Odreknuće i odstupanje biskupa sa službe
Slušali smo ili čitali u novije vrijeme kako je više biskupa u Republici Hrvatskoj predalo Svetom Ocu svoje ostavke na službu dijecezanskih biskupa, a u Bosni i Hercegovini to su učinili mons. Pero Sudar, pomoćni biskup Vrhbosanske nadbiskupije, mons. Ratko Perić, Mostarsko-duvanjski biskup, mons. Vinko Puljić, Vrhbosanski nadbiskup, a sprema se da uskoro to učini i mons. Franjo Komarica, biskup Banjolučke biskupije. Sveti Otac je prihvatio odreknuća biskupā Sudara i Perića, a nadbiskupu Puljiću, iako odreknuće još nije prihvaćeno, već je imenovan nasljednik (nadbiskup koadjutor).
Poticaj Drugog vatikanskog sabora i pape Pavla VI. biskupima
Biskupska služba, kao služenje Božjem narodu, traži od onih koji su na nju postavljeni da je vrše koristeći sve svoje snage, sposobnosti, umijeća i ljudske i duhovne darove. A kada, zbog bilo kojega razloga, nisu više u stanju vršiti je kako treba, razložno je da se sa službe povuku ili odstupe.
Raspravljajući o pastirskoj službi biskupā, Drugi vatikanski sabor je u dekretu: Christus Dominus (Krist Gospodin) uputio usrdnu zamolbu biskupima i drugima koji su pravno s njima izjednačeni, da se odreknu svoje službe ako zbog poodmakle dobi ili kojega drugog važnog razloga ne bi bili u stanju prikladno je obavljati (br. 21).
Dok se u navedenom saborskom dekretu govori o odreknuću službe zbog poodmakle dobi (ob ingravescentem aetatem), papa Pavao VI. je u svom motupropriju: Ecclesiae Sanctae (Svete Crkve), od 6. kolovoza 1966., pozvao biskupe i koji su s njima izjednačeni da „dragovoljno, ne kasnije od navršenih 75 godina života, podnesu nadležnoj vlasti odreknuće na službu“ (Pravila za provođenje dekreta „Christus Dominus“, I, 11).
Odredbe u Zakoniku kanonskog prava
Saborska zamolba i poziv Pavla VI. biskupima preuzeti su zatim u Zakonik kanonskog prava i u Zakonik kanona Istočnih crkava. U Zakoniku kanonskog prava (za Latinsku Crkvu) odredba glasi: „Dijecezanski biskup koji je navršio sedamdeset pet godina života poziva se da Vrhovnom Svećeniku preda odreknuće od službe, koji će, pošto razmotri sve okolnosti, odlučiti o tome“ (k. 401, § 1). Nadalje se također određuje: „Dijecezanski biskup koji je zbog slaba zdravlja ili zbog kojeg drugog važnog razloga postao manje prikladan za vršenje svoje službe usrdno se poziva da preda odreknuće od službe“ (k. 401, § 2). Te odredbe se primjenjuju i na biskupa koadjutora i pomoćnog biskupa (k. 411).
„Naučiti rastati se“ od službe
Čini se da je papa Franjo zaključio kako je nekim biskupima teško odstupiti sa službe, pa ga je to potaknulo da napiše 12. veljače 2018. apostolsko pismo u obliku „motuproprija“: „Imparare a congedarsi“ (Naučiti rastati se).
U tom apostolskom pismu Papa podcrtava: „Tko se priprema da dadne odreknuće ima potrebu da se adekvatno pripremi pred Bogom, lišavajući se želja moći i umišljaja da je neophodno potreban. To će omogućiti da s mirom i pouzdanjem prijeđe taj trenutak, što bi inače moglo biti bolno i konfliktno. U isto vrijeme, tko prihvaća u istini tu nužnost da odstupi, treba u molitvi razaznati kako živjeti etapu koja započinje, izradivši novi plan života, obilježen koliko je moguće ozbiljnošću, poniznošću, zagovornom molitvom, vremenom posvećenim čitanju i raspoloživošću za pružanje običnih pastoralnih usluga.“
U motupropriju Papa je donio i nekoliko odredaba, među kojima: „S navršenih 75 godina života, dijecezanski i eparhijski biskupi, i koji su s njima izjednačeni kanonima 381, § 2 ZKP i 313 ZKIC, kao i biskupi koadjutori i pomoćni ili naslovni s posebnim pastirskim zaduženjima, pozivaju se da podnesu Vrhovnom Svećeniku odreknuće na svoju pastirsku službu“ (čl. 1). Slične odredbe su zatim donesene i za odreknuće od službe čelnikā dikasterija Rimske kurije koji nisu kardinali, viših prelata Rimske kurije i biskupa koji obavljaju druge službe u ovisnosti od Svete Stolice, kao i Papinskih predstavnika (čll. 2 i 3). Na koncu se određuje da, podnošenjem odreknućā o kojima u čll. 1-3, služba se smatra produljenom sve dok zainteresiranome ne bude priopćeno da je odreknuće prihvaćeno ili da se služba produžuje kroz određeno ili neodređeno vrijeme (čl. 5).
Zanimljivo je ovdje spomenuti i odredbe o odreknuću dijecezanskih biskupa i naslovnika službi papinskog imenovanja koje je papa Franjo odobrio 3. studenoga 2014., primivši u audijenciju kardinala Državnog tajnika, Petra Parolina. Odredba čl. 4. glasi: „Dostojna je crkvenog cijenjena gesta onoga tko, potaknut ljubavlju i željom boljega služenja zajednici, drži nužnim zbog bolesti ili drugog teškog razloga odreći se službe pastira prije nego se napuni dob od sedamdeset pet godina. U tim slučajevima vjernici su pozvani da iskažu solidarnost i razumijevanje za onoga tko je bio njihov pastir, pripomažući mu točno prema zahtjevima ljubavi i pravednosti, kako je određeno u k. 402, § 2 ZKP.“
Prikazujući ovdje sasvim kratko novu praksu u Katoličkoj Crkvi odstupanja sa službe dijecezanskih biskupa i drugih s njima izjednačenih, a smatrajući da bi čitatelje moglo zanimati, želio sam podcrtati od kolike je to važnosti za samu Crkvu, ali i kako se prema tome trebaju odnositi oni kojih se neposredno tiče.
