Ne, Papa nije odgovorio na dvojbe petorice kardinala

Ovih smo dana mogli čitati naslove članaka iz kojih se zaključuje kako je papa Franjo odgovorio na dvojbe koje su mu uputila petorica kardinala s pet različitih kontinenata o nejasnoćama vezanima uz Sinodu o sinodalnosti. Ti su prilozi redovito nosili ovakav ili sličan naziv: Papa Franjo odgovorio na dubia petorice kardinala, a po njima se svjesno i namjerno manipuliralo istinom. Naime, mnogi su vjernici dovedeni u zabludu jer im je problematika predstavljena tako kao da je Papa ne samo odgovorio na dvojbe kardinala, nego da im je odgovorio na način da se tu više nema što dodati ni oduzeti. Stvarnost je bitno drukčija, a pokazuje ne samo da Papa nije odgovorio na postavljena pitanja petorice kardinala, nego i da se izvrće istina.  

Stoga podsjećamo na tijek zbivanja.

Najprije su 10. srpnja 2023. god. Walter Brandmüller, Raymond Leo Burke, Juan Sandoval Íñiguez, Robert Sarah i Joseph Zen Ze-kiun, kardinali koji svojim geografskim određenjem simbolično predstavljaju sav katolički svijet, uputili Papi svoja dubia. Dubia su u Crkvi uobičajeni način traženja pojašnjenja od pape, relevantne kongregacije (dikasterija) ili ureda Rimske kurije kada neka pitanja konkretne crkvene prakse, učenja, bogoslužja ili kanonskih odredbi ostaju nejasna. Oni su tako u svom upitu Papi zatražili pojašnjenje na pet pitanja, od kojih su svako kratko naznačili, a potom i podrobnije pojasnili. Njihov skraćeni oblik ovdje donosimo, a na cjeloviti prijevod upućujemo: 

1. Dvojba oko tvrdnje da se Božja Objava mora iznova protumačiti na temelju kulturnih i antropoloških promjena koje su u modi

2. Dvojba oko tvrdnje da bi proširena praksa blagoslivljanja istospolnih zajednica bila u skladu s Objavom i Učiteljstvom (KKC 2357)

3. Dvojba oko tvrdnje da je sinodnost „tvorbena dimenzija Crkve“ (Apostolska konstitucija Episcopalis communio, 6), tako da bi Crkva po svojoj naravi bila sinodna

4. Dvojba oko potpore pastirâ i teologâ teoriji da se „bogoslovlje Crkve promijenilo“ i da se stoga svećeničko ređenje može podjeljivati ženama

5. Dvojba oko tvrdnje „oproštenje je ljudsko pravo“ i ustrajavanja Svetoga Otca na obvezi da se odriješi svakoga i uvijek, pri čemu kajanje ne bi bilo nužna pretpostavka za sakramentno odrješenje.

Pitanja su vrlo dobro osmišljena i predstavljaju glavne nejasnoće koje muče veliki dio katolika diljem svijeta, a proizlaze iz djelovanja današnje hijerarhijske Crkve. Posebno su vezana uz tzv. Sinodu o sinodalnosti, o kojoj se u službenim crkvenim krugovima govori u superlativima, iako većini vjernika nije jasno ni što ona predstavlja, ni što se njome želi postići, ali im je vidljivo da je u suprotnosti s (dosadašnjim) učenjem Katoličke Crkve. 

Papa Franjo odgovorio je na dvojbe već sutradan, 11. srpnja 2023. god., a iz njegovog je odgovora razvidno da ga je naslovio samo na prvu dvojicu navedenih kardinala, tj. Brandmüllera i Burkea, potpisnike dvojbi, dok su ostali kardinali izostavljeni kao adresati. Uz to, odgovori nisu navedeni u uobičajenoj formi s da ili ne, nakon kojih slijedi obrazloženje, nego su oblikovani u rečenice iz kojih se ne može izvući jasno tumačenje. Uz to valja dodati kako su neki, slijedeći način izražavanja, zaključili da je taj odgovor sastavio novi prefekt Dikasterija za nauk vjere, novoimenovani kardinal Victor Manuel Fernández, Papin pisac iz sjene, a svojevremeni osumnjičenik za krivovjerje, zbog čega se prije petnaestak godina morao suočiti s optužbama Kongregacije kojoj je sada na čelu. Neki dijelovi odgovora upućuju na moguću izmjenu crkvenog učenja i prakse, a posebno se u tom smislu može istaknuti Pitanje 2, točka e), gdje se govori da će ponekad biti potrebno razlučiti situaciju mogu li se blagoslivljati istospolne osobe, ali pod uvjetom da se njihova veza ne naziva brakom.

Ipak, i taj je odgovor, kao i svi ostali, sročen nedovoljno precizno da bi se sa sigurnošću moglo tvrditi što stvarno znači, pa su petorica kardinala prerekla svoje dvojbe i ponovo ih uputila Svetom Ocu 21. kolovoza 2023. U njima su mu zahvalili na odgovorima, ali su naveli i ovo: “Moramo dodati da svojim odgovorima niste razriješili dvojbe koje smo postavili, nego ste ih produbili” i “stoga ponovo podnosimo svoja pitanja tako da se na njih može odgovoriti s jednostavnim ‘da’ ili ‘ne'”. I ta prerečena pitanja imaju svoja pojašnjenja, a ovdje ih donosimo u onom sržnom obliku, dok na cjeloviti upućujemo:

1. Je li moguće da Crkva danas naučava učenja suprotna onima koja je prije naučavala u pitanjima vjere i ćudoređa, preko Pape ex cathedra, u definicijama sveopćega sabora ili u redovitom općem učiteljstvu biskupâ raspršenih po svijetu (usp. Lumen gentium, 25)?   

2. Je li moguće da bi u nekim okolnostima pastir smio blagosloviti zajednice između homoseksualnih osoba, sugerirajući tako da homoseksualno ponašanje kao takvo ne bi bilo protivno Božjemu zakonu i hodu osobe prema Bogu? Ostaje li vrijediti učenje koje podupire sveopće redovito učiteljstvo, prema kojemu svaki spolni čin izvan braka, a osobito homoseksualni čin, tvori objektivno teški grijeh protiv Božjega zakona, neovisno o okolnostima u kojima se ostvaruje i o nakani s kojom se provodi?

3. Obavlja li Biskupska sinoda, koja će se održati u Rimu i koja uključuje samo izabrane predstavnike pastira i vjernika, u naukovnim i dušobrižnim pitanjima o kojima će biti pozvana izjasniti se, vrhovnu vlast Crkve, koja pripada isključivo Rimskomu prvosvećeniku i Biskupskomu zboru zajedno sa svojom glavom (usp. kanon 336. Zakonika kanonskoga prava)?

4. Bi li Crkva u budućnosti mogla imati ovlast podjeljivati ​​svećeničko ređenje ženama, proturječeći time da isključivo pridržavanje ovoga sakramenta za krštenike muškoga spola pripada samoj bȋtī sakramenta Reda, što Crkva ne može promijeniti?

5. Može li valjano primiti sakramentno odrješenje pokornik koji, iako priznaje grijeh, odbija na bilo koji način donijeti odluku da ga više ne će počiniti?

Na ta prerečena pitanja u kojima su petorica kardinala jasno navela kako Papin odgovor nije razriješio nego produbio njihove dvojbe te kako sada očekuju uobičajen i nedvojben odgovor, tj. da na svako postavljeno pitanje odgovori s da ili ne, nisu do danas dobila nikakav odgovor. Iako su to svi mediji mogli razabrati, postavlja se pitanje zašto su manipulativno i (zlo)namjerno tvrdili i ustrajali u toj tvrdnji da je Papa odgovorio na upite petorice kardinala? Vjerojatno je tome pridonijela reakcija novoimenovanog kardinala i prefekta Dikasterija za nauk vjere Fernándeza, koji je naveo da je Papa već odgovorio na postavljena pitanja i da on nije rob koji će izvršavati naredbe. 

Nakon što su pričekali razumno vrijeme na Papin odgovor, a imajući u vidu blizinu i opasnost Sinode o sinodalnosti, kao i činjenicu da Papa nema obvezu odgovoriti, petorica kardinala odlučila su 2. listopada 2023. god. o svemu obavijestiti Kristove vjernike. Uskoro je na stranici Dikasterija za nauk vjere objavljen odgovor pape Franje od 11. srpnja, a mediji su ga predstavili kao jedini i konačan, ignorirajući prerečena pitanja. Stvarajući takvu opću klimu, petorica kardinala označeni su kao buntovnici bez razloga, a njihove su sumnje ispale bezvrijedne. Stoga ne vidimo nikakvu vjerojatnost da će Papa ikada odgovoriti na dvojbe, barem ne u traženom obliku s odgovorima da ili ne. 

Budući da nas je Isus poučio: “Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je” (Mt 5,37), kao i da ono što nam govori u tami treba propovijedati na svjetlu (usp. Mt 10,27), ne može se drukčije zaključiti nego da u Papinu shvaćanju crkvenog učenja nešto bitno nije u redu. Na postavljena pitanja, naime, ne može odgovoriti s da, jer bi to bio jasan znak da odbacuje učenje Crkve, a ne može ni s ne, jer bi morao odustati od mnogih svojih upitnih stavova i navesti da je bio u krivu, pa mu stoga ne ostaje ništa drugo nego ustrajati u šutnji. Vidjet ćemo kako će se to odraziti na Sinodu o sinodalnosti, čije je ovogodišnje zasjedanje počelo 4. listopada i koja je, vjerojatno iz približnih razloga, ovijena papinskom tajnom. Ta je Sinoda veliki kamen spoticanja današnje Crkve, a svoj legitimitet pokušava izgraditi na dvjema nepotkrijepljenim tvrdnjama: da je zajedničko djelo svih vjernika i da je riječ o osluškivanju poticaja Duha Svetoga. Obje tvrdnje demantira objektivna stvarnost, kako to potvrđuju i petorica kardinala, a koja su tek iz pristojnosti Papi uputila dvojbe, iako im je kao vrsnim teolozima itekako jasna krivovjerna pozadina i njezina pogibeljnost. Bez obzira što su navedenim ignoriranjem poniženi, oni su u očima mnogih moralni pobjednici, a njihovo će zauzimanje kad-tad biti zasluženo ocijenjeno. 

Ovdje još želimo dodati pokoju riječ o njihovim godinama, odnosno osvrnuti se na ismijavanja koja se ponegdje mogu čitati zbog njihove vremešnosti. Počevši od najstarijeg među njima, riječ je o ovim godinama života: 94, 91, 90, 78 i 75. Osim što valja primijetiti da bi i sam Papa uskoro trebao napuniti 87 godina pa u tom smislu ne odudara puno od petorice kardinala, čini nam se primjerenim autore dvojbi usporediti sa starozavjetnim starcem Eleazarom (usp. 2 Mak 6,18-31). Iako je mogao mirno čekati prirodnu smrt, on je svojom hrabrošću i mučeništvom pokazao u čemu se sastoji važnost očuvanja vjere otaca i time učvrstio mladiće da se ni po cijenu smrti ne udalje od Božjeg zakona. Na isti način i mi gledamo na petoricu kardinala, od kojih barem trojica zbog svojih visokih godina ne mogu imati nikakvu drugu motivaciju osim da svojim primjerom učvrste vjernike i pokažu im što je prava vjera u Boga, a što je krivovjerje. Kako su na Eleazarovu hrabrost uskoro i svoju hrabrost pokazala sedmorica braće Makabejaca i njihova majka, ne sumnjamo da će Duh Sveti potaknuti i mnoge današnje vjernike da po primjeru petorice kardinala bolje razumiju važnost vjernosti Bogu i Crkvi i da će za taj dragocjeni biser biti spremni podnijeti što god treba.