Amazing grace kršćanska je, duhovna pjesma, kojoj je prije više od dva i pol stoljeća, stihove godine 1772. iz osobna iskustva napisao engleski pjesnik anglikanac John Newton (1725.–1807.), bivši trgovac robljem, brodolomac o irske obale, obraćenik i dušobrižnik. Pjesma nosi poruku da su oproštenje i otkupljenje mogući nakon obraćenja, priznanja i pokajanja, bez obzira na počinjene grijehe i da Božja milost može izbaviti dušu iz očaja te čovjeku dati sigurnost, snagu, sjaj i Božju blizinu. Amazing grace jedna je od najprepoznatljivijih pjesama u engleskom govornom području. Prvi je put tiskana godine 1779. Glazbu za nju godine 1835. napisao je američki skladatelj William Walker (1809.–1875.). Dostupna na više od 50 jezika, jedna je od najprevođenijih pjesama u svijetu. Procjenjuje se da se pjesma izvodi 10 milijuna puta svake godine. U Sjedinjenim Američkim Državama nadilazi svakovrsne konfesionalne, rasne, ideološke i političke podjele te je smatraju duhovnom nacionalnom himnom, a izvodi se na vjerskim slavljima, sprovodima, koncertima, kulturnim priredbama, vojnim svečanostima i političkim skupovima.
Motiv pjesme je hebrejski hesed; grčki kháris; latinski gratia; hrvatski, slovenski, češki i slovački milost; poljski łaska; bjeloruski ласка laska; staroslavenski благодѣть blagodětĭ; ruski i ukrajinski благода́ть blagodát’; bugarski i srpski благодат blagodat; engleski grace; njemački Gnade; nizozemski genade; francuski grâce; kastilski gracia; talijanski grazia; portugalski graça; esperantski graco; rumunjski harul.
Milost je:
- Božja naklonost, posve nezaslužena, koja se spušta prema umnim stvorenjima (čovjeku, anđelima) i djelovanje te naklonosti (miline) u kojoj se Bog priopćava;
- neobvezatan dar koji se ne može zaslužiti vlastitim silama; ono što se daje bez prethodnih zasluga, a ne po djelima; besplatno, zabadava, gratis; po zaslugama Isusa Krista radi postizanja vječnoga života;
- trajno pohranjena raspoloženost u duši;
- početak slave u čovjeku;
- pomagalo izvana koje Bog daje čovjeku da Mu omili, da bude u Njegovoj milosti, da čini dobra, krjeposna, junačka, zaslužna djela;
- izvor nadnaravna dinamizma u čovjeku, božansko bȉlo u ljudskom biću, Božje sjeme koje ostaje u čovjeku (Prva Ivanova 3, 9).
Milost, koja se označava kao milotvorna (gratia gratum faciens), posvećujuća (gratia sanctificans) ili pobožanstvenjujuća (gratia deificans), čini čovjeka pravednikom, Božjim djetetom (Ivan 1, 12–18), Božjim baštinikom (Rimljanima 8, 14–17), sudionikom božanske naravi (Druga Petrova 1, 3–4) i života vječnoga (Ivan 17, 3). Trajna milost (gratia habitualis) osposobljava osobu da živi i djeluje prema božanskom pozivu. Djelatna milost (gratia actualis) ili milost za činjenje (gratia ad actum) prosvjetljuje um (gratia illuminationis), pokreće i jača volju (gratia inspirationis) da bi čovjek ustrajao u dobru i suzdržavao se od zla (gratia praeveniens et cooperans). Milost se još precizira kao ozdravljujuća (sanans), liječeća (medicinalis), uzdižuća (elevans), djelotvorna (efficax).
