Načela o kojima se ne može pregovarati


Obraćanje Njegove Svetosti Benedikta XVI. članovima Europske pučke stranke u prigodi Studijskih dana o Europi

Dvorana blagoslova, četvrtak, 30. ožujka 2006.

U četvrtak 30. ožujka 2006. u podne u Dvorani blagoslova Vatikanske apostolske palače Sveti Otac Benedikt XVI. primio je sudionike skupa koji je priredila Europska pučka stranka i obratio im se sljedećim govorom.


Časni parlamentarni zastupnici,

ugledne dame i gospodo,

zadovoljstvo mi je primiti vas u prigodi Studijskih dana o Europi koje organizira vaš Klub zastupnika. Rimski su prvosvećenici uvijek posvećivali posebnu pozornost ovomu kontinentu; današnja je audijencija prikladna i zauzima mjesto u dugom nizu susreta između mojih prethodnika i političkih pokreta kršćanskoga nadahnuća. Zahvaljujem časnomu gospodinu Pötteringu na riječima koje mi je uputio u vaše ime i upućujem njemu i svima vama srdačne pozdrave.

Europa se sada mora baviti složenim pitanjima od velike važnosti, kao što su rast i razvoj europskih integracija, sve preciznije definiranje politike susjedstva unutar Unije i rasprava o njezinu društvenom modelu. Za postizanje tih ciljeva bit će važno nadahnuti se, stvaralačkom vjernošću, iz kršćanske baštine koja je dala tako osobit prinos u stvaranju identiteta ovoga kontinenta. Cijeneći svoje kršćanske korijene, Europa će moći dati siguran smjer izborima svojih građana i naroda, ojačat će njihovu svijest o pripadnosti zajedničkoj civilizaciji i hraniti predanost svih da se suoče s izazovima sadašnjosti radi bolje budućnosti. Stoga cijenim što vaš Klub prepoznaje europsko kršćansko nasljeđe, koje nudi vrijedne etičke smjernice u potrazi za društvenim modelom koji primjereno odgovara zahtjevima već globalizirana gospodarstva i demografskim promjenama, osiguravajući rast i zapošljavanje, zaštitu obitelji, ravnopravnost mogućnosti odgoja i obrazovanja mladih i skrbi za siromašne.

Vaša podrška kršćanskom nasljeđu, štoviše, može znatno pridonijeti porazu kulture koja je sada prilično raširena u Europi, koja očitovanje vlastitih vjerskih uvjerenja potiskuje u privatnu i subjektivnu sferu. Politike izgrađene na tom temelju ne samo da podrazumijevaju odbijanje (repudijaciju) javne uloge kršćanstva; općenitije, isključuju bavljenje europskom religijskom predajom, koja je tako jasna, bez obzira na njezine vjeroispovijesne inačice, prijeteći tako samoj demokraciji, čija snaga ovisi o vrjednotama koje promiče (usp. Evangelium vitae, 70). S obzirom da ta predaja, upravo u onome što bi se moglo nazvati njezinim višeglasnim jedinstvom, prenosi vrjednote temeljne za dobrobit društva, bavljenjem njome Europska unija samo može biti obogaćena. Bio bi znak nezrelosti, ako ne i slabosti, odlučiti suprotstaviti joj se ili je zanemarivati, umjesto voditi dijalog s njom. U tom sklopu treba priznati da se određena sekularna nepopustljivost pokazuje kao neprijatelj snošljivosti i zdrave svjetovne vizije države i društva. Stoga mi je drago što Ustavni ugovor Europske unije predviđa strukturiran i trajan odnos s religijskim zajednicama, prepoznajući njihov identitet i specifičan prinos. Povrh svega pouzdajem se da će sada započeti učinkovita i korektna provedba toga odnosa, uz suradnju svih političkih pokreta bez obzira na stranačku pripadnost. Ne smije se zaboraviti da, kada Crkve ili crkvene zajednice interveniraju u javnu raspravu, izražavajući pridržaje ili podsjećajući na različita načela, to ne predstavlja oblik nesnošljivosti ili miješanja, budući da je isključiva svrha takvih posredovanja prosvijetliti savjesti, omogućiti im da djeluju slobodno i odgovorno, u skladu s istinskim zahtjevima pravednosti, čak i kada bi to trebalo biti u sukobu sa situacijama moći i osobnim interesima.

Što se tiče Katoličke Crkve, njezine su intervencije u javnom prostoru poglavito usredotočene na zaštitu i promicanje dostojanstva osobe, čime svjesno skreće posebnu pozornost na načela o kojima se ne može pregovarati. Među njima se danas jasno ističu sljedeća:

– zaštita života u svim njegovim stadijima, od prvoga časa začeća do prirodne smrti;

– priznavanje i promicanje naravne strukture obitelji – kao zajednice muškarca i žene utemeljene na braku – i njezina obrana od pokušaja da se pravno izjednači sa stubokom različitim oblicima zajednice koji joj u stvarnosti štete i pridonose njezinoj destabilizaciji, zamračivanju njezina posebnoga značaja i nezamjenjive društvene uloge;

– zaštita prava roditelja da odgajaju svoju djecu.

Ova načela nisu istine vjere, iako dobivaju dodatno svjetlo i potvrdu iz vjere; upisana su u samu ljudsku narav i stoga su zajednička cijelomu čovječanstvu. Djelovanje Crkve u njihovu promicanju stoga nema vjeroispovjesno obilježje, nego je upućeno svim ljudima, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost. Naprotiv, takvo je djelovanje tim potrebnije što se ta načela više niječu ili krivo shvaćaju, jer to predstavlja uvrjedu protiv istine ljudske osobe, tešku ranu nanesenu samoj pravdi.

Dragi prijatelji, potičući vas da budete vjerodostojni i dosljedni svjedoci ovih osnovnih istina kroz svoje političko djelovanje, i što je još važnije kroz svoju privrženost da živite vjerodostojnim i dosljednim životima, na vas i vaš rad zazivam stalnu Božju pomoć, u zalog čega vama i onima koji vas prate srdačno udjeljujem svoj blagoslov.


Engleski izvornik: Principles which are not negotiable

Francuski prijevod: Principes qui ne sont pas négociables

Kastilski prijevod: Principios que no son negociables

Portugalski prijevod: Princípios que não são negociáveis

Talijanski prijevod: Principi che non sono negoziabili


S engleskoga preveo Petar Marija Radelj