Nekadašnji blagoslovi cvijeća i trave na Veliku Gospu
U ranijim vremenima blagoslovi su imali veliko značenje u svakodnevnom životu vjernika, a preko njih se htjela posvetiti ljudska svakodnevica, zaštititi od raznih negativnih utjecaja, te se na poseban način otvoriti Božjoj milosti. Između mnoštva drugih, postojao je i blagoslov cvijeća i trava na Veliku Gospu, koji je imao svoje posebno značenje, a on se još uvijek ponegdje zadržao, iako ga više nema u današnjim obrednicima.
Iako i danas postoje u Crkvi mnogi blagoslovi, od kojih bismo za neke mogli reći kako uistinu pogađaju bit liturgijskog uprisutnjenja Božje milosti i crkvenog pastoralnog djelovanja, dok to isto za neke druge ne bismo mogli, ipak valja uočiti kako blagoslovi, unatoč činjenici kako ih neki doživljavaju magijski i na rubu praznovjerja, a drugi kao obično i nepotrebno manipuliranje vjerskim osjećajima, nisu nešto što bismo trebali odbaciti niti prezrijeti. Blagoslovi u svojoj biti predstavljaju izlijevanje Božje ljubavi i milosti na onoga koga se blagoslivlja ili na ono što se blagoslivlja, a što će biti upotrijebljeno na korist pojedinca ili zajednice, i u tom smislu imaju svoju vrijednost, a svoju pravu snagu dobivaju tek ukoliko onaj koga se blagoslivlja to takvim i razumijeva i prihvaća.
Ljepota i djelomično razumijevanje blagoslova može se primjerice vidjeti u analogiji onih lijepih do danas ponegdje zadržanih običaja (koji nemaju svoju liturgijsku pozadinu, ali itekako osvjetljavaju smisao blagoslova) kada otac ili majka na dan vjenčanja blagoslivljaju svoga sina ili svoju kćer, htijući im kroz konkretan oblik polaganja ruku na glavu prenijeti doslovno svoju dušu, odnosno pretočiti iz sebe u svoje dijete svu svoju ljubav, ali i onu imaginarnu zapovijed da čuva sve one vrijednosti kojima su ih učili, napose vjeru, a jednako tako u istom činu žele to svoje dijete, iskrenom i poniznom prošnjom Bogu, zaštiti (točnije, zamoliti Boga da to učini) od bilo kakvih nesreća i pogubnosti u daljnjem životu, imajući svakako u vidu: ako je to Božja volja. “Blagosloviti” u tom smislu ima preduboko značenje, a može se tumačiti i etimološki i “onako po srcu”.
“Blagosloviti” tako znači “blago sloviti“, blago govoriti, iznositi iz svoga srca, na blag i dobrohotan način, najveće blago koje se krije u srcu onoga tko blagoslivlja, a tim se činom i tim dobrohotnim riječima, daruje onome koga se blagoslivlja. Upravo takvu blagost i takvo blago daruju otac i majka djetetu kada ga iskreno blagoslivljaju općenito, a posebno, zbog dubine i ozbiljnosti trenutka, na dan vjenčanja. Ako to dijete zna prepoznati i vidjeti tu roditeljsku nesebičnu ljubav, blagoslov će se uistinu kroz zahvalnost i primanje razliti u njegovu dubinu u punom smislu riječi. I taj će blagoslov ostati trajno prisutan, odnosno svaki put će se evocirati, pa makar i nakon 30 godina, kad god se prisjeti toga. Predmet kojega su roditelji toga trenutka dali djetetu, bez obzira koliko po sebi bio vrijedan ili bezvrijedan, postaje neizrecivo blago upravo iz razloga jer je u njemu čvrsto ukorijenjena roditeljska darovana ljubav. Ako, pak, to dijete ne vidi ili ne želi vidjeti, blagoslov s te strane ostaje bezvrijedan.
Blagoslovi u liturgijskom smislu tako označavaju izlijevanje Božje dobrohotnosti na nas, još više one najdublje Božje ljubavi, one ljubavi koja se očitovala smrću i poniženjem samoga sebe, da bismo mi shvatili što je Ljepota, ali ako mi to ne vidimo ili ne želimo vidjeti, blagoslov nam može biti u najboljem smislu riječi simpatičan obred i ništa više, ili preciznije rečeno – ostaje mrtav.
Zato je važno prizivati si u pamet pravo značenje blagoslova i pokušati ih u tom svjetlu tako i razumijevati.
U starija vremena blagoslovi su, ipak, bili drukčije shvaćani nego danas. Bilo ih je neusporedivo više i doslovno se blagoslivljalo sve: od krava i krmača do staja, njiva, djece, bolesnika, raznih trava, polja itd. Na prvi pogled, nepotrebno poigravanje svetinjama. Velikom broju blagoslova možemo dodati i činjenicu kako su mnogi od njih bili teološki vrlo upitni, odnosno velikim su dijelom bili na rubu praznovjerja i magije. Danas su blagoslovi od takvog shvaćanja očišćeni i ima ih neusporedivo manje, ali ipak, nasuprot tome, stječe se dojam, s priličnom sigurnošću da je to stvarno tako, da su negdašnji blagoslovi bili puno više “blagoslovi” no što su to danas.
Unatoč nedovoljnom razumijevanju biti blagoslova, vjernici su jednostavno od svakog blagoslova očekivali uprisutnjenje Božje milost i zahvalno su ju primali, a upravo je to ono što čini njihovu srž. Danas ljudi uopće ne mogu pojmiti smisao blagoslova, jer ne vide dubinu, nego samo ono izvanjsko. Također, uopće ne uviđaju kakva je njihova uloga u svemu tome, pa uglavnom ostanu “nigdje”. Zato npr. kada vidimo na televiziji kako neki svećenik ili biskup blagoslivlja, primjerice, temelj za neku zgradu, mi ne vidimo i ne osjećamo onu duboku iskrenu molitvu Bogu da stvarno blagoslovi tu buduću zgradu i sve koji će se njome kretati, odnosno da sve to bude u službi dobra, niti ne vidimo spremnost okupljenih koji će tu zgradu koristiti da se potrude da to stvarno tako bude, nego samo vidimo kako taj svećenik ili biskup mlati nekakvim škropilom, i ništa više. Zato blagoslovi postaju smiješni i neznakoviti. Posebice oni tipa blagoslova hrane na uskrsno jutro, koje postaje važnije i od same svete mise, bez obzira što je to najvažnije euharistijsko slavlje u godini.
I zato se nekako, opravdano ili neopravdano, stječe dojam kako su blagoslovi, uz sve natruhe praznovjerja, bili nekada dublji i iskreniji, i u tom smislu opravdaniji. Tako je postojao, između mnoštva drugih, i jedan blagoslov na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, a riječ je o blagoslovu trava i cvijeća. Taj se blagoslov još uvijek ponegdje zadržao, mada puno više u nekim drugim dijelovima Europe, nego kod nas.
Značenje toga blagoslova je višestruko, a između ostaloga očituje se u tome što su, s jedne strane, apostoli, prema predaji ili barem pobožnom pričanju, u Marijinu grobu umjesto njezina tijela našli cvijeće (odatle se ona i naziva “Ljiljan bijeli”, “Ruža bez trnja” i sl.), a s druge strane povezan s tradicijom hodočašćenja u marijanska svetišta, kada vjernici danima spavaju u prirodi, na sjenicima i sl. Također, blagoslov je vezan uz vrijeme dozrijevanja plodova i kosidbu, odnosno blagoslovom trava zaziva se Božja zaštita nad stokom, a blagoslovom cvijeća nad ljudima, kako bi Gospodin po njima odagnao svako zlo i bolest, zaštitio ih od uboda zmija i svake pošasti…
Nadalje, ovaj blagoslov priziva u pamet ljudsku prolaznost (kao što će se trava osušiti, tako će i svako stvorenje okončati ovozemaljski život), ali i novu nadu u vječni život, koja nam je dana i po Marijinim zaslugama, dok je njezino uznesenje prototip i naše buduće proslave. Zato je i postojao običaj da se tada blagoslovljena trava nosila na grobove najbližih…
Mogli bismo reći kako je općenito značenje blagoslova uska povezanost sa Stvoriteljem i zahvalnost za svu ovozemaljsku stvarnost, kao i jasna usmjerenost prema novom, vječnom životu.
Donosimo taj blagoslov najprije prema Obredniku Biskupije Bosansko-djakovačke i sriemske iz 1878., koji je izdao biskup J. J. Strossmayer, a bio je obvezujući za tu biskupiju, a potom prema Rimskom obredniku iz 1929., čija se obvezatnost prostirala na sve biskupije ondašnje Jugoslavije.
BLAGOSLOV TRAVE na dan Velike Gospojine
Đakovački obrednik iz 1878.
Sveć. Pomoć je naša u imenu gospodnjem. Odg. Koji stvori nebo i zemlju. Sveć. Gospod s vami. Odg. I s duhom tvojim.
Blago+slovi gospode ovaj stvor cvietova i trava, da, zazivanjem tvoga svetoga imena, budu rodu ljudskomu spasonosnim sredstvom, te ujedno u zdravlje i sreću tiela i duše svim onim, koji ga tvojom darežljivošću sebi na utjehu posjeduju i čuvaju. Po Isukrstu gospodu našem. Odg. Amen.
POMOLIMO SE
Smiluj se, gospode bože, rad slave presvetoga imena svoga, slugam i službenicam svojim, koji ti vierno služe i u nebeske se darove uzdaju: da tvoj blagoslov po ovih travah i cvietovih bude im u zaštitu tiela i duše; te da ove cvietove i trave tvoja dobrota blagoslivljuć + blagoslovi; pa zaštićeni tvojom milošću, da ono, u što se uzdamo, i što, obilježeni jednom vjerom katoličkom, vjerujemo, takodjer i postići vriedni budemo. Po onom, koji nas je na križu odkupio i spasio. Odg. Amen.
I poškropi blagoslovljenom vodom.
BLAGOSLOV TRAVA na blagdan Uznesenja B. D. Marije
Rimski obrednik iz 1929.
R. Gospodin će dati blagoslov.
O. I zemlja će naša dati plod svoj.
R. Natapaš gore s visina svojih.
O. Plodom djela tvojih siti se zemlja.
R. Daješ da raste stoci trava.
O. I bilje na službu ljudima.
R. Da izvedeš kruh iz zemlje.
O. I vino da veseli srce čovječje.
R. Da mu se lice sja od ulja.
O. I kruh krijepi srce čovječje.
R. Posla riječ svoju i ozdravi ih.
O. I istrže ih iz svake propasti.
R. Gospodine usliši molitvu moju.
O. I vapaj moj k tebi da dođe.
R. Gospodin s vama.
O. I s duhom tvojim.
Pomolimo se.
Svemogući vjekovječni Bože, ti si riječju svojom od ništa stvorio nebo, zemlju, more, vidljivi i nevidljivi svijet; ti si zapovjedio zemlji, da rađa biljem i drvećem na porabu ljudima i životinjama, i da jedno i drugo prema sjetvi ima u sebi plod; svojom si neiskazanom blagošću dopustio, da biljke budu ne samo živim stvorovima korisne za hranu, nego i bolesnim tjelesima za lijek. Tebi se molimo poniznim duhom i ustima, blago+slovi po svojoj milostivosti ove raznovrsne biljke i plodove i ulij im povrh prirodne moći, koju si u njih usadio, milost svoga novog blagoslova, da u tvoje ime dane na porabu ljudima i životinjama postanu obrana od svih bolesti i protivština. Po Gospodinu našem Isusu Kristu Sinu tvojem, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova. O. Amen.
Pomolimo se. Bože, ti si po slugi svojem Mojsiju zapovjedio sinovima Izraelovim, neka donesu snopove novih plodova svećenicima, da ih blagoslove, i neka uzmu plodove najljepšega drveta, te se vesele pred tobom Gospodinom Bogom svojim. Pristani milostivo na naše prizivanje i izlij izobilje svoga blago+slova na nas i na snopove novih žita, novih trava i na pobrane plodove, što ti ih zahvaljujući prikazujemo i u ime tvoje blago+sivamo na ovu svetkovinu. Podaj, da budu ljudima i krupnom, sitnom i teglećem blagu lijek protiv bolesti, kuge, čirova, čina, vračarija, zmijskog otrova i ujeda ostalih otrovnih životinja i zvjeradi i protiv svakoga otrova, i da na svakom mjestu, gdje se god što od njih metne, nosi ili drži, brane od svih đavolskih prijevara, spletaka i lukavština, da bismo po zaslugama blažene Djevice Marije, kojoj častimo blagdan Uznesenja, zaslužili, te nas sa snopovima dobrih djela primiš tamo, kamo je ona uzeta. Po Gospodinu našem Isusu Kristu Sinu tvojem, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova. O. Amen.
Pomolimo se.
Bože, ti si mladicu Jesinu, Majku Sina tvoga Gospodina našega Isusa Krista, na današnji dan zato dignuo na nebeske visine, da našoj smrtnosti po njezinu zagovoru i zaštiti podaš plod tijela njezina, istoga Sina svoga. Tebe smjerno molimo, daj nam, da se moći istoga Sina tvoga i slavnom zaštitom njegove Majke, s pomoću ovih zemaljskih plodova po vremen(it)om spasenju pripravimo na vječno. Po istom Gospodinu našem Isusu Kristu Sinu tvojem, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova. O. Amen.
I blagoslov Boga svemogućega Oca i Sina + i Duha Svetoga sašao na ove stvorove i ostao vazda. O. Amen.