Bog djeluje u čovjeku po milosti. Milost ne priječi čovjekovu slobodnu volju, pa joj se ljudsko biće može oduprijeti. Zbog ranjenosti grijehom, ljudska sloboda može svoju usmjerenost na Boga ostvariti samo uz pomoć Božje milosti. Ljudima je milost potrebna za spasenje, za nadvladavanje zla, kako bi se uzdigli iz izvornoga grijeha, kako bi se dobro služili slobodnom voljom; za vjeru, za početak vjere i za sklonost prema vjeri, za molitvu, za očišćenje, za pokoru, za nadu, za ljubav, za ispunjavanje Božjih zapovijedi, za čuvanje od grijeha; za dnevno suprotstavljanje zavođenju đavla i požude; kako bi izdržali do kraja života. Milost daje da bismo uopće mogli, a ne samo da bismo lakše mogli.[1]
Kršćanstvo je jedinstveno po tom što pokazuje milost Božju. Kršćanska se vjera od drugih religija razlikuje po ispovijedanju Isusa Krista Božjim Sinom i Spasiteljem i po naviještanju milosti. O tom se u Četvrtom Evanđelju ističe: „milost i istina nasta po Isusu Kristu“ (Ivan 1, 17). Zbog toga milost označava srž kršćanskoga shvaćanja čovjekova postojanja. Milost grješniku donosi lijek kajanja, osposobljava čovjeka da živi ljudski i da zauvijek kroči u zajedništvo s Bogom.
U osmoj kitici John Newton opisuje kako je pomoću milosti usvojio apostolski poučak: „Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!“ (Djela apostolska 5, 29) u kojem je sadržana dvostruka pouka, da se Boga boji i da od ljudi ne strepi. Zato pjeva kako ga je milost naučila dvoje: strahu Božjemu (bogobojaznosti) i izbavila ga od strahova ljudskih, kako osobnih strepnja, tako i zastrašivanja drugih. Kad se čovjek ravna po savjesti, onda može biti kralježnjak.
Pjesma Amazing grace nastala je iz duboka proživljavanja svetopisamske poruke. Kao njezino nadahnuće može se izdvojiti misao vodilja: „Tada kralj David dođe i stade pred Gospodina i reče: Tko sam ja, o Gospodine Bože, i što je moj dom te si me doveo dovde? Pa i to je bilo premalo u tvojim očima, o Bože, nego si dao obećanja domu svoga sluge i za daleku budućnost i pogledao si na me kako se gleda na ugledna čovjeka, o Gospodine Bože!“ (Prva Ljetopisa 17, 16–17).
Čovjek Božjom milošću nasuprot uznositosti spoznaje kako je zapravo jado jadni i priznaje: „Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?“ (Rimljanima 7, 24). Bog mu daje milost da iz toga stanja traži Njegovu pomoć: „A ja sam jadnik i bolnik – nek’ me štiti tvoja pomoć, o Bože!“ (Psalam 69, 30).
Mnoge stihove ove pjesme nadahnulo je ustrajno druženje s biblijskim mislima; skroman pokušaj rekonstrukcije te jeke navodim u bilješkama uz pojedinu kiticu.
Tekst pjesme ima 13 kitica po 4 stiha, ukupno 52 stiha. Preveo sam ih nastojeći prenijeti sve misli izvornika.
|
Engleski izvornik |
Hrvatski prijevod |
|
1 Amazing grace! How sweet the sound 2 In evil long I took delight 3 I saw One hanging on a tree, 4 Sure, never ‘til my latest breath 5 My conscience owned and felt the guilt, 6 Alas, I knew not what I did, 7 A second look he gave which said, 8 ‘Twas grace that taught my heart to fear, 9 Through many dangers, toils and snares, 10. The Lord has promised good to me, 11 Yea, when this flesh and heart shall fail, 12 The earth shall soon dissolve like snow, 13 When we’ve been there ten thousand years, |
1. Milost, čudesna, slatka i snažna, 2. U zlu sam dugo uživao 3. Vidjeh Ga kako na stablu visi 4. Do posljednjega daha svojega 5. Savjest mi osjećala krivnju, 6. Jao, ne znadoh što učinih, 7. Drugi mi pogled Njegov reče: 8. Milost me nauči dvoje: bojazni, 9. Kroz mnoga zla, jade i zamke 10. Bog mi je obećao dobro, 11. Da, kad ova put i srce stanu, 12. Zemlja uskoro nestaje ko snijeg, 13. Kad ondje budemo tisuće godina, |
Izvedbe na mreži:
- Sacred Harp Choir (1922.),
- Mahalia Jackson (1947.),
- Tom Jones i Muški zbor Treorchy (1969.),
- Judy Collins (1970.),
- Elvis Presley (1971.),
- Aretha Franklin (1972.),
- Johnny Cash (1975.),
- Diane Ross (1992.),
- Muški zbor Froncysyllte (2007.),
- Urs Bühler, Carlos Marín, David Miller i Sébastien Izambard (2008.),
- Andrea Boccelli (2011. i 2020.),
- Ženski zbor Noteworthy Sveučilišta Brighama Younga (2015.),
- Mark Pace na orguljama (2015.),
- Mješoviti zbor Oregon Catholic Press (2016.),
- Zbor The Kingdom Choir (2018.),
- Carl Ellis, Ronnie Bromhead i 200 izvođača (2021.).
Godine 2006. po pjesmi je snimljen film Amazing Grace, klasična povijesna drama o tom što je dovelo do toga da je Parlament Ujedinjenoga Kraljevstva godine 1807. izglasao zakon kojim je zabranjena trgovina robljem. (Dubrovačka Republika zabranila je trgovinu robljem 391 godinu prije toga, godine 1416.)
U Hrvatskoj se izvodio skraćeni prijevod pjesme od tri kitice po četiri osmerca:
1.
Milost koja sve vodi nas,
daje snagu i mir.
Oživjela je život moj,
bijah slijep, a sad vidim.
2.
Vrijeme teče, prolazi sve,
milost nam, Bože, daj,
da živeći ne umremo,
da svjetlo budeš nama.
3.
Sve pjesme naše za Te su
i molitve naše,
spasi, o Otče, narod svoj,
nek’ milost vodi nas!
Jednu od najpopularnijih izvedbi te pjesme snimio je Oliver Dragojević (1947.–2018.). na albumu „Tvoje ljubavi sam žedan“, koji su za zakladu Biskup Lang 2004. godine objavili Cro sacro etiketa Hrvatskoga katoličkoga radija i Croatia Records.
Na temelju engleskoga izvornika i hrvatskoga prijevoda, predlaže se novi prepjev pjesme na hrvatski. Prepjevala ga je hrvatska pjesnikinja Iva Čuvalo, kojoj zahvaljujem na dobroti da ovdje bude prvi put objavljen:
Milost
1.
Milost me bijedna spasila!
Slatke su riječi te.
Izgubljen bijah – nađe me.
Bijah slijep, sad vidim sve.
2.
Bez straha ja sam živio,
bez srama čineć’ zlo.
Kad prizor taj sam ugled’o
odbacih ja sve to.
3.
On krvav je na drvetu
u strašnim mukama,
a s Križa bolno gleda me
dok stojim kraj Njega.
4.
Do zadnjeg daha mojega
taj pogled prati me.
Kô da za smrt me optuži,
a ni riječ ne reče.
5.
Savjest je moja priznala,
uz očaj, krivnju svu.
I moj grijeh Njega ranjava
i prikiva Ga tu.
6.
Kad shvatih što sam činio
zaplakah gorko ja:
gdje da se duša sakrije
kad ubih Isusa?
7.
Drugim mi reče pogledom:
Opraštam svima sve!
Krv ova plaća otkup tvoj,
ja mrem da živite.
8.
Milost me strahu pouči
i strah moj otpusti.
U čas kad povjerovah ja
Milost se pojavi.
9.
Kroz mnoge zamke, nevolje
prođoh na putu svom.
Milost me kroz njih provela
i vodi domu mom.
10.
Moj Bog mi Dobro obeća:
ta Riječ mi nada sva.
On mi je Štit i Baština
dok god tu živim ja.
11.
Kad smrtno tijelo otkaže
i život ugasi,
za Velom bit će život moj
pun mira, radosti.
12.
Kô snijeg će Zemlja nestati,
sjaj Sunce zgasit svoj,
al’ Bog, što tu me doveo,
zavijeke bit će moj.
13.
Kad tisućljeća budemo
kô Sunce sjajni mi,
još bit će dana slavit’ Ga
kô kad smo počeli.
Koga zanima više: članak na engleskoj Wikipediji; vježba sviranja.
[1] Koga zanima više: Toma Akvinski, Suma protiv pogana, svezak drugi, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1994., str. 647–701; Katekizam Katoličke Crkve, Zagreb: Hrvatska biskupska konferencija, 2016., str. 521–524 (br. 1196–2005); Stephen J. Duffy, Milost, u: Katolička enciklopedija, Split: Laus, 1998., str. 596–603; Toma Akvinski, Summa theologiae, I.–II., pitanja 109–114; Philip A. Rolnick, Osoba, milost i Bog, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2012.; Ante Mateljan, Obdareni ljubavlju: uvod u teologiju milosti, Split: Crkva u svijetu, 2006.; Ivan Golub, Milost: s predavanja, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1997.; Živan Bezić, Kršćansko savršenstvo, 4. izdanje, Mostar: Crkva na kamenu, 1986.; Rudolf Brajčić, Građa za traktat o milosti, Zagreb: Filozofsko-teološki institut DI, 1972.; Janko Penić, Kako će čovjek omiljeti Bogu (o milosti, sakramentima i molitvi), Zagreb, 1972.; Charles Baumgartner, Bog milosti, Zagreb, 1965.; Christian Moritz Wermelskirchen, Katehetske propovijedi. III. svezak. O sredstvima milosti, Senj, 1960.; Franjo Spirago, Katolički pučki katekizam, pedagoški i savremeno izrađen: Sredstva milosti, U Zagrebu: Tisak Hrv. katol. tisk. društva, 1911.
[2] Uz prvu kiticu usp.
- „jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se! I stadoše se veseliti.“ (Luka 15, 24);
- „Nato im on odgovori: ‘Je li grješnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim’.“ (Ivan 9, 25).
- „Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, ne će uminuti.“ (Matej 24, 35; Marko 13, 31; Luka 21, 33);
- „Dosta ti je Moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje“ (Druga Korinćanima 12, 9)
[3] Usp. „Za naše grijehe probodoše Njega, za opačine naše Njega satriješe. Na Njega pade kazna – radi našega mira, Njegove nas rane iscijeliše“ (Izaija 53, 5).
[4] Uz treću kiticu usp.
- „Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo.“ (Djela apostolska 5, 30);
- „Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo!“ (Djela apostolska 10, 34);
- „Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom – jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu“ (Galaćanima 3, 13).
[5] Usp. „Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K’o janje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.” (Izaija 53, 7).
[6] Usp. „A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo“ (Izaija 53, 4).
[7] Usp. „A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grješnici, Krist za nas umrije“ (Rimljanima 5, 8).
[8] Uz sedmu kiticu usp.
- „on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu“ (Titu 3, 5).
- „Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu.“ (Rimljanima 5, 15);
- „Bila s nama milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Sina Očeva Isusa Krista u istini i ljubavi!“ (Druga Ivanova 1, 3).
„Milost Gospodina Isusa sa svima!“ (Otkrivenje 22, 21 – zadnji redak Objave).
[9] Uz osmu kiticu usp.
- „Strah Gospodnji – eto što je mudrost“ (Job 28, 28); „Početak mudrosti strah Gospodnji!“ (Psalam 111, 10); „Gospodnji strah početak je mudrosti“ (Mudre izrjeke 9, 10); „Strah je Gospodnji škola mudrosti“ (Mudre izrjeke 15, 33); „Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago – a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.“ (Izaija 33, 6);
- „Strah je Gospodnji početak spoznaje“ (Mudre izrjeke 1, 7);
- „Bojte se Gospodina, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje“ (Psalam 34, 10);
- „Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti“ (Mudre izrjeke 14, 27); „Strah Gospodnji daje život, i tko se njime ispuni, zlo ga ne pohodi“ (Mudre izrjeke 19, 23); „neokaljan je strah Gospodnji – ostaje svagda“ (Psalam 19, 9);
- „U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje, i njegovim je sinovima utočište“ (Mudre izrjeke 14, 26);
- „Blago čovjeku koji se boji Gospodina i koji uživa u naredbama njegovim“ (Psalam 112, 1); „Blago svakomu koji se Gospodina boji, koji njegovim hodi stazama!“ (Psalam 128, 1);
- „Strah Gospodnji mržnja je na zlo“ (Mudre izrjeke 8, 13); „Tko živi s poštenjem, boji se Gospodina“ (Mudre izrjeke 14, 2); „Neka ti srce ne zavidi grješnicima, nego neka ti uvijek bude u strahu Gospodnjem“ (Mudre izrjeke 23, 17);
- „Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!“ (Postanak 15, 1);
- „odvaži se i budi hrabar. Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Gospodin, Bog tvoj“ (Jošua 1, 9);
- „Ohrabrite se i budite odlučni! Ne bojte se i nemojte se predati. Ta sam Gospodin, Bog tvoj, ide s tobom; ne će te zapustiti niti će te ostaviti“ (Ponovljeni zakon 31, 6);
- „Budi junak, hrabar, i radi! Ne boj se i ne plaši se, jer će Gospodin, Bog, moj Bog, biti s tobom! Ne će te napustiti niti te ostaviti“ (Prva Ljetopisa 28, 20);
- „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni“ (Psalam 23, 4);
- „Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?“ (Psalam 27, 1);
- „Tražio sam Gospodina, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga“ (Psalam 34, 5);
- „Dušmani moji nasrću na me povazdan, mnogo ih je koji se na me obaraju. Svevišnji, kad me strah spopadne, u te ću se uzdati“ (Psalam 56, 3–4);
- „Kad se skupe tjeskobe u srcu momu, tvoje mi utjehe dušu vesele“ (Psalam 94, 19);
- „Gospodin je sa mnom i ja ne strahujem: što mi tko može? “ (Psalam 118, 6);
- „Recite preplašenim srcima: Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!“ (Izaija 35, 4);
- „Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom. Gle, postidjet će se i smesti svi koji su na tebe bjesnjeli, bit će uništeni i propast će oni što se s tobom parbiše! Tražit ćeš svoje protivnike, ali ih ne ćeš naći. Bit će uništeni, svedeni na ništa oni koji protiv tebe vojuju. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kažem ti: “Ne boj se, ja ti pomažem“ (Izaija 41, 10–13);
- „Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, ne će te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, ne ćeš izgorjeti, plamen te opaliti ne će. Jer ja sam Gospodin, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj“ (Izaija 43, 1–3);
- „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši“ (Ivan 14, 27);
- „Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora“ (Druga Timoteju 1, 7);
- „Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem: što mi tko može?“ (Hebrejima 13, 6);
- „U ovom je savršenstvo naše uzajamne ljubavi: imamo pouzdanje na Sudnji dan jer kakav je on, takvi smo i mi u ovom svijetu. Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi“ (Prva Ivanova 4, 17–18);
- „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!“ (Efežanima 2, 8).
[10] Uz devetu kiticu usp.
- „Dođite, počujte, koji se Boga bojite, pripovjedit ću što učini duši mojoj!“ (Psalam 66, 16);
- „Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebro. Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove naše. Pustio si da nam zajašu za vrat: prošli smo kroz oganj i vodu, onda si pustio da odahnemo“ (Psalam 66, 10–12);
- „Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje“ (Djela apostolska 14, 22);
- „Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje“ (Rimljanima 5, 3–5);
- „Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. “ (Jakovljeva 1, 2–3).
- „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: Idem pripraviti vam mjesto? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja“ (Ivan 14, 1-3);
- „Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više ne će biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više ne će biti“ (Otkrivenje 21, 3–4).
[11] Usp. „Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!“ (Psalam 73, 26)
[12] Uz jedanaestu kiticu usp.
- „ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. U ovome doista stenjemo i čeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem“ (Druga Korinćanima 5, 1–2);
- „Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj – put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo“ (Hebrejima 10, 19–20).
[13] Uz dvanaestu kiticu usp.
- „I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema.“ (Otkrivenje 21, 1);
- „Noći više biti ne će i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospodin Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova“ (Otkrivenje 22, 5);
- „Isus ga upita: ‘Što hoćeš da ti učinim?’ Slijepac mu reče: ‘Učitelju moj, da progledam’.“ (Marko 10, 51);
- „Isus dođe, stade u sredinu i reče: ‘Mir vama!’ Zatim će Tomi: ‘Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.’ Odgovori mu Toma: ‘Gospodin moj i Bog moj!’“ (Ivan 20, 26–28).
[14] Uz trinaestu kiticu usp.
- „Jer je tisuću godina u očima tvojim k’o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna“ (Psalam 90, 4);
- „ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan“ (Druga Petrova 3, 8);
- „Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred četiri bića i pred starješinama. Nitko ne mogaše naučiti te pjesme doli one sto četrdeset i četiri tisuće – otkupljeni sa zemlje“ (Otkrivenje 14, 3);
- „Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina“ (Otkrivenje 20, 6).