O nasljedovanju Krista Tome Kempenca
Suvremeni način života kao da nas sve upućuju na određenu površnost, u svemu pa tako i u duhovnom životu i pobožnosti. Vjerojatno bi bilo neopravdano tvrditi kako prosječan vjernik ne mari za Boga i kako mu nije važna duhovnost, štoviše mnogi pokazatelji upućuju na sasvim drugačiji zaključak i nude jedan zdravi optimizam, ali ipak u svemu tome postoji određena opasnost, da, kako se to općenito odnosi na današnjega čovjeka, i toj duhovnoj strani pristupi bez velikoga osobnoga angažmana i udubljivanja u otajstva vjere, odnosno relativno površno, ali očekujući pri tome brze i lijepe duhovne rezultate.
No, iako je i na takav način moguće postići određeno napredovanje u vjeri, čini nam se kako je glavna zaprjeka da se snaga vjere današnjega čovjeka doživi na doista duboki način u činjenici što je on više okrenut sebi i svojim životnim ranama, a manje Bogu kao objektu obožavanja i neprestanoga klanjanja. Drugim riječima, današnji čovjek možda ni ne primjećuje u dovoljnoj mjeri koliko mu je potrebno izlaziti iz sebe, izdizati se iznad svakodnevnih briga i doista prihvaćati Božju volju, kakva god ona bila, upravo onako kako nas uči Isus u Očenašu: neka bude volja Tvoja kako na nebu, tako i na zemlji.
Upravo takvom izlaženju iz kruga samosažaljenja, koji čovjeku ne dozvoljava na prvomu mjestu vidjeti Boga i njegovu neizmjernu ljubav, nego više vidi svoj jad i svoju grješnost i zato ne osjeća istinsku duhovnu radost, redovito su nas učili stari kršćanski pisci, pa je i stoga dobro svoju duhovnost radije izgrađivati na savjetima takvih velikih i svetih ljudi, nego na današnjim sve češćim instant savjetima koji su više usmjereni na čovjeka, a manje na Boga.
Riznica takvih dubokih savjeta otvara nam se u svoj ljepoti čitajući biser kršćanske duhovnosti – djelo Nasljeduj Krista Tome Kempenca, a nad kojim bi svakomu vjerniku bilo dobro svakodnevno razmatrati, pa smo iz toga razloga odlučili, koliko nam vrijeme i snage budu dopuštale, kroz niz kraćih meditacija proći kroz cjelokupnu knjigu, po glavama, ili kako nam se već učini zgodnim, a s ciljem da kroz takvo propitkivanje sve više shvaćamo koliko je važno svakodnevno svoju volju usklađivati s Božjom, a ne obrnuto, kao i iz Božje neizmjerne ljubavi, koja ide do potpunoga samooplijenjenja, crpiti svakodnevnu životnu radost i neprestanu zahvalnost.
Za Kempenčevo djelo Nasljeduj Krista, nastalo prije kojih 600 godina, stoji tvrdnja da je, nakon Svetoga Pisma, najviše prevođena i najviše tiskana knjiga. Stotine prijevoda i preko 2000 izdanja svakako svjedoče o njezinoj vrijednost, kao i o aktualnosti da i današnjem čovjeku bude rječita. No, sasvim na drugoj strani takvih impozantnih brojki stoje njegova redovnička i ljudska samozatajnost i želja za anonimnošću, zbog koje je mnogima zadao glavobolje u otkrivanju njegova stvarnoga identiteta, te njegovo životno shvaćanje važnosti pisanja kao puta koji izgrađuje u duhovnom smislu i njega i sve one koji čitaju ono što je napisao. U tom nam se smislu čine iznimno važne i vrijedne ove njegove misli, po kojima je i nama velika inspiracija da u narednom vremenu pokušamo intenzivnije ući u taj duboki svijet uzvišene duhovnosti i predanja Bogu: „Ne budi nikada besposlen, nego čitaj ili piši, moli se ili razmišljaj, ili radi nešto za opće dobro.”
Kao što smo već naveli, nastojat ćemo slijediti taj poticaj, nadahnjujući se na onomu na što nas taj duhovni velikan upućuje, a tekstovi koji na tom hodu budu nastajali slagat će se u izborniku: O nasljedovanju Krista. Dao Bog da nam svima njegove misli budu na obogaćenje i svakodnevno sve žarče nasljedovanje jedinoga istinskoga Učitelja: Isusa Krista.
