Utorak, 26 listopada

Obrednik blagoslova

Obrednik blagoslova, kao drugo dopunjeno izdanje, objavljen je 2007. god. Odobrila ga je Hrvatska biskupska konferencija 22.-24. travnja 2001., a Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine 12.-14. srpnja 2001. Zanimljivo je da ga je Zbor za bogoštovlje i disciplinu sakramenata potvrdio pet godina kasnije, tek 5. listopada 2006.[1]

To izdanje slijedi isto tipsko izdanje iz 1984., odnosno ponovljeno izdanje iz 1985.[2] prema kojem je priređeno i prvo izdanje Blagoslova na hrvatskom jeziku.[3]


Blagoslov


1. Uređenje


Aktualno izdanje je grafički znatno dotjeranije od ranijeg. Format je veći od prethodnog i slijedi standardni format drugih novijih izdanja liturgijskih knjiga. Papir i uvez je kvalitetniji, a izdanje je likovno obogaćeno. Ima 557 stranica, dok je prethodno izdanje imalo 508.[4]


2. Novi obredi


Obrednik blagoslova iz 1987. (= B1987) donosi u dodatku Vlastite blagoslove (kojih nema u latinskom tipskom izdanju):

  • Blagoslov obitelji o božićnim blagdanima u njihovim domovima,
  • Blagoslov vode uoči Bogojavljenja,
  • Uskrsni blagoslov jela.

Osim navedena tri vlastita blagoslova Obrednik blagoslova iz 2007. (= B2007) donosi još osam novih vlastitih blagoslova:

  • Blagoslov za početak školske godine,
  • Blagoslov novih župskih prostorija,
  • Blagoslov dječjeg vrtića,
  • Blagoslov doma za mladež,
  • Blagoslov doma za starije i nemoćne,
  • Blagoslov grobova u različitim prigodama,
  • Blagoslov na blagdan sv. Blaža,
  • Mladomisnički blagoslov.

Nadalje, uskrsni blagoslov obitelji, koji je predviđen u tipskom izdanju i koji u nas nije uobičajen  (B1987 ga ipak donosi), B2007 prerađuje u blagoslov obitelji u božićnom vremenu te ubacuje neke molitve i prošnje iz priručnog izdanja za blagoslov kuća.[5]


3. Neke nedorečenosti
Obrednika blagoslova iz 2007.


Hrvatska izdanja liturgijskih knjiga konstantno pokazuju određene manjkavosti, pa tako i ovaj obrednik. Možemo ih svesti na dvije osnovne: manjak vlastitih obreda i pastoralna nepraktičnost naših izdanja.[6]


a) Manjak vlastitih obreda


Odmah napominjemo da se u B2007 javljaju čak osam novih vlastitih obreda što, uz tri već postojeća, čini jedanaest. Priređivači su se u tome smislu doista valjano potrudili. Vjerojatno više od toga realno nisu ni mogli učiniti. Poteškoća je, međutim, u tome što se toj problematici nije sustavno prilazilo. Naime, Crkva u Hrvata u različitim krajevima[7] ima bogatu i često međusobno različitu liturgijsku tradiciju. Valjalo je, kao prvo, napraviti sustavno istraživanje prebogate liturgijske baštine koja se u različitim obredima na različite načine očituje u svakom pojedinom kraju gdje žive Hrvati. Zatim bi se, vadeći iz te prebogate riznice novo i staro mogao prirediti obrednik blagoslova koji bi bio u skladu s našom tradicijom, a u isto vrijeme prilagođen sadašnjem trenutku hoda Crkve u Hrvata. Možda bi se došlo do zaključka da bi onda takva knjiga Blagoslova bila prevelika. U tom bi se slučaju moglo predložiti da se tiskaju dodaci za različite biskupije ili crkvene pokrajine, odnosno da pojedine crkvene pokrajine ili biskupije priređuju vlastite obrednike. Konačno, to je redovito i bio slučaj sve do Drugog vatikanskog sabora! Tako bismo sačuvali tolike liturgijske i kulturne vrjednote i vlastiti identitet. To vrijedi za obred sprovoda, za vjenčanje, a osobito za blagoslove. Nije potrebno naglašavati kako bismo za takav pothvat imali dovoljno i sila i sredstava.


b) Pastoralna nepraktičnost naših izdanja


Najveći je nedostatak što – slijedeći tipsko izdanje – naši obrednici prečesto samo navode mjesto odakle treba uzeti biblijski tekst, ali samog teksta ne donose, nego upućuju na to da se tekst preuzme iz Biblije. Zanimljivo je, osim toga, da B1987 redovito donosi tekstove pripjevnih psalama (115 puta!), dok B2007. redovito ne donosi tekst pripjevnog psalma nego samo antifonu i onda upućuje da se određeni reci psalama preuzmu iz Biblije (115 puta!). Još je lošija situacija s biblijskim čitanjima. Ona se donose samo 62 puta, dok se čak 217 puta naznačuju samo poglavlja i reci pojedine biblijske knjige i upućuje da se tekstovi preuzmu iz Biblije.

U takvoj situaciji vidim dvije mogućnosti.

Prva je da revni pastoralni radnik svaki puta sastavi obred blagoslova prema predlošku kako stoji u B2007. U tome slučaju je, naime, obrednik tek predložak, dakle, nije priručnik. Voditelj slavlja uvijek bi, uz obrednik, morao imati i pripravljene biblijske tekstove na posebnom papiru, ili bi trebao cijeli obred napisati, a obrednik ostaviti kod kuće. Drugim riječima, osobito revan župnik bi na osnovu ovoga obrednika morao napisati svoj priručni obrednik za svako slavlje, ako se ne želi izgubiti u papirima.

Druga je mogućnost, naravno, u praksi puno vjerojatnija. Predvoditelj slavlja čitat će samo ono što je u obredniku doneseno i neće se obazirati na naznake za biblijska čitanja, jer tražiti i pisati biblijske tekstove traži i vremena i napora. Tu ne pomaže puno ni računalo: i u tiskanoj Bibliji i u računalnom izdanju Biblije psalme ćemo stalno morati prerađivati. Naime, prema tradiciji, umjesto “Jahve” (kako stoji u Bibliji) u liturgiji uvijek velimo “Gospodin” ili “Gospod” i to u svih sedam padeža. Tako ćemo u praksi imati malo koristi od mnoštva prikladnih i lijepih svetopisamskih čitanja. S B2007 stvar je još teža, jer se pripjevni psalmi uopće ne donose (dok ih B1987 donosi). Dakle, uz novi ćemo obrednik uvijek morati imati Bibliju (pazeći da umjesto “Jahve” kažemo “Gospodin”) ili ćemo pripjevne psalme pisati na posebnom papiru ili ih tražiti i čitati iz drugih liturgijskih knjiga. U praksi će se vrlo često događati da se pripjevni psalam zbog toga uopće neće uzimati.

Možda su se sva čitanja i pripjevni psalmi pod rednim brojevima mogli staviti u dodatak, a u samom obredu bi se onda naznačilo pod kojim je brojem određeno čitanje, odnosno psalam.

Nadalje, šteta je da je sadržaj B2007 znatno skraćen. Tako npr. u I. glavi stoji samo Blagoslov obitelji i njihovih članova. B1987 u tome je smislu praktičniji. U sadržaju stoji: I. poglavlje: Blagoslov obitelji i njezinih članova, a odmah ispod toga se u 8 rimskih brojeva donose određeni blagoslovi koji idu pod to poglavlje: Blagoslov obitelji, Godišnji blagoslov obitelji u njihovim domovima, Blagoslov supruga, Blagoslov nejake djece, Blagoslov dječaka i djevojčica, Blagoslov zaručnika, Blagoslov žene prije ili poslije poroda, Blagoslov staraca kod kuće. Svi se ovi blagoslovi, naravno, nalaze i u B2007, ali u sadržaju nisu navedeni.


4. Zaključak


U odnosu na dosadašnji, novi obrednik donosi osam novih blagoslova i to je, zasigurno, veliko obogaćenje. Nažalost, on je siromašniji od prethodnoga, jer ne donosi pripjevne psalme. Osim toga, kao što je to bio slučaj i u prethodnom obredniku, za mnoštvo biblijskih perikopa stoje samo naznake glave i redaka, a sam biblijski tekst valja uzimati izravno iz Biblije. Drugim riječima, ovaj se obrednik ne može samostalno koristiti, nego predvoditelju slavlja uvijek treba biti pri ruci još i Biblija ili napisan biblijski tekst.

Ostaje stalni ceterum censeo kako bi doista bilo vrijeme da se potrudimo sačuvati naše vlastitosti i našu tradiciju. Ima naznaka da bi se pripremali novi vlastiti obrednici. Za nadati se je da će oni nadvladati slabosti o kojima smo govorili.


[1] Usp. Rimski obrednik obnovljen prema odluci svetog općeg sabora Drugog vatikanskog, proglašen vlašću pape Pavla VI. Blagoslovi. Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2007. (= B2007)

[2] Usp. Rituale Romanum ex decreto Sacrosancti oecumenici concilii Vaticani II instauratum, auctoritate Ioannis Pauli II promulgatum. De benedictionibus. Editio typica. Typis Polyglottis Vaticanis MCMLXXXIV. Reimpresio 1985.

[3] Usp. Rimski obrednik obnovljen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog vatikanskog a proglašen vlašću pape Ivana Pavla II. Blagoslovi. Nalogom i odobrenjem Biskupske konferencije i potvrdom zbora za bogoštovlje izdaje Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1987. (= B1987)

[4] Iako je grafički ovo izdanje mnogo ljepše, možda bi bilo dobro da je priređeno (i) izdanje manjeg formata. Naime, dok se ostale liturgijske knjige (npr. vjenčanje, potvrda, euharistijska slavlja izvan mise) upotrebljavaju u crkvi, Obrednik blagoslova se dobrim dijelom koristi izvan crkvenog prostora, pa bi bilo praktično imati (i) “džepno” izdanje, kao što je to bio slučaj s prethodnim obrednikom sprovoda ili s priručnim obrednicima za blagoslov kuća.

[5] Godišnji blagoslov obitelji u njihovim domovima. Pastoralno izdanje, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001., 14-21.

[6] Spomenimo makar u bilješci da naši priređivači i u ovom izdanju doslovno prevode latinski izvornik u pozdravu “Braćo!”, a nikad s “Braćo i sestre!”. Kakav god bio duh latinskog jezika, u hrvatskom se danas traži jedno i drugo.

[7] Mislimo, naravno, na sva područja gdje Hrvati žive, a osobito na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srijem i Bačku.