Srijeda, 27 siječnja

Novi talijanski prijevod Rimskog misala

Dana 28. kolovoza 2020. predsjednik Talijanske biskupske konferencije kardinal Gualtiero Bassetti predao je papi Franji prvi primjerak novog talijanskog misala izdanog prema trećem tipskom izdanju iz 2002. (odnosno prema ponovljenom izdanju iz 2008.), dakle nakon punih osamnaest godina. Misal je dostupan od rujna 2020. i može se odmah upotrebljavati, s tim da od Uskrsa sljedeće godine (4. travnja 2021.) on postaje obvezatan. Cijena mu je 110 eura, a talijanske župe mogu nabaviti jedan primjerak po sniženoj cijeni od 70 eura.[1] U jeku priprema za hrvatski prijevod misala dobro je vidjeti talijanska iskustva. Evo kako je došlo do novog talijanskog prijevoda.



1. Put do novog prijevoda


Godine 2004., dvije godine nakon objavljivanja trećeg tipskog izdanja, započinju radovi na talijanskom prijevodu.

Godine 2010. Talijanskim je biskupima predstavljen novi prijevod koji oni prihvaćaju 2012. Te iste godine prijevod se daje na odobrenje Kongregaciji za bogoštovlje i disciplinu sakramenta, prema odredbi Dokumenta Liturgiam authenticam iz 2001. godine. Međutim, nije bilo nikakvog služenog odgovora sljedećih pet godina.[2]

U međuvremenu Papa Franjo 3. rujna 2017. izdaje motuproprij o prijevodu tipskih izdanja liturgijskih knjiga na narodne jezike Magnum principium koji je stupio na snagu 1. listopada iste godine.[3] U odnosu na dokument Liturgiam authenticam iz 2001. motuproprij Magnum principium donosi dvije važne promjene.[4]

Odobravanje prijevoda. Od sada se biskupske konferencije ovlašćuju da prirede i odobre prijevod misala, a Sveta ih Stolica samo potvrđuje. Prije toga je odobravanje prijevoda bilo u nadleštvu Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenta. Tako kanon 838 § 3 Zakonika kanonskog prava sada glasi:

„Biskupskim konferencijama pripada da vjerno i primjereno prirede i odobre prilagođene prijevode bogoslužnih knjiga na narodne jezike, te izdaju liturgijske knjige za područja koja im pripadaju, nakon što ih potvrdi Apostolska Stolica.“

Fideliter. Vjerno (lat. fideliter) prevođenje liturgijskih tekstova s latinskog na narodni jezik ne treba biti doslovno (kako se to moglo iščitavati iz dokumenta Liturgiam authenticam), nego treba gledati na smisao nekoga teksta, odnosno kako se određeni teološko-liturgijski pojam ili izričaj može spretno izraziti u nekom jeziku. U pismu prefektu Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata kardinalu Robertu Sarahu papa Franjo precizira:

„Glede odgovornosti Biskupskih konferencija da fideliter prevode, valja precizirati da je sud o vjernosti latinskome te eventualne potrebite korekcije bila zadaća Dikasterija. Međutim, sada odredba daje Biskupskim konferencijama pogodnost da prosuđuju izvrsnost i vjernost jednoga i drugoga termina u prijevodima s originala, pa i u dijalogu sa Svetom Stolicom. Dakle, confirmatio više ne pretpostavlja detaljno ispitivanje riječ po riječ, izuzev očitih slučajeva koji se mogu dati biskupima na daljnje razmatranje. (…) Fideliter podrazumijeva trostruku vjernost: kao prvo izvornom tekstu, zatim vjernost osobitosti jezika na koji se prevodi te na koncu vjernost podrazumijeva da tekst bude razumljiv onima kojima je namijenjen.[5]

Nakon ovoga dokumenta talijanski su biskupi ponovno pregledali svoj prijevod. Već sljedeće godine, na svojoj sedamdeset i drugoj izvanrednoj skupštini od 12. do 15. studenoga 2018., Talijanska je biskupska konferencija velikom većinom odobrila novi prijevod Rimskog misala na talijanski jezik (195 „placet“ – 5 „non placet“).

Dana 11. siječnja 2019. predsjednik Talijanske biskupske konferencije kardinal Gualtiero Bassetti predao je primjerak misala Kongregaciji za bogoštovlje i disciplinu sakramenata. Papa Franjo odobrio je prijevod 16. svibnja 2019., a odgovarajući dekret Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata je od 16. lipnja 2019.[6]

Prvi primjerak tiskanog misala predan je papi Franji 28. kolovoza 2020. Misal je u prodaji od rujna 2020. i može se odmah upotrebljavati, a od Uskrsa (4. travnja 2021.) on postaje obvezatan.


2. Prilagodbe u talijanskom prijevodu Rimskog misala


Novi talijanski prijevod Rimskog misala uvrštava prilagodbe i dodatke koje su već unesene u drugo talijansko izdanje Rimskog misala iz godine 1983. prema drugom tipskom izdanju iz 1975.[7]


a) Prilagodbe sadržane u prethodnom izdanju iz 1983.


Osim onoga što stoji u tipskom izdanju iz 1975. ovaj misal donosi još vlastite tekstove i prilagodbe. Evo tih novina kojih nema u tipskom izdanju.

  • Četiri liturgijska pozdrava.
  • Četiri poziva na pokajanje.
  • Za pokajnički čin s „Gospodine smiluj se“ osam općih obrazaca te pet za božićno vrijeme i tri za vazmeno vrijeme.
  • Dvije molitve blagoslova vode koje se uzimaju umjesto pokajničkog čina.
  • Slava, Vjerovanje, Svet i Jaganjče donose se i na latinskom.
  • Sve molitve imaju uvijek ispisanu cijelu doksologiju, npr. „Po Gospodinu našem Isusu Kristu Sinu tvome koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga“, što je za svećenika vrlo praktično.
  • Na raspolaganju je 165 molitava za nedjelje i neke svetkovine prema krugu ABC, zatim još 34 zborne molitve za dane preko tjedna u vremenu kroz godinu te još 63 darovne i 63 popričesne molitve za dane kroz tjedan došašća, božićnog i vazmenog vremena (jer se u tipskom izdanju te molitve ponavljaju).
  • Umjesto poklika: „Slava tebi, Kriste“ nudi se jedan od sedam obrazaca, u slučaju kad se taj poklik pjeva.
  • Tri poziva na darovnu molitvu „Molite, braćo i sestre…“
  • Predslovlja: dva u došašću, jedno u korizmi, jedno poslije Uzašašća, dva za vrijeme kroz godinu, tri za slavlja Blažene Djevice Marije, tri opća.
  • Umetci u euharistijske molitve:
    • u Prvoj: za slavlje prve pričesti, Magnum principium.
    • u Drugoj: za nedjelje, Božić i božićnu osminu, za Bogojavljenje, Uskrs i vazmenu osminu, za Uzašašće, Duhove, krštenje odraslih, krštenje djece, za krizmu, prvu pričest i vjenčanje.
    • u Trećoj: za Božić i božićnu osminu, za Bogojavljenje, Uskrs i vazmenu osminu, za Uzašašće i Duhove.
    • u Četvrtoj: za krštenje, potvrdu, prvu pričest i vjenčanje.
  • Tri uvoda u Oče naš i tri poziva za davanje mira.
  • Popričesne pjesme prema krugu ABC.
  • Četiri formule otpusta umjesto „Idite u miru“.
  • Za svaki spomen, blagdan ili svetkovinu svetaca donosi se kratka povijesno-hagiografska zabilježba, kao što je to slučaj u Časoslovu.

b) Novi prijevod 2020.


Novo izdanje zadržava sve dodatke sadržane u prethodnom izdanju uz neke manje izmjene. Svi dijelovi koji su umetnuti (a kojih nema u tipskom izdanju) u ovom su izdanju označeni peterokrakom zvjezdicom.[8] Evo specifičnosti ovoga izdanja u odnosu na prethodno iz 1983.

  • Ponovno su pregledane sve molitve.
  • Odgovori puka ostavljeni su nepromijenjenima, da se ne stvara dodatna zabuna.
  • Fratres iz tipskog izdanja ne prevodi se više „braćo“, kako je bilo u prethodnom izdanju, nego „braćo i sestre“ (inkluzivno).
  • Pokajnički čin s „Gospodine, smiluj se“ isti broj kao i u prethodnom, samo drugačije raspoređen: pet općih, tri za došašće, dva za božićno vrijeme, tri za korizmu, tri za vazmeno vrijeme. Odgovor može biti „Gospodine, smiluj se“ ili: „Kyrie eleison“.
  • Dominus/Deus se prevodi s Otac, kada se u istoj molitvi spominje Sin.
  • Umjesto „mir ljudima dobre volje“ u novom prijevodu se veli: „mir ljudima od Gospodina voljenima“ (talijanski: „amati dal Signore“), prema točnijem prijevodu novozavjetnog teksta (u hrvatskom prijevodu Lukinog teksta stoji „miljenicima njegovim“). Navodi se i latinski tekst, kada se himan pjeva i u tome tekstu – gle čuda! – stoji „bonae voluntatis“.
  • Predslovlja. Dva za pastire i dva za naučitelje. Dodana su također i predslovlja za obredne mise krštenja, krizme, ređenja, pomirenja i bolesničkog pomazanja.
  • Za sve ljude. U riječima ustanovljenja zadržan je stari prijevod „za vas i za sve ljude“, iako su neki htjeli doslovno prevesti „za vas i za mnoge“.
  • Druga euharistijska molitva doživjela je jezično poboljšanje. U prethodnom prijevodu je to gasilo: „posveti ove darove izlijevanjem svoga Duha“. Naime, na samom početku u latinskom (i hrvatskom) tekstu stoji: „rosom Duha Svetoga posveti ove darove“ (lat. „Spirtus tui rore sanctifica“).
  • Svetac dana može se uvrstiti i u Drugu euharistijsku molitvu (kao što je to slučaj u trećoj).
  • Uz umetke u euharistijske molitve sadržane u prethodnom izdanju, dodaju se – tamo gdje nije bilo – umeci za obredne mise krštenja, potvrde, pomirenja, ređenja, vjenčanja itd.
  • Oče naš. Umjesto „ne uvedi nas u napast“ (tal. „non ci indurre in tentazione“), kako stoji u staroj i novoj Vulgati i praktički u svim dosadašnjim europskim prijevodima, u novom prijevodu čitamo: „ne napusti nas u napasti“ (tal. „non abbandonarci alla tentazione”).
  • Znak mira. Umjesto: „razmijenite znak mira“ sada stoji „razmijenite dar mira“. Zanimljivo je da talijanski biskupi u svojim Pojašnjenjima određuju da se znak mira može davati „uobičajeno“: stiskom ruke ili zagrljajem. Ovo drugo je u nas izrijekom zabranjeno.
  • Evo Jaganjca Božjeg. U prethodnom talijanskom misalu prijevod ovog poziva bio je neobičan: Svećenik bi govorio: „Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu. Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta.“ U ovom izdanju taj poklik glasi onako kako stoji u latinskom (i u hrvatskom prijevodu): „Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta. Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu.“
  • Pojašnjenja Općih odredaba. Nakon Općih odredaba iz tipskog izdanja, koje su po sebi jasne, Talijanska je biskupska konferencija pripravila i Pojašnjenja (talijanski: Precisazioni) i uvrstila u Misal iza Općih odredaba. Pojašnjenja u 22 broja opširna su i korisna. Evo ih: stavovi i geste, liturgijsko pjevanje, ispovijest vjere, sveopća molitva, priprava darova, euharistijske molitve, doksologija, Molitva Gospodnja, znak mira, lomljenje kruha, posebne službe, pričest dvaput u jednom danu, pričest pod objema prilikama, liturgijski jezik, oltar, sedes, ambon, materijal za oltar, posuđe i odjeću, liturgijske boje, tri čitanja nedjeljom, korizmene postaje, zastiranje križa i slika.
  • Pojašnjenja odredaba o liturgijskoj godini. Nakon odredaba o liturgijskoj godini prema tipskom izdanju, Talijanska biskupska konferencija donosi i pojašnjenja o liturgijskoj godini: slavlje Uzašašća i Tijelova, slavlje zaštitnika Italije i Europe, prosni dani i kvatre te slavljenje posebnih dana na nacionalnoj i biskupijskoj razini

3. Vrijednost novog talijanskog prijevoda Rimskog misala


a) Bogatstvo


  • Mnoštvo je novih obrazaca.
  • Uvijek se navodi cijela doksologija.
  • Za svaki spomen, blagdan ili svetkovinu svetaca donosi se kratka povijesno-hagiografska zabilježba, kao što je to slučaj u Časoslovu.
  • Talijanska biskupska konferencija se potrudila i dala vrlo korisna praktična pojašnjenja. Izdali su i dodatne materijale za liturgijsku katehezu da bi vjernici što bolje razumjeli i prihvatili euharistijsko slavlje.
  • Razumljivo je i opravdano da se u Drugoj euharistijskoj molitvi spomene „rosa Duha Svetoga“.
  • Dobro je da je – na intervent pape Franje – zadržan izraz „za vas i za sve ljude“, kako je bilo u svim dosadašnjim prijevodima i kako je to opravdalo službeno objašnjenje Kongregacije za bogoštovlje još 1970.
  • Molitve dotjerane prema načelima dokumenta „Magnum principium“, gdje se ističe da fideliter znači vjernost izvornom tekstu, zatim vjernost osobitosti jezika na koji se prevodi te na koncu „vjernost podrazumijeva da tekst bude razumljiv onima kojima je namijenjen“. Evo kako je to provedeno na primjeru darovne molitve prve nedjelje došašća:
Latinski: Novi talijanski prijevod:
Suscipe, quaesumus, Domine, munera quae de tuis offerimus collata beneficiis, et, quod nostrae devotioni concedis effici temporali, tuae nobis fiat praemium redemptionis aeternae. Accogli, o Signore, il pane e il vino, dono della tua benevolenza, e concedi che il nostro sacrificio spirituale compiuto nel tempo sia per noi pegno della redenzione eterna.
Hrvatski prijevod latinskog teksta: Hrvatski prijevod talijanskog teksta:
Gospodine, primi darove koje ti prinosimo od dobročinstava koje od tebe primismo; našoj pobožnosti ti daruješ vremenitu učinkovitost, neka nam bude nagradom vječnog otkupljenja. Primi, Gospodine, kruh i vino, dar tvoje blagonaklonosti i daj da naša duhovna žrtva koju u vremenu izvršavamo bude za nas zalogom vječnog otkupljenja

Kao što se vidi, u latinskom originalu ne spominju se kruh i vino nego samo darovi. Jednako tako ne spominje se duhovna žrtva. Ovo je primjer kako se molitva može zgodno prereći. Evo: ako su darovi, očito, kruh i vino, zašto ih ne spomenuti?[9] Nadalje, teologija liturgije – i liturgijska tradicija – jasno govori da mi u misi s darovima zapravo prinosimo svoju duhovnu žrtvu koja se sastoji u tome da vršimo volju Božju i prihvaćamo nevolje života. I to je ovdje u talijanskom prijevodu rečeno.


b) Nekoliko dvojbenih rješenja


Raspored građe. Sve ono što je novo u pokajničkom činu otisnuto je odmah nakon onoga što stoji u tipskom izdanju, tako da svećenik može lako izabrati pozdrav, poziv na pokajanje i različite obrasce pokajničkog čina. Isto je i s dodatnim pričesnim pjesmama (antifonama). Međutim, sve alternativne misne molitve stavljene su u Dodatak, što je vrlo nepraktično. Jednako tako je i s molitvom blagoslova vode koji je stavljen u Dodatak (jednako kao i obrasci blagoslova vode u tipskom izdanju). Slično je i s novim euharistijskim molitvama (četiri za različite potrebe i dvije za pomirenje). One nisu stavljene odmah nakon standardne četiri euharistijske molitve, nego također u dodatak. U ponovljenom tipskom izdanju iz 2008. nisu uvrštene euharistijske molitve za djecu, pa ih tako nema ni u ovom talijanskom izdanju.

Selektivna rješenja prijevoda. Promjene u himnu Slava i u molitvi Oče naš mogu se jezično i egzegetski opravdati. Tu, međutim, vidim dvije poteškoće. Prvo, odabir je selektivan. Ako je uzeto pravilo da treba slijediti grčki original Novoga zavjeta, očekivalo bi se da onda umjesto „za sve ljude“ stoji „za mnoge“, iako je – srećom! – ostalo kao i do sada: „za sve ljude“. Osim toga, kamo bismo stigli kada bismo revidirali sve prijevode? Evo. U liturgijskim se knjigama često umjesto prezbiter kaže svećenik, što je po sebi krivo, jer samo je jedan Svećenik, Isus Krist. Nadalje, hrvatski izraz „krstiti“ je netočan prijevod grčkog originala baptein koji doslovno znači uroniti ili oprati. Mogli bismo tako pronaći još puno drugih primjera. Rekao bih, nije bitno jezično čistunstvo, nego općeprihvaćeno značenje. Na primjer, nitko neće doslovno uzeti Isusovu riječ da onaj koji ide za njim treba mrziti oca i majku (usp. Lk 14,26)… Jednako tako nitko neće pomisliti da nas Bog napastuje ili uvodi u napast. Drugo, kada su u pitanju obrasci koje vjernici govore, odnosno kada su u pitanju svakodnevna molitva Oče naš, da bi se tu nešto promijenilo, treba imati puno, puno veći razlog od jezičnog čistunstva. S Očenašem se ljudi doslovno rađaju i umiru, s onim Očenašem koji su naučili od svoje majke…

Molitve o spomendanima svetaca. Ovaj prijevod u molitvama o spomendanima slijedi latinski misal, pa tako za mnoge svece donosi samo zbornu molitvu a za ostale molitve upućuje na zajedničko slavlje. Osim toga, nije lako dokučiti kako to da u tipskom izdanju za spomendan Sv. Antuna (sveca svega svijeta!) stoji samo zborna molitva, dok su za Sv. Maksimilijana Kolbea navedene sve tri misne molitve. Nadalje, za neke spomendane imamo molitve zajedno s ulaznom i popričesnom pjesmom, dok za neke samo molitve. U svakom slučaju, vrlo je nepraktično kada za pojedini spomendan nisu navedene sve molitve. Moglo se jednostavno izabrati molitve iz zajedničkog slavlja koje najbolje odgovaraju pojedinom spomendanu i otisnuti ih zajedno sa zbornom molitvom. Upravo tako je već odavno učinjeno u njemačkom prijevodu.


4. Moguće smjernice za novi hrvatski prijevod Rimskog misala


a) Blagodat trećeg tipskog izdanja


Kao što je već ovdje bilo spomenuto u člancima o važećem i prethodnom misalu, treće tipsko izdanje puno je bogatije od prethodnog i to će svakako biti obogaćenje u budućem hrvatskom prijevodu. Spomenimo samo kao primjer da u prvim četirima euharistijskim molitvama kada se slave obredne mise umjesto dosadašnjih 17 ima čak 38 umetaka. Donose se nove molitve u vazmenom vremenu, uvedene su mise bdjenja za Bogojavljenje i Uzašašće, neki su spomendani osim zborne dobili i vlastite darovne i popričesne molitve, uvedene su molitve nad narodom u korizmi…


b) Hrabrost i mudrost za nove obrasce i prilagodbe.


Bit će nam potrebno puno Duha Božjega, puno mudrosti i hrabrosti i otvorenosti novim izričajima i novim obrascima u skladu s potrebama naše mjesne Crkve. Pogledajmo kako su to Talijani učinili u svome misalu još davne 1983.! Svakako bi trebalo u spomendanima, blagdanima i svetkovinama svetaca uvrstiti kratku povijesno-hagiografsku zabilježbu, kao što je u Časoslovu. Nadalje, bilo bi veoma korisno i praktično kada bi se u svakoj misnoj molitvi otisnula cijela doksologija. Već sam više puta ukazivao da mi latinska tipska izdanja redovito slijepo prevodimo, ne obazirući se ni na našu predaju ni na naše vlastite potrebe, kao što je u važećem obredniku vjenčanja izbačena drevna zakletva (prisega) na križ. Nije ostavljeno ni kao mogućnost s obrazloženjem da toga nema u tipskom izdanju. Pa, nikada je nije ni bilo, a mi smo to kao svoju posebnost u sjevernoj Hrvatskoj imali preko dvije stotine godina! A liturgijske upute vele da valja sačuvati sve „hvalevrijedne običaje“. Ne smatram uputnim i korisnim mijenjati tekst Očenaša i himna Slava, kako su to učinili Talijani. S druge strane dobro je – uvjeren sam – da je zadržan izraz „za vas i za sve ljude“.[10]


c) Hrabrost za prijevod u duhu hrvatskoga jezika


Tekstove će trebati prevoditi fideliter kako to tumači papa Franjo. On veli, prisjetimo se: „Fideliter podrazumijeva trostruku vjernost: kao prvo izvornom tekstu, zatim vjernost osobitosti jezika na koji se prevodi te na koncu vjernost podrazumijeva da tekst bude razumljiv onima kojima je namijenjen.“ To nipošto nije lako. Potrebno je trostruko znanje, odnosno trostruka vještina. Kao prvo, treba razumjeti što govori latinski tekst, to jest shvatiti njegovu teološku poruku, težinu i naglasak. Drugo, što je osobito teško, trebat će tu istu poruku, ono što je pisac htio reći, izraziti na hrvatskom jeziku. Nismo li tako u svoje vrijeme termin memoriale prekrasno preveli izrazom spomen-čin? I, konačno, to će trebati i jezično dotjerati pazeći pri tome da izričaj ne bude ni banalan ni arhaičan, nego dostojanstven i skladan, tako da odražava onu plemenitu jednostavnost kojom se odlikuje iskonska liturgija. Pri svemu tome valja imati na umu da misni obrasci nisu teološke formulacije, nego da su molitva. A molitva je uvijek osobna. Kada prevedemo ili napišemo jednu molitvu, pomislimo, bi li neka obična iskreno pobožna duša mogla tako moliti? Kada pročitamo zbornu molitvu, pomislimo, može li ta molitva stvarno biti zborna, to jest odražava li ona molitve i hvale svih sudionika mise? Konačno, sve ovo što smo spomenuli iziskuje, naravno, interdisciplinarnost i međusobno uvažavanje i poštovanje svih sudionika u ovome velebnom poslu.


d) Pojašnjenja naše Biskupske konferencije


I za naše bi prilike, vjerujem, bilo praktično i korisno kada bi naša biskupska konferencija dala svoja pojašnjenja. To bi svakako trebale biti već postojeće odredbe, kao, na primjer, o načinu davanja mira, o dijeljenju pričesti pod objema prilikama, o pričesti na ruku i na jezik, te također već postojeće odredbe o slavlju kvatri, prosnih dana i euharistijskih (tijelovskih) procesija. U tim bi pojašnjenjima onda bile predstavljene i obrazložene posebnosti i novine kao i način kako se to može provoditi, što će ovisiti o tome kako će novi prijevod biti uređen.


e) Praktičnost


Nisam samo profesor. Župnik sam. I posve mi je jasno da su sve liturgijske knjige zapravo manuali, to jest priručnici. Misal mora biti praktičan. Uvjeren sam da će manji broj svećenika listati dodatke i upotrebljavati mnoštvo vrpci u misalu, u slučaju kada je za neki spomendan, na primjer dana samo zborna molitva, a sve ostalo na različitim stranicama. Na koncu se svećenici umore i uzmu molitve od dana. Pitajte ih! Zato će biti i važno i potrebno za one spomendane gdje nisu navedene sve molitve, jednostavno izabrati iz zajedničkih slavlja nedostajuće molitve i otisnuti ih uz određeni spomendan, tako da sve budu na jednoj stranici: ulazna i pričesna pjesma te zborna, darovna i popričesna molitva. Ista će stvar biti ako neke naše vlastite obrasce stavimo u dodatak. Poznavao sam svećenika kojemu je obrednik sprovoda bio tako nepraktičan i neuporabljiv da je iz njega strojopisom prekucao ono što mu je trebalo i tako napravio vlastiti obrednik (na osnovu odobrenih tekstova!) da ne mora po kiši i snijegu (tada je sprovod išao kroz selo) tražiti čitanje, psalam, aleluja, evanđelje, neku drugu molitvu za blagoslov groba, itd. Još jedan primjer. Ako neki pobožan svećenik želi moliti Rimski kanon na misi Večere Gospodnje, morat će nabaviti vrlo spretnog librifera ili će sâm morati – u najsvetijem trenutku mise – listati i listati… Da podsjetimo: naši biskupi sada imaju pravo i dužnost da samostalno i slobodno prirede i odobre novi prijevod. Glede rasporeda građe, rekao bih, neka se posavjetuju sa svojim župnicima. Misal je prvenstveno njima, župnicima namijenjen.

Izgledaju li ove tvrdnje proizvoljne ili pretvrde? Ne znam. Međutim, gledajući naša dosadašnja liturgijska izdanja kao da se može steći dojam da se mi smatramo malenim narodom, koji se ne bi trebao nečim posebnim isticati. Naravno da nema malih naroda. Malenost može biti samo u našoj svijesti.


f) Troškovi tiska


Ako insistiramo na praktičnosti, to će naravno koštati. Evo primjera. U važećem hrvatskom svetačkom lekcionaru naznačena su biblijska čitanja iz zajedničkog slavlja, kada tipsko izdanje ne donosi vlastita. Velim, samo su naznačeni biblijski odlomci. Zašto ne i otisnuti za pojedini spomendan? U čemu je problem? U manjku papira? U troškovima tiska? U siromaštvu župnika koji bi to kupovali?

Liturgijska izdanja ne smiju biti jeftina. Trebaju biti kvalitetna. Ne smije se dogoditi da se, na primjer, korice novog lekcionara odlijepe već nakon dva mjeseca. Ono što je dobro, ono što je trajno, to je i skupo. I to je u redu. Ako talijanski misal – zbog mnogo veće naklade – košta 110 eura, naš će, možda koštati 200 ili 250 eura. Ali će trajati desetak godina… Evo prizemljenog primjera: dobar će obrtnik bez razmišljanja nabaviti kvalitetnu i skupu opremu za rad…

Novi prijevod misala vrijedit će barem dvadeset godina. Možda i više. Na ovome je naraštaju biskupa i inih komisija da načinimo dobar novi hrvatski misal. I lijep i kvalitetan i naš, vjeran Bogu, vjeran općoj i našoj mjesnoj Crkvi. Imamo primjer novog talijanskog prijevoda. On – kao i neki drugi koji će se u međuvremenu pojaviti – mogu biti polazište za raspravu o načinu kako impostirati naš vlastiti prijevod. Nadam se da će i ovaj skromni prilog pripomoći toj raspravi.


Tekst je objavljen u VĐON-u, 1/2021.


[1] Usp. https://liturgico.chiesacattolica.it/il-nuovo-messale-romano/ (pristupljeno 21. 11. 2020.).

[2] Usp. https://www.liturgia.it/content/messale/storica.pdf (pristupljeno 21. 11. 2020.).

[3] Usp. Papa Francesco, Litterae apostolicae Motu Proprio datae Magnum Principium, u: Acta Apostolicae sedis, 109 (2017) 10, 967-970. Dokument je također dostupan na: https://press.vatican.va/content/salastampa/it/bollettino/pubblico/2017/09/09/0574/01279.html (pristupljeno 18. 5. 2018.).

[4] Za ovaj dokument usp.: Z. Pažin, Liturgijska sakramentologija, Đakovo 2018., 145-146.

[5] Tekst je dostupan na: http://www.lastampa.it/2017/10/22/lettera-del-papa-alprefetto-congregazione-culto-divino-xpkpknpF191GtJrk9VSksI/pagina.html (pristupljeno 25. 10. 2018.).

[6] Budući da je sâm papa Franjo prethodno odobrio ovaj prijevod, Kongregacija to nije morala potvrditi, nego je samo to konstatirala i uobličila u dekret.

[7] Prema tom istom drugom tipskom izdanju priređen je 1980. i danas važeći hrvatski prijevod Rimskog misala.

[8] Uz novi talijanski prijevod Rimskog misala usp. M. Barba, La nuova edizione del Messale romano u: Rivista liturgica 107 (2020) 2, 7.-63., kao i ostale članke ovoga broja koji je u potpunosti posvećen novom talijanskom prijevodu Rimskog misala.

[9] Zanimljivo je da se i u važećem hrvatskom prijevodu veli: „kruh i vino“.

[10] Bibličari govore da izričaj „za mnoge“ u semitskom izričaju nije ekskluzivan, nego zapravo znači „za sve“, jer u hebrejskom i aramejskom jednostavno ne postoji riječ „svi“. Upravo takvo tumačenje je još 1970. dao teolog Kongregacije za bogoštovlje još u službenom glasilu Notitiae, tako da su se toga držali svi kasniji prijevodi. Usp. Z. PAŽIN, Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (9), u: Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije, 148(2020.), str. 73.-80., ovdje:79.