Od „spontanih“ blagoslova homoseksualnih parova do pornoteologije
Davno prije objavljivanja izjave Dikasterija za nauk vjere Fiducia supplicans (od 18. prosinca 2023.), kojom se omogućuju spontani neliturgijski pastoralni blagoslovi homoseksualnih i heteroseksualnih izvanbračnih parova, tj. još 10. ožujka 2020. god., na službenoj Facebook stranici katoličke crkve Svetog Pavla iz Lexingtona u Kentuckyju objavljena je ova poruka:
„Katolička LGBTQ+ svećenička služba Lexington potvrđuje, štiti, slavi i brani dostojanstvo svake LGBTQ+ osobe onakve kakve one jesu. Proširi vijest. Želimo dobrodošlicu novim članovima, uključujući obitelj i saveznike. Kontaktirajte JR na jrfflex@gmail.com.“
Iz te objave, kao i drugih naznaka na službenoj župnoj stranici, proizlazi da ta crkva već gotovo četiri godine ima vlastiti pastoral homoseksualnih osoba i njihovih obitelji, ali i da on nije usklađen s učenjem Crkve jer se takve osobe ne pozivaju na napuštanje grešnog života, nego se naprotiv slave baš takve kakve jesu. Kao da sodomija nije jedan od u nebo vapijućih grijeha (usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 1867), kao da Crkva ne uči da je homoseksualnost nenaravna neuredna sklonost, a ne determinirano stanje (usp. KKC, br. 2357), kao da Crkva ne uči da smo odgovorni za grijehe drugih kada u njima sudjelujemo izravno i svojevoljno, naređujući, savjetujući, hvaleći ili odobravajući ih (usp. KKC, br. 1868) te kao da Crkva ne izražava dostojanstvo homoseksualnih osoba, ali ih pritom poziva na čistoću, pridruživanje svojih patnji Kristovim i težnji kršćanskom savršenstvu (usp. KKC, br. 2358-2359). Drugim riječima, ono što se ondje činilo suprotno je svim dosadašnjim crkvenim dokumentima pa tako i Odgovoru Kongregacije za nauk vjere na upit o blagoslivljanju zajednica osoba istoga spola od 22. veljače 2021. god., kao i izjavi Fiducia supplicans.
Unatoč tome, 2. siječnja 2024. na istoj je Facebook stranici navedene župe objavljena slika vlč. Richarda Watsona kako u štoli, i to duginih boja, protivno kanonu liturgijskih boja, u crkvi, u neposrednoj blizini oltara, blagoslivlja dvije ženske osobe, uz tvrdnju da to čini prema smjernicama Fiducia supplicans. Ondje čitamo:
„Povijest se stvarala u nedjelju u katoličkoj crkvi Svetog Pavla. Ovaj istospolni par, u građanskom braku 22 godine, zatražio je blagoslov koji je fra Richard slobodno podijelio prema smjernicama u Fiducia Supplicans.“
Nasuprot takvom opravdanju, Fiducia supplicans izričito zabranjuje da se blagoslov homoseksaulanih osoba dovodi u bilo kakvu vezu s liturgijskim slavljem, odnosno dozvoljava samo spontani privatan kratak pastoralni blagoslov. Budući da štola nije običan šal svojevoljnog dizajna, nego liturgijsko ruho točnih boja koje se svećeniku prije misnice stavlja oko vrata na svećeničkom ređenju i time potvrđuje njegova uloga liturga, ovdje nipošto ne može biti riječ o spontanom blagoslovu, niti se može opravdati smjernicama izjave Fiducia supplicans. Iz svega proizlazi da župnik crkve Svetog Pavla u Lexingtonu, koji je ujedno i biskupski vikar za svećenike svoje biskupije, gotovo četiri godine prkosi odredbama Svete Stolice, a jednako, i još u ozbiljnijem obliku, nastavlja to činiti i dalje. On tako sada poziva homoseksualne parove da se prijave za blagoslov, što se nikako ne može povezati sa spontanošću. Još više, na župnoj stranici pronalazimo crtež Majke Božje u kojem je ona odjevena ogrtačem u duginim bojama, što je sablažnjivo i ne možemo drukčije nazvati nego blasfemijom.
No, nije problem u djelovanju svećenika poput vlč. Watsona niti u njegovim motivima prkošenja učenju Crkve. Budući da takvo djelovanje, za koje se kroz četiri godine sigurno moralo saznati i u Vatikanu nije nikako sankcionirano (štoviše, voditelj službe za LGBTQ+ osobe, Stanley Francis Zerkowski, tvrdi kako je u listopadu 2023. god. dobio rukom pisano Papino pismo, a koje čita kao odobravanje onoga što radi), razumljivo je da se izjavom Dikasterija teoretski ne mijenja gotovo ništa, ali pastoralno i liturgijski sve s obzirom na učenje Crkve o homoseksualnosti.
Već je neko vrijeme jasno da tu promjenu ne samo omogućuje, nego i potiče vrh Crkve, a ona je posebno vidljiva u promicanju, kako su je neki nazvali, pornoteologije predstojnika Dikasterija za nauk vjere, kardinala Víctora Manuela Fernándeza – Tucha. Osim gotovo svih dosadašnjih njegovih izjava kao predstojnika, koje jedna za drugom doživljavaju protivljenja, a za izjavu Fiducia supplicans može se reći da je doživjela potonuće, valja istaknuti kako mnogi i mnogi komentatori Victora Manuela Fernándeza smatraju teološki, kršćanski i ljudski nevjerodostojnim. To se posebno odnosi na njegove dvije knjige koje se svrstavaju u područja erotike i pornografije, a zbog kojih ga se naziva Tucho besame mucho.
Tako, već je kod samog njegovog imenovanja za predstojnika Dikasterija za nauk vjere podignuta prašina jer je otkriveno da je kao svećenik s 33 godine života i 9 godina svećeništva napisao erotsku knjigu pod nazivom Izliječi me svojim usnama. Umijeće ljubljenja, a ovih dana javnosti je predstavljena još jedna koju je napisao s 36 godina života i 12 godina svećeništva, pod nazivom Mistična strast. Duhovnost i senzualnost. Neki su je označili novim žanrom – pornoteologija, a njezin sadržaj otkriva da je riječ o itekako neprimjerenoj knjizi za jednog svećenika, i katolika uopće, štoviše toliko neprimjerenoj da se i onima koji su prenijeli izvatke pripisuje nepotrebna vulgarnost koja dovodi do sablažnjivosti. Iz razloga zadržavanja dostojanstvenog tona, mi ćemo se suzdržati od prenošenja ikakvih misli, ali upućujemo zainteresiranog čitatelja da može provjeriti o čemu se radi na puno mjesta, npr. ovdje, ovdje, ovdje ili ovdje. Prema objavljenom moglo bi se lako zaključiti da Dikasterij za nauk vjere vodi perverzna osoba, s vjerojatnom homoseksualnom devijantnošću. Predstojnik je na novi skandal odgovorio slično kao i na razotkrivanje prve njegove erotske knjige, tj. neuvjerljivim argumentom koji je izazvao daljnje ismijavanje – da je bio mlad te da sada ne bi takvu knjigu napisao. Usput, spominjemo i zanimljiv podatak da je mons. Fernández na Bloggeru tijekom 2012. i nešto u 2013. pokrenuo čak 14 blogova, uglavnom s jednim ili tek nekoliko objavljenih tekstova, a koji podosta govore o njegovim životnim i teološkim stavovima.
Ne znamo kako će se završiti ova saga, kao vjernici nadamo se intervenciji Duha Svetoga i molimo Gospodina da nas oslobodi od štete koja se djelovanjem prefekta Fernándeza nanosi cijeloj Crkvi. Čini nam se da je krajnje vrijeme da Sveti Otac poduzme odgovarajuće korake, odnosno ako možda nije imao punu istinu o kakvoj se osobi radi, sada je ima, i logično je očekivati da se nezasluženo povjerenje koje je predstojnik dosad uživao uskrati.
