Srijeda, 16 lipnja

Nedjelja uskrsnuća Gospodinova: Ubrus bijaše napose složen


Čitanja: Dj 10, 34a.37-43; Ps 118, 1-2.16ab-17.22-23; Kol 3, 1-4 (ili: 1Kor 5, 6b-8); Iv 20, 1-9


Petar i Ivan trče do praznog groba. Evo kako to sam Ivan opisuje:

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Jeste li zapazili ono s ubrusom? U grobu je uredno bio složen.

Bit će vam zacijelo poznato da riječ đavao dolazi od grčke riječi diabolos, što označava onoga koji razbacuje, koji čini nered. Upravo je tako i opisana posljedica prvoga grijeha: prvi su ljudi iznevjerili Boga i odmah nakon toga nastupio je nemir i nered. Spoznali su da su goli, obuzeo ih je stid, uplašili su se i sakrili pred Bogom. I kad ih je Bog „uhvatio na djelu“, počeli su se međusobno optuživati. Od tada svaki grijeh unosi razdor, nered, nespokojstvo, nesreću, kako od grijeha Kainova, preko grijeha Davidova, preko grijeha Judina, pa sve do naših dana.

I onda, kad je izgledalo da je po Pilatovoj nepravednoj presudi i po mržnji i zavisti židovskih prvaka konačno svijetom zavladao nered, grijeh i smrt, Isus je zorom svoga uskrsnuća učinio posvemašnji preobražaj. Smrt je bila pobijeđena, nepravda nadvladana, tamu Velikoga petka zamijenilo je vedro uskrsno jutro. „Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?“ (1 Kor 15,55). Nikada više Napasnik, Rušitelj i Razgraditelj neće imati vlasti i moći nad Božjim službenicima. Nikada više Zlo neće moći imati zadnju riječ. Kristovim uskrsnućem, svako nasilje počinjeno nad čovjekom, pa i sama smrt pobjeđuju se snagom Kristovog uskrsnuća. I od tada ništa više nije kao prije: „Je li tko u Kristu, novi je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta“.

I ne samo čovjek. Ubrus koji je Krist stavio i savio napose na jedno mjesto označava posvemašnje spasenje. Krist sve dovodi u red. Od čovjeka pa sve do žive i nežive prirode, tako da se ono konačno spasenje ostvaruje na svemu stvorenju: „I stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarenosti, da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje“ (Rim 8,21). Neće tada biti zavisti, mržnje, tjeskobe ili smrtnog straha. Nastupa novo nebo i nova zemlja.

Ta su vremena Kristovim uskrsnućem već započela. Po krštenju Krist uskrsli već u nama djeluje snagom svoga Duha. Dao Bog da već danas budemo navjestitelji i svjedoci novine života u Kristu.