiga, dotadašnja prestaje vrijediti. To je bila redovita crkvena praksa. Međutim, od prvog izdanja obnovljenog Rimskog misala 1970. na ovaj ili onaj način dopuštala se uporaba prethodnog Misala.
Pogodnosti za vjernike u Engleskoj
Odmah nakon pojave novog Misala neki su engleski biskupi već 5. studenoga 1971. dobili mogućnost da određenim skupinama vjernika dopuste slaviti misu po starom Misalu. Naime, za katoličku manjinu u Engleskoj Tridentski Misal bio je simbol pravovjerja.[6] Još ranije, 14. lipnja 1971. Kongregacija za bogoštovlje dala je dopuštenje starim i nemoćnim svećenicima da mogu privatno služiti misu po starom obredu.[7]
Svećenička družba sv. Pija X., nadbiskupa Léfèbvrea
Problem se javio na drugoj strani. Najpoznatija oporba liturgijskoj obnovi bila je Svećenička družba sv. Pija X., koju je osnovao nadbiskup Léfèbvre. Oni nisu prihvatili odluke Drugoga vatikanskog sabora te su nastavili slaviti bogoslužje prema liturgijskim knjigama izdanim prije Sabora. Iako je taj pokret bio brojem malen, bila je to bolna rana kako za Pavla VI. tako i za Ivana Pavla II. Pa ipak, i jedan i drugi pokazali su razumijevanje za one koji su se osjećali vezanim za prethodni red mise.
Upitnik o misi prema prethodnom obredu
Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata uputila je 19. lipnja 1980. upit svim mjesnim biskupima o uporabi latinskog jezika u bogoslužju i o mogućim zahtjevima da se slavi misa po starom obredu. Službeni su rezultati sljedeći: 98,68 % biskupa izvješćuje kako u njihovim biskupijama nema zahtjeva da se misa slavi po starom obredu.[8]
Pismo „Quattuor abhinc annos“
Pored toga, Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata u svome pismu Quattuor abhinc annos, od 3. listopada 1984., upućenom predsjednicima biskupskih konferencija, daje mogućnost svim biskupima da dopuste svećenicima i vjernicima slaviti misu po Misalu iz 1962. pod sljedećim uvjetima:
- Svećenici i vjernici koji bi slavili tu misu ni na koji način ne smiju dovesti u sumnju legitimitet i doktrinarnu valjanost Drugoga vatikanskog sabora.
- Ta slavlja mogu biti samo u korist onih skupina koje to traže u crkvama i bogoštovnim mjestima i u dane koje odredi biskup, ali ne u župskim crkvama.
- Ta se slavlja trebaju slaviti prema Misalu iz 1962., na latinskom jeziku.
- Treba izbjegavati bilo kakvo miješanje tekstova i obreda dvaju Misala.
- Neka svaki biskup izvijesti Kongregaciju o dopuštenjima koja je dao i, nakon što prođe jedna godina od danog dopuštenja, neka izvijesti o rezultatima takve prakse.[9]
Motuproprij „Ecclesia Dei“
Nakon što je nadbiskup Léfèbvre 30. lipnja 1988. nezakonito zaredio četvoricu svećenika za biskupe (čime je formalno bio ekskomuniciran), papa Ivan Pavao II. piše 2. srpnja 1988. motuproprij Ecclesia Dei,[10] kojim dopušta da oni iz bratovštine nadbiskupa Léfèbvrea, koji žele ostati u jedinstvu s Rimom, mogu sačuvati svoju duhovnu i liturgijsku tradiciju prema odredbama Kongregacije za bogoštovlje od 3. listopada 1984.
Svećeničko bratstvo Svetoga Petra
Nakon što je nadbiskup Léfèbvre ekskomuniciran 12 svećenika, njegovih sljedbenika, 18. srpnja 1988. osnovali su družbu apostolskog života Svećeničko bratstvo svetoga Petra, koje – u skladu s motuproprijem Ivana Pavla II. Ecclesia Dei – slavi liturgiju prema izvanrednom obliku.
Motuproprij Benedikta XVI. „Summorum Pontificum“
Benedikt XVI. objavio je 7. srpnja 2007. motuproprij Summorum Pontificum,[11] kojim de facto daje neograničenu mogućnost slavljenja mise prema Misalu iz 1962., čime se praktički uvodi dvostrukost obreda. Papa ističe da je važeći Misal Pavla VI. redoviti izričaj (ordinaria expressio) „pravila molitve“ (legis orandi) Katoličke Crkve latinskoga obreda, dok se prethodni Misal iz 1962. ima smatrati izvanrednim izričajem (extraordinaria expressio) toga istog „pravila molitve“ Crkve. Papa nadalje veli da Misal iz 1962. „nikada nije bio dokinut“.
U daljnjim točkama dokument Summorum Pontificum određuje da svaki svećenik može slaviti misu prema starom Misalu bilo koji dan te mu za to nije potrebno nikakvo dopuštenje, ni Apostolske Stolice, niti vlastitoga ordinarija. Isto je dopušteno i redovničkim zajednicama. Svaki župnik može uklopiti u redovno dušobrižništvo i ovakvo slavljenje mise. Ovo je praktički značilo da biskup više nije nadležan za bogoslužje koje se slavi u njegovoj mjesnoj Crkvi…
U pismu upućenom biskupima 7. srpnja 2007. povodom objavljivanja motuproprija Summorum Pontificum Papa na samom početku tumači kako se može javiti bojazan da bi se ovim dopuštenjem mogla dovesti u pitanje liturgijska reforma nastala kao plod Drugoga vatikanskog sabora.[12] Ta je bojazan posve neutemeljena, smatrao je tada Benedikt XVI.
Apostolsko pismo pape Franje „Da oltre trent’anni”
Papa Franjo motuproprijem Da oltre trent’anni, od 17. siječnja 2019., dokida Papinsko vijeće Ecclesia Dei (koje je skrbilo o „tradicionalnom“ obredu), a dužnosti toga Vijeća prebacuje na Kongregaciju za nauk vjere. Očito je naime bilo da problemi sa svećeničkim bratstvom Pija X. (koje nije u jedinstvu sa Svetom Stolicom) očito nisu samo liturgijski, nego se tiču crkvenog nauka,[13] jer se motuproprijem Summorum Pontificum dala mogućnost svima koji to žele da slave misu prema izvanrednom obliku.
2. Motuproprij „Traditionis custodes“
Papa na početku objašnjava, Kongregacija za nauk vjere provela je opsežne konzultacije s biskupima glede načina kako su se provodile odredbe motuproprija Benedikta XVI. „Summorum Pontificum“, kako je to i spomenuti odredio. Papa Franjo ističe da objavljuje ovaj motuproprij nakon što je saslušao mišljenje Kongregacije za nauk vjere i mišljenje upitanih biskupa. Motuproprij pape Franje „Traditionis custodes“ donosi sljedeće odredbe:
Članak 1. Liturgijske knjige odobrene od papa Pavla VI. i Ivana Pavla II. jedini su izraz lex credendi rimskog obreda
Članak 2. Jedino dijecezanski biskup može autorizirati uporabu Rimskog misala iz 1962.
Članak 3. Biskup, u čijoj su biskupiji jedna ili više skupina koja slave misu prema prijesaborskom Misalu:
- 1. neka se uvjeri da takve skupine ne stavljaju u pitanje valjanost liturgijske reforme Drugog vatikanskog sabora;
- 2. neka odredi jedno ili više mjesta gdje se vjernici mogu sabirati na slavljenje mise prema prethodnom obredu, ali neka to ne bude u župskim crkvama i neka ne osniva nove osobne župe;
- 3. neka odredi dane u kojima se može slaviti misa prema Misalu iz 1962., a čitanja trebaju biti na narodnom jeziku;
- 4. neka imenuje jednoga svećenika kao svoga delegata da slavi misu prema prethodnom Misalu koji dovoljno poznaje latinski i rubrike prethodnog Misala;
- 5. neka ispita u osobnim župama zakonito osnovanima za dobro ovih vjernika, kolika je njihova stvarna potreba za njihovo duhovno dobro;
- 6. neka pazi da ne autorizira nove skupine.
Članak 4. Svećenici, zaređeni poslije ovoga dekreta, koji žele slaviti isu prema prethodnom Misalu, trebaju podnijeti formalni zahtjev dijecezanskom biskupu, koji će se – prije nego što dade dopuštenje – konzultirati sa Svetom Stolicom.
Članak 5. Svećenici koji već slave misu prema prethodnom obredu, neka od dijecezanskog biskupa zatraže dopuštenje da to i dalje mogu činiti.
Članak 6. Ustanove posvećenoga života i družbe apostolskog života koje je odobrila papinska komisija „Ecclesia Dei“ od sada potpadaju pod Kongregaciju za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.
Članak 7. Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata i Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života brinut će se oko provedbe ovih odredaba.
Članak 8. Dokidaju se sve prethodne odredbe koje bi bile u suprotnosti ovoga motuproprija.
Kao što se vidi, ovaj motuproprij dokida odredbe motuproprija „Summorum Pontificum“ iz 2007. prema kojima je svaki svećenik – i bez dopuštenja vlastitog biskupa uvijek mogao s vjernicima slaviti misu prema prethodnom Misalu. Motuproprij „Traditionis custodes“ praktički se vraća na odredbe već spomenutog pismo „Quattuor abhinc annos“ od 3. listopada 1984. koje također naglašavaju da oni koji žele slaviti misu prema Misalu iz 1962. ne smiju dovoditi u pitanje liturgijsku reformu Drugog vatikanskog sabora te da se ne smije slaviti u župskim crkvama. Isto pismo određuje da je biskup nadležan davati takva dopuštenja, određujući mjesto i dane kada se može slaviti.
Motuproprijem „Traditionis custodes“ papa Franjo ide još i dalje: prije nego što dade dopuštenje svećeniku zaređenom poslije ovoga motuproprija biskup se mora savjetovati sa Svetom Stolicom. Očito je da se sada ide veoma restriktivno prema slavljenju mise prema prethodnom obredu. Što je tome uzrok? Odgovor možemo pronaći u papinom pismu upućenom svim biskupima.
3. Pismo pape Franje biskupima uz motuproprij „Traditionis custodes“
Istoga dana objavljeno je i „Pismo svetoga oca Franje biskupima cijeloga svijeta kojim predstavlja motuproprij ‘Traditionis custodes’ glede uporabe rimske liturgije koja prethodi reformi iz 1970.“[14]
Na početku papa napominje da su pogodnosti koje su Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. dali za slavljenje liturgije prema prethodnim liturgijskim knjigama imale za cilj zacijeliti raskol koji je prouzročio nadbiskup Léfèbvre. Obojica papa su naglašavala da je Misal Pavla VI. redoviti izričaj pravila molitve Katoličke Crkve, dok bi onaj prethodni bio „izvanredni izričaj“.
Trinaest godina nakon motuproprija „Summorum Pontificum“ (2007.) papa Franjo je uputio upitnik biskupima cijeloga svijeta glede provedbe spomenutog motuproprija. Odgovori koju su stigli, veli papa, „žaloste me i brinu“ i nastavlja: „Mogućnost, koju je dao Ivan Pavao II. i kasnije s još više velikodušnosti Benedikt XVI. sa svrhom da se uspostavi jedinstvo tijela Crkve, s obzirom na različitu osjetljivost za liturgiju, korištena je za to da se poveća distanca, da se uvedu razlike, da se stvore međusobno suprotstavljeni stavovi, što ranjava Crkvu i usporava joj put, izlažući je riziku podjela.“
Papa veli da ga jednako tako, s druge strane, žaloste zloporabe o kojima Benedikt XVI. govori: „U mnogim mjestima ne slavi bogoslužje onako kako je propisano novim Misalom, nego se ponašaju kao da taj Misal daje ovlast, štoviše obvezu kreativnosti, koja često dovodi do deformacija sve do ruba podnošljivosti.“ Međutim, nastavlja papa Franjo, jednako žalosti instrumentalizacija Misala iz 1962., tako da se sve više odbacuje liturgijska reforma Drugog vatikanskog sabora, koja je, po njihovu mišljenju izdala Tradiciju i „pravu Crkvu“. Nedopustivo je stavljati u pitanje biskupe koji su u zajedništvu s papom na Drugom vatikanskom saboru donijeli određena usmjerenja za Crkvu. Stavljati u pitanje Sabor, znači stavljati u pitanje činjenicu da Duh Sveti vodi Crkvu. A taj je sabor, između ostaloga, snažno naglasio da liturgija pripada svemu Božjem puku koji u njoj sudjeluje „prema raznolikosti staleža, službi i djelatnog učešća“ (SC 26), što na svoj način ističe još i Pio XII.
Kao konačan razlog ovakve odluke Papa ističe činjenicu kako je sve očitije da neki, koji prianjaju uz misno slavlje prema prijesaborskim knjigama, zapravo odbacuju liturgijsku reformu kao takvu pa i samu Crkvu s njezinim ustanovama, deklarirajući sebe kao pripadnike „prave Crkve“, upravo kao što su se jednoć u Korintu jedni deklarirali kao Apolonovi, drugi kao Kefini a treći pak kao Kristovi, protiv čega je Pavao odlučno ustao (usp. 1 Kor 1,12-13). Pogrešan motiv slavljenja mise prema Misalu iz 1962., prinudio ga je, nastavlja papa, da dokine povlastice koje su dali Ivan Pavao II. i Benedikt XVI., jer, „liturgijski čini nisu privatni čini: oni su slavlje Crkve koja je otajstvo jedinstva“ (SC 26).
Kao potvrdu svoje odluke papa navodi činjenicu da se isto dogodilo i 1570. kada je uveden Rimski misal: on je postao obvezatan za sve, osim za one koji su više od 200 godina imali drugačiju tradiciju (npr. milanska liturgija).
Na koncu papa potiče sve biskupe da budno paze da se bogoslužje dostojanstveno i pobožno odvija onako kako je predviđeno bogoslužnim knjigama te da u isto vrijeme valja imati razumijevanja prema onima koji još slave liturgiju po prethodnom obredu i dati im vremena da prihvate važeći Rimski misal.
4. Značenje
Slavljenje mise po prethodnom Misalu u nas nije posebno rašireno, dok je to na Zapadu puno raširenije. Smatram da su razlozi razumljivi. Ako ostavimo po strani one koji su davnih sedamdesetih godina bili sentimentalno vezani uz prethodnu liturgiju na latinskom jeziku,[15] mnogi su se vjernici priklanjali tradicionalnoj liturgiji zbog silnih zloporaba u slavljenju mise prema važećem Misalu. To ide do te mjere da neki improviziraju cijelu misu, da su sastavljali vlastiti red mise, vlastite euharistijske molitve, te – da bi se svidjeli ljudima – od bogoslužja čine show, dopadljivu predstavu. Na njemačkom govornom području postalo je normalno da laici drže homiliju u misi, da se izjednačava vrijednost mise i običnog bogoslužja riječi. Gledajući zloporabe, neki su od tih vjernika – kako su papu izvijestili mjesni biskupi – odbacili i novi Misal i liturgijsku obnovu Drugog vatikanskog sabora, pa čak i sam Sabor. U tome smislu papina je odluka opravdana i njegovo obrazloženje razumljivo i argumentirano.
Ostaje otvoreno drugo pitanje. Očito je da su u liturgiji prisutna zastranjenja na „desno“, ali i na „lijevo“. Činjenica je da su u nekoj mjeri pretjerali oni koji su privrženi prethodnom Misalu do te mjere da potpuno zabacuju novi. U isto je vrijeme činjenica da ima onih koji – s prešutnim dopuštenjem svojih biskupa – ignoriraju liturgijske propise i od svete mise doslovno prave predstavu po svom ukusu i po ukusu onih koji liturgiju vide kao performans. Međutim, koji su od ovih veći problem za Crkvu? Oni „lijevi“ ili oni „desni“? Kojih ima više? Ako je papa – sasvim opravdano – donio neke odredbe potaknut zloporabama onih koji slave misu po prethodnom obredu, može li se očekivati jednako tako jasna i nedvosmislena osuda onih koji izrijekom krše osnovne liturgijske propise i kršćanska moralna načela do te mjere da u crkvi blagoslivljaju homoseksualne brakove, a na tornjeve crkava vješaju zastave u duginim bojama? Kako u tome smislu prosuđivati takozvani „Sinodski put“ Katoličke Crkve u Njemačkoj?
Mi nemamo pred očima dokumente i izvješća koja dolaze na Papin radni stol, pa ne možemo objektivno ocijeniti do koje je mjere bio nužan ovaj dokument te hoće li uskoro uslijediti i drugi, pogotovo vezano uz Crkvu u Njemačkoj. Uvjeren sam da će papa naći načina da uspostavi „mir onima koji su daleko i onima koji su blizu“ (usp. Ef 2,18).
[1] Usp.: https://www.vatican.va/content/francesco/it/motu_proprio/documents/20210716-motu-proprio-traditionis-custodes.pdf (pristupljeno 16. 7. 2021). Za prijevod motuproprija usp.: https://www.quovadiscroatia.com/vazne-vijesti-izdan-motu-proprijo-traditionis-custodes/ (pristupljeno 18. 7. 2021.).
[2] Usp.: https://press.vatican.va/content/salastampa/it/bollettino/pubblico/2021/07/16/0469/01015.pdf (pristupljeno 16. 7. 2021.). Za prijevod popratnog pisma usp.: https://www.quovadiscroatia.com/popratno-pismo-pape-franje-uz-motu-proprijo-traditionis-custodes/ (pristupljeno 18. 7. 2021.).
[3] Podatci preuzeti s mrežne stranice „Pro missa tridentina“. Usp. https://www.pro-missa-tridentina.org/heilige-messen/regelmaessige-gottesdienste.htm (29. 8. 2019.).
[4] Podatci preuzeti s mrežne stranice „Tradicionalna latinska misa“. Usp. http://tradicionalnalatinskamisa.blogspot.com/2019/03/raspored-tradicionalnih-latinskih-misa.html (29. 8. 2019.).
[5] Usp. Z. PAŽIN, Misal Pavla VI. i Misal Pija V. Novo i staro u bogoslužju Crkve, Đakovo 2021., str. 12-17.
[6] Usp. A. BUGNINI, La riforma liturgica (1948–1975), Rim, 1983., str. 296.
[7] Usp. KONGREGACIJA ZA BOGOŠTOVLJE, Notificatio de Missali Romano, Liturgia Horarum et Calendario, u: Acta Apostolicae sedis (= AAS) 63(1971.), 712–715 i Notitiae 7(1981.), 215–217.
[8] Usp. KONGREGACIJE ZA BOGOŠTOVLJE I DISCIPLINU SAKRAMENATA, Investigatio de usu linguae latinae in liturgia romana et de missa quae „Tridentina“ appelari solet, u: Notitiae 17(1981.), 589–611.
[9] Usp. KONGREGACIJE ZA BOGOŠTOVLJE I DISCIPLINU SAKRAMENATA, Quattuor abhinc annos u: AAS 76(1984.), 1088–1089. Usp. također: www.unavox.it/doc03.htm (28. 12. 2020.).
[10] Usp. IVAN PAVAO II., Litterae Apostolicae ‘Motu proprio datae’, ‘Ecclesia Dei adflicta’, 2 Iulii 1988, u: AAS 80(1988.)12 (15 Nov. 1988), 1495–1498. Usp. također: http://www.vatican.va/holy_father/john_paul_ii/motu_proprio/documents/hf_jp-ii_motu-proprio_02071988_ecclesia-dei_it.html (28. 12. 2020.). Za hrvatski prijevod usp. https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/ecclesia-dei-afflicta (29. 8. 2019.).
[11] Usp. BENEDIKT XVI., Summorum Pontificum. Lettera apostolica „motu proprio“ data, u: AAS 99(2007.)9, 777–781. Usp. https://w2.vatican.va/content/benedict-xvi/en/motu_proprio/documents/hf_ben-xvi_motu-proprio_20070707_summorum-pontificum.html (28. 12. 2020.). Usp. hrvatski prijevod: https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/summorum-pontificum (pristupljeno 18. 7. 2021.).
[12] Usp. BENEDIKT XVI., Pismo biskupima Rimskoga obreda, u: AAS 99(2007.), 795–799. Pismo je dostupno na: http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/letters/2007/documents/hf_ben-xvi_let_20070707_lettera-vescovi_it.html (29. 8. 2019.). Za hrvatski prijevod usp.: https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/popratno-pismo-uz-sp. (pristupljeno 18. 17. 2021.).
[13] FRANJO, Da oltre trent’anni. Lettera apostolica in forma di „motu proprio“ circa la Pontificia commissione „Ecclesia Dei“. Dostupno na: http://w2.vatican.va/content/francesco/it/motu_proprio/documents/papa-francesco-motu-proprio-20190117_ecclesia-dei.html (27. 12. 2020.).
[14] Usp. https://press.vatican.va/content/salastampa/it/bollettino/pubblico/2021/07/16/0469/01015.pdf (pristupljeno 16. 7. 2021.).
[15] Sjećam se kako je dragi prof. Jakov Benković, časna starina, tih godina u prostoru preko puta sakristije u katedrali, uz jednog bogoslova kao ministranta, slavio misu po prethodnom Misalu…
