Odstranjivanje upravnim postupkom i odlukom klerika iz kleričkog staleža i redovnika iz redovničkih ustanova

Uvod

Klerički stalež u Crkvi, kojemu pripadaju đakoni, prezbiteri i biskupi, u koji se, prema Zakoniku kanonskog prava, ulazi primanjem svetog reda đakonata (k. 266, § 1), može se, kako stoji u istom Zakoniku, izgubiti odnosno iz njega odstraniti[1] na dva načina:

zakonito izrečenom kaznom (k. 290, 2);
otpisom Apostolske Stolice (k. 290, 3).

Što se tiče kazne otpuštanja ili odstranjivanja iz kleričkog staleža, ona se može ili treba izreći zbog zlodjela izričito u Zakoniku navedenih. Ta zlodjela su:

otpadništvo od vjere, krivovjerništvo i raskolništvo skopčano s dugotrajnom tvrdokornošću ili teškom sablazni (k. 1364, §§ 1 i 2);
obeščašćenje svetih čestica (k. 1367);
upotreba fizičke sile protiv Rimskog prvosvećenika ili njegovo ubojstvo (kk. 1370, § 1 i 1397);
navođenje prigodom ispovijedi pokornika na grijeh protiv šeste Božje zapovijedi (k. 1387);
pokušaj sklapanja ženidbe, pa i samo svjetovne, ako se ni nakon opomene ne urazumi i nastavi davati sablazan (k. 1394, § 1);
priležništvo i ustrajavanje u drugom izvanjskom grijehu protiv šeste Božje zapovijedi uz sablazan (k. 1395, § 1);
djela protiv šeste Božje zapovijedi počinjena silom ili prijetnjom, ili javno, ili s osobom mlađom od 16 godina (k. 1395, § 2); dob od 16 godina, predviđena Zakonikom, pomaknuta je naknadno na 18 godina.[2]

1. ODSTRANJIVANJE IZ KLERIČKOG STALEŽA OPĆENITO

Dijecezanski biskupi su dužni promicati zajedničku stegu sve Crkve i stoga tražiti opsluživanje svih crkvenih zakona, bdijući da se u životu i djelovanju kako klerika tako i običnih vjernika ne uvuku kakve zloporabe (k. 392, §§ 1-2), te paziti da prezbiteri njihovih biskupija propisno vrše svoju službu i ispunjavaju obveze vlastite njihovu staleža (usp. k. 384). Dosljedno tome, „u slučajevima u kojima se utvrdi sablazan, osobito sa strane službenika Crkve, biskup mora biti čvrst i odlučan, pravedan i postojan u svojim nastupanjima. U tim bolnim slučajevima, biskup je dužan odmah djelovati, prema kanonski utvrđenim normama, kako za duhovno dobro dotičnih osoba, tako i za popravljanje sablazni, kao i za zaštitu i pomoć žrtvama“.[3] A klerici koji se ne pridržaju i ne ispunjavaju obveza kleričkog staleža, koji ne vrše kako valja službe koja su im povjerene, ili koji provode nedoličan život i uzrokuju tešku sablazan za vjernike, ako se ni bratskom opomenom, ni ukorom ni drugim sredstvima pastoralne skrbi ne može dovoljno ukloniti sablazan, uspostaviti pravednost i popraviti krivca, mogu biti kažnjeni odgovarajućim kaznama (usp. k. 1341), a u određenim slučajevima može ih se odstraniti iz kleričkog staleža.

Prema odredbi Zakonika kanonskog prava, dijecezanskim biskupima ili ordinarijima u mjesnim Crkvama koje su im povjerene na upravljanje pripada sva redovita, vlastita i neposredna vlast koja se traži za vršenje njihove pastoralne službe, izuzevši slučajeve koji su pravom ili odlukom Rimskog prvosvećenika pridržani vrhovnoj ili nekoj drugoj crkvenoj vlasti (k. 381, § 1). Svoju zadaću upravljanja mjesnom Crkvom vrše zakonodavnom, izvršnom i sudskom vlašću (k. 391, § 1).

Vršeći sudačku vlast ordinarij, kad god primi obavijest, barem vjerojatnu, o počinjenju nekog zlodjela koje teško šteti općem crkvenom dobru, treba oprezno ispitati, bilo osobno ili preko koje prikladne osobe, o činjenicama i okolnostima te uračunljivosti zlodjela, osim ako se iz očiglednosti slučaja to ispitivanje čini posve suvišnim (k. 1717, § 1). Po okončanju istrage, ako je prikupljeno dovoljno podataka o počinjenom zlodjela, onoga tko ga je počinio i prouzročio sablazan ili težak nered može formalno opomenuti ili ukoriti, a ukoliko to ne bi bilo dovoljno za uklanjanje sablazni i popravak krivca, odlučuje o daljnjem postupanju za nametanje, ako slučaj traži, kazne odstranjivanja iz kleričkog staleža.

Odstranjivanje iz kleričkog staleža spada među trajne okajničke kazne (k. 1336, § 1, 5), za koje se u Zakoniku kanonskog prava određuje da se ne mogu nametati upravnom ili administrativnom odlukom (k. 1342, § 2), nego sudskom presudom zbornog sudišta trojice sudaca (k. 1425, § 1, 2, a) u kaznenom postupku vođenom prema odredbama Zakonika kk. 1717-1731.[4]

Redoviti sudski postupak odstranjivanja klerika iz kleričkog staleža bilo je sve teže provoditi zbog nedostatka kvalificiranih osoba u nad/biskupijama, a slučajeva koji su to tražili bivala je sve više. Osjećala se, stoga, sve veća potreba pribjegavanju upravnom ili administrativnom postupku i donošenju upravne odluke. To je, na kraju, dovelo do izmjene u kanonskom pravu te je omogućeno da se u nekim slučajevima umjesto sudskog primjenjuje jednostavniji upravni postupak.

II. ODSTRANJIVANJE IZ KLERIČKOG STALEŽA UPRAVNIM POSTUPKOM

Crkvu su u novije vrijeme potresali naročito slučajevi seksualnih zