Utorak, 1 prosinca

Odgovorno roditeljstvo


Uvod


Svjesni milosti koje su primili sakramentom ženidbe, katolički su bračni drugovi pozvani sazrijevati u međusobnom poštovanju, a uz to su pozvani i prihvatiti djecu s ljubavlju i kršćanski ih odgajati, kako su to obećali prilikom vjenčanja.

Pozvani su, naime, pokazati svoju vjerničku zrelost tako što će biti odgovorni roditelji, a takva odgovornost podrazumijeva brigu za djecu od trenutka njihova začeća do samostalne dobi.

„Plodnost je dar, jedna od svrha ženidbe, jer bračna ljubav po svojoj naravi teži da bude plodna. Dijete ne dolazi izvana da se pridoda uzajamnoj ljubavi supružnika; niče iz samog srca njihova uzajamnog dara kojemu je plod i dovršenje.“ Katekizam Katoličke Crkve, 2366

Odgovorno roditeljstvo


U tom smislu sintagma odgovorno roditeljstvo podrazumijeva odgovorno spolno ponašanje supružnika, njihovu odgovornost kod rađanja djece, kod podizanja, kod prenošenja odgoja, posebno vjerskoga, kod suradnje sa župom i drugim odgojnim institucijama, itd. Sve je to velika zadaća koja se stavlja pred supružnike i s obzirom na zahtjevnost s pravom nosi naziv odgovorno roditeljstvo.

Ipak, odgovorno roditeljstvo češće se promatra u užem smislu, odnosno podrazumijeva odgovornost supružnika s obzirom na njihovu otvorenost prema novom životu. Kao takvo, predstavlja odluku supružnika kada će i koliko će djece imati. Takva odluka mora biti u skladu sa savješću, a ako je doista takva, nitko na nju ne smije utjecati niti ju na bilo koji način obezvrjeđivati.

Naime, prema tom kriteriju neki će supružnici biti otvoreni brojnom potomstvu, dok će od nekih drugih supružnika životne situacije tražiti suzdržanost u rađanju. Niz je takvih mogućih situacija zbog kojih će biti potrebno na neko kraće ili duže vrijeme izbjegavati rađanje.

Izraz odgovorno roditeljstvo prvi je upotrijebio papa Pavao VI. u svojoj enciklici Humanae vitae (br. 10).

Mogući utjecaji na odluku o rađanju i broju djece


Na odluku o rađanju i broju djece tako mogu utjecati zdravlje supružnika, njihova dob, psihička i fizička stabilnost, materijalni uvjeti, postojanost obitelji, dobro djeteta koje bi se moglo roditi, dobro već rođene djece, općenite prilike u društvu, itd.

Drugim riječima, mudro je i za bračno i obiteljsko zajedništvo poželjno u takvim vrlo ozbiljnim situacijama izbjegavati začeće, s obzirom da su okolnosti toliko složene da bi ih rođenje djeteta još dodatno zakomplicirale. Crkva itekako vodi računa o takvim mogućnostima i iako očekuje od svojih vjernika da uvijek budu načelno otvoreni životu, u takvim prilikama preporučuje supružnicima korištenje dopuštenih prirodnih metoda planiranja obitelji.

„Iz opravdanih razloga, supruzi mogu željeti rasporediti rađanje svoje djece. Na njima je da i provjere da njihova želja ne dolazi iz sebičnosti, nego da je u skladu s pravom velikodušnošću odgovornog roditeljstva.“ Katekizam Katoličke Crkve, 2368

Metode planiranja poroda


Pod sintagmom metode planiranja obitelji ili metode reguliranja poroda podrazumijevaju se sve metode i tehnike kojima se ponekad želi postići, a ponekad izbjeći trudnoća. Pojam je ne samo kvalitativno dublji, a moralno prihvatljiviji od pojma metode kontracepcije, kako ih se češće naziva izvan crkvenih krugova, nego označava sasvim drukčiji pogled na rađanje, i to takav u kojem se dijete uvijek doživljava kao dar Božji, a ne kao prijetnja. Isto pravilo ostaje i onda kada se želi izbjeći trudnoća, jer se očituje baš u odgovornosti i brizi za nerođeni život, što svakako uključuje i spremnost na prihvaćanje novoga života ukoliko metoda zakaže.

„Periodično uzdržavanje, metode regulacije poroda na temelju samopromatranja te primjena neplodnih razdoblja jesu u skladu s objektivnim moralnim mjerilima. Ove metode poštivaju tijelo supružnika, potiču ih na međusobnu nježnost i pomažu odgoj za autentičnu slobodu. Naprotiv, u sebi je zao ‘svaki čin koji ili u vidu bračnog čina ili u njegovu vršenju ili u razvoju njegovih prirodnih posljedica ima za svrhu ili je sredstvo da se onemogući rađanje novog života’.“ Katekizam Katoličke Crkve, 2370

Dopuštene i nedopuštene metode planiranja obitelji


Sve se metode planiranja obitelji, gledano dakako iz perspektive nauka Katoličke Crkve, dijele na dopuštene i nedopuštene, odnosno na one koje Crkva označava moralno prihvatljivima, i one koje označava moralno neprihvatljivima.

U dopuštene metode planiranja obitelji ulaze neke prirodne metode, odnosno one za koje nisu potrebna nikakva dodatna mehanička ili kemijska sredstva, dok u nedopuštene spadaju sve umjetne metode, te prekinuti snošaj kao nedopuštena prirodna metoda. Kriteriji dopuštenosti i nedopuštenosti vezuju se uz načelan odnos prema začeću, kao i uz moguće posljedice koje te metode mogu prouzročiti.


Dopuštene metode planiranja obitelji


Crkva bračnim supružnicima koji iz opravdanih razloga žele izbjeći začeće djeteta, preporučuje korištenje prirodnih dopuštenih metoda, među koje spadaju Ogino-Knausova metoda, metoda bazalne temperature, Billingsova metoda, simptotermalna metoda, kao i neke novije prirodne metode poput upotrebe miniračunala za računanje plodnih i neplodnih dana.


Ogino-Knausova metoda

Ogino-Knausova metoda, nazvana po dvojici liječnika koji su je izumili, kolokvijalno se naziva metoda plodnih i neplodnih dana, a prema njoj bi ona žena koja ima pravilne menstrualne cikluse bila neplodna sedam dana od početka menstruacije, od 8. do 19. dana plodna, te opet od 20. do početka naredne mjesečnice neplodna.

Pri tome valja imati na umu da ona u biti nije toliko dugo plodna, nego je stvarno plodna tek 12-24 sata, u vremenu oko ovulacije, ali ipak mogućnost začeća određuje sposobnost plodne sluzi da održi na životu spermije i do 5 dana. S obzirom pak da je trenutak ovulacije teško odrediti s apsolutnom sigurnošću, i dodatni se granični dani uzimaju kao moguće plodni.


Termička metoda ili metoda bazalne temperature

Termička metoda se bazira na mjerenju bazalne temperature, odnosno prije ustajanja iz kreveta i bilo kakve aktivnosti. Potrebno je svako jutro voditi evidenciju, a vrijeme ovulacije prepoznaje se po tome što se temperatura povisi za 0,5 do 1 0C. Pri tome problematiku svakako sačinjava mogućnost da se temperatura može povisiti zbog prehlade ili nekih drugih razloga, pa se neće moći uvijek sa sigurnošću odrediti je li riječ o jednom ili drugom.


Billingsova metoda

Otkrili su ju australski supružnici, liječnici Evelyn i John Billings pa je po njima i dobila svoj naziv. Ta se metoda temelji na promatranju cervikalne sluzi i prema njoj se procjenjuje je li riječ o plodnim ili neplodnim danima. Nakon mjesečnice sluz je tako gusta, tamna, ljepljiva i oskudna, a kako se približava ovulacija postaje prozirnija, elastičnija i obilnija. Za vrijeme ovulacije češće će žena osjetiti i iskliznuće sluzi.

Tu metodu Crkva posebno preporučuje zbog njezine jednostavnosti i moralne neupitnosti. Poznavanje i preciziranje trenutka najviše plodnosti naročito ju čini vrijednom onda kada se trudnoća želi postići, jer tada bračni par može osjetiti svu ljepotu sustvaranja novoga života.

“Prava narav bračne ljubavi otkriva nam se ponajviše ako je gledamo u njezinu vrhovnom izvoru – Bogu koji je ljubav.” PAVAO VI., Humanae vitae, 8

Simptotermalna metoda

Riječ je o kombinaciji termičke i Billingsove metode.


Miniračunala

U novije vrijeme mjerenje plodnih i neplodnih dana može se vršiti i pomoću miniračunala, a koje djeluje po načelu mjerenja bazalne temperature i usporedbe s testom urina.


Prednosti prirodnih dopuštenih metoda planiranja obitelji


Navedene prirodne metode planiranja obitelji svoju vrijednost prije svega pronalaze u tome što izgrađuju supružnike u odgovornosti i prihvaćanju novoga života kao Božjega dara. Razumijevanje da činom tjelesnoga sjedinjenja mogu biti sustvaratelji Božji, stavlja ih u raspoloženje duboke zahvalnosti pred tim čudesnim darom.

S druge strane, i onda kada se istim metodama želi izbjeći trudnoća, i dalje ostaje na snazi njihova odgovornost i podložnost onom redu koji je Bog zacrtao.

Osim toga, prirodne dopuštene metode Crkva posebno potiče iz razloga jer ne ostavljaju nikakve štetne posljedice, a što se ne može reći za nedopuštene metode.


Nedopuštene metode planiranja obitelji


Među nedopuštene metode planiranja obitelji, odnosno one metode koje Crkva označava moralno neprihvatljivima, spadaju prekinuti snošaj, različita mehanička, kemijska, hormonalna i intrauterina sredstva, te sterilizacijske metode. Svaka od tih metoda ostavlja određene negativne posljedice, a to je temeljni razlog zašto ih Crkva označava nedopuštenima. Uz to, sve su usmjerene isključivo na izbjegavanje trudnoće.


Prekinuti snošaj

Prekinuti snošaj je prirodna nedopuštena metoda koja se može označiti kao oblik nepotpunoga izvršenja bračnog čina, takvoga pri kojemu se ejakulacija zbiva izvan ženina tijela. Kao metoda vrlo je nepouzdan, a s moralne strane posebnu poteškoću čini činjenica da učestalo korištenje te metode može dovesti do psiholoških barijera i izostanka uživanja u spolnom činu, što opet sa svoje strane može narušiti odnose između supružnika.


Mehanička sredstva

U mehanička sredstva spadaju kondomi, femidomi i dijafragme. Svrha im je zapriječiti prodor muškog sjemena i time onemogućiti začeće. Kondomi su namijenjeni muškarcima, a femidomi i dijafragme ženama. Kondom se stavlja na muško spolovilo, a femidom i dijafragma u ženinu rodnicu.

Osim što je riječ o sredstvima koja nisu uvijek pouzdana i koja mogu izazvati infekcije, moralna je kvalifikacija slična problematici prekinutoga snošaja, odnosno riječ je o sredstvima koja umanjuju užitak, a kao takva učestalim korištenjem mogu dovesti do frustracija na seksualnom području.


Kemijska sredstva

U kemijska sredstva spadaju gelovi, pjene, kreme i vaginalne tablete, a njihova je problematičnost s jedne strane vidljiva u mogućem izazivanju alergija i infekcija, a s druge strane u činjenici da svojim agresivnim sastavom ubijaju zametak, ukoliko dođe do oplodnje.


Hormonalna sredstva

U hormonalna se sredstva ubrajaju tablete, injekcije, implantati, flasteri, vaginalni prsten i dr., a njihovo neprirodno utjecanje na izlučivanje hormona može dovesti do vrlo ozbiljnih i neželjenih stanja. To se posebno odnosi na opasnost od nepravilnih krvarenja, visokoga tlaka, moždanoga i srčanoga udara, debljanja itd.

Među njima posebno su problematične hormonalne tablete, a koje zamjenjuju normalno lučenje hormona estrogena i progestina. Svaka od dostupnih hormonalnih tableta može izazvati jedan od tri učinka: može biti samo kontraceptivna, odnosno spriječiti začeće, ali može biti i abortivna, tj. ona koja će ubiti plod ukoliko dođe do začeća, te povrh toga može biti i sterilizacijska, odnosno takva da izazove trajnu neplodnost.


Intrauterina sredstva

Intrauterina sredstva su ona sredstva koja se unose u maternicu s ciljem sprječavanja začeća. Riječ je o različitim vrstama spirala koje izazivaju upalu endometrija i time onemogućuju usađivanje oplođene jajne stanice. Mogu biti bakrene i hormonalne. Ni to sredstvo, kao i sva ostala, nije potpuno pouzdano, pa unatoč spirali ponekad može doći do začeća. U tom slučaju, plod se od nje neće moći razvijati, što znači da će spirala imati abortivni učinak.

Uz to, spiralu obvezatno stavlja ginekolog, a njezina je trajnost obično između 3 i 5 godina, nakon čega se treba vaditi. Ukoliko se pak na to zaboravi i spirala tako ostane duže vrijeme u ženinu tijelu, može doći do njezina srastanja s okolnim tkivom, pa je tada potreban operativni zahvat kako bi se uklonila.


Abortivne pilule

Obično se u nedopuštene metode planiranja poroda uvrštavaju i tzv. pilule za dan poslije, poznate još kao hitni kontraceptivi. 

One u biti nisu usmjerene kontracepciji, sprječavanju začeća, nego se uglavnom koriste onda kada se sumnja da je već do njega došlo, ili se pak koriste s namjernom nakanom da se spriječi već mogući započeti proces, pa je sasvim razumljivo zašto ih Crkva naziva abortivnim pilulama.

S obzirom na njihovu namjenu, preporučuje ih se uzeti odmah nakon spolnog odnosa ili barem u roku od 5 dana.


Sterilizacijske metode

Među nedopuštene umjetne metode planiranja obitelji spadaju i sterilizacijske, a koje kod žena mogu biti histerektomija (uklanjanje maternice), podvezivanje, spaljivanje ili zatvaranje jajovoda, a kod muškaraca vazektomija, odnosno uklanjanje dijelova sjemenovoda i njihovo podvezivanje.

Riječ je o metodama koje za posljedicu imaju trajnu neplodnost, a koja je izazvana namjernom odlukom po kojoj se odbacuje otvorenost životu, pa je razumljivo zašto je i ta metoda za Crkvu moralno neprihvatljiva.


Problematika umjetnih metoda


Kao što je rečeno, sve su umjetne metode, kao i prirodna metoda prekinutoga snošaja, moralno neprihvatljive zato jer polučuju neke negativne i neželjene posljedice. Posebno su problematične one metode čije korištenje dovodi do ubijanja zametka ukoliko dođe do oplodnje. Život za Crkvu počinje trenutkom začeća pa je svaki oblik djelovanja koji ide na štetu novog života nedopušten.

U tom svjetlu valja razumjeti i pojam odgovorno roditeljstvo, koji je prva počela koristiti Crkva s objašnjenim značenjem. Međutim, s vremenom su ga preuzeli zagovornici pobačaja i dali mu potpuno suprotno značenje. Danas se tako npr. obilježava Svjetski dan kontracepcije (26. rujna), kojemu je cilj širiti odgovorno roditeljstvo, ali ne na način kako ga shvaća Crkva, nego kako ga razumijevaju pobornici abortusa.

“Govoru, koji prirodno izražava uzajamno i posvemašnje darivanje supružnika, kontracepcija suprotstavlja objektivno proturječan govor, u kojem više nije posrijedi posvemašnje darivanje drugome. Iz tog proizlazi da se ne samo pozitivno otklanja otvaranje životu već i krivotvori unutarnja istina bračne ljubavi, koja je pozvana na osobno potpuno darivanje. Ta antropološka i moralna razlika između kontracepcije i korištenja ritmičkih razdoblja podrazumijeva dva poimanja osobe i ljudske spolnosti koja su nesvodiva jedan na drugi.” IVAN PAVAO II., Familiaris consortio, 32

Zaključak


Odgovorno roditeljstvo važna je odlika zdravog bračnog i obiteljskog života, a roditelji su pozvani takvu svoju odgovornost prema djeci pokazivati od trenutka začeća, pa i prije, pa sve do onoga vremena kada postaju sposobna samostalno živjeti.

S obzirom na posebnu osjetljivost početka života tu njihovu ulogu nitko ne može zamijeniti, nego je važno da doista pred novim životom pokažu poštovanje i zahvalnost Bogu.


Uz temu “Odgovorno roditeljstvo”, kao dijelu gradiva namijenjenoga za nastavu Katoličkoga vjeronauka u 3. razredu srednje škole, donosimo nekoliko priloga: