Može li Marija biti uzor modernoj ženi?

Može li Marija biti uzor modernoj ženi?


Kako Marija može biti uzor modernoj ženi, onoj koju vidimo na ekranu, na ulici, u društvu? Ako ih usporedimo, vidimo da je Marija ponizna, vjerna, šutljiva, strpljiva…, i tko bi sve nabrojio zapisano u Novom Zavjetu.

Nije bila povodljiva. Mi ne znamo kakvu je modu slijedila, ako je to tada uopće bilo važno. One koji proučavaju život moderne žene može puno toga obradovati, ali i zasmetati.

Na to se najbolje može odgovoriti polazeći od toga na što prvo pomislimo kad reknemo „emancipacija“ i “Majka Marija”. Ona je „ponizna službenica“, dok se današnja žena drugačije postavlja i osjeća, zar ne?

Sveti papa Ivan Pavao II. naglasio je u enciklici Mulieris dignitatem kako dostojanstvo žene proizlazi iz toga što je, jednako kao i muškarac, stvorena na sliku Božju.

Što li sve nisu o ženi napisali? Evo nekoliko misli:

  • “Žena bez stida i bez straha jest kao jelo bez soli“ (albanska narodna).
  • „Žena stoji kao kapija na izlazu kao i na ulazu ovoga svijeta“ (I. Andrić)
  • “Tko može upravljati jednom ženom, može upravljati jednim narodom“ (H. de Balzac).
  • “Ipak je gorča od smrti žena, jer je ona slična mreži i srce je njezino zamka, a ruke su njezine okovi“ (Sveto Pismo).
  • “Žena za svakoga ima punu torbu suza“ (bugarska narodna).

Ima tih izreka napretek. Nakon svega, kako im Marija može biti uzor? Ona nije medijski eksponirana, ne šminka se, ne odijeva kako to netko želi, jer je moderno, vjernica je i u radosti i pod križem. Vjerujemo da će se u njoj  prepoznati žene koje  prebiru  zrnca krunice, rađaju djecu, grade svoju obitelj ljubavlju, uz muža, ali i daju muškarcima snagu da ne budu kukavice i ne bježe od napora, ne bježe od Kalvarije, nego stanu poput svetoga Ivana uz njih podno križa… Jer tek takve „marijanske žene” mogu potaknuti i muškarce da doista djeluju kristovski, odnosno da tako konačno počne ona stvarna i željena istinska obnova svijeta…

Naravno da žena ima svoje mjesto u obitelji, u svijetu u kojem živi, da ima svoj glas. S druge strane, to što se čini da Marija šuti, pokazuje da je šutnja jača od riječi, odnosno da ona govori onda kad je to doista potrebno. Npr. kad svi drugi šute, ona ne stoji sa strane, nego na pravom mjestu koje joj je Bog namijenio, tako da je uvijek u odnosu s Bogom i Njegovom voljom. Svaka se žena, kroz sve dane svoga života, može ugledati u Mariju: ženu, majku, patnicu, zagovornicu, vjernicu.

Zato za kraj evo i poticajnih stihova pjesnika Tome Babića (17./18. st.):

O, Gospojo svake dike,
Kojoj nije nigdi slike;
Ni takove još prilike,
Ni će biti po sve vike.
Jer si lipa sva kolika,
I Gospoja privelika.
Tko se tebi sad utiče.
Rajsku diku svaki stiče;
Kako pravoj toj kraljici,
I nebeskoj cesarici,
I pričistoj još Divici,
Dragoj našoj pomoćnici.

Iz Versi od začeća Blažene Djevice Marije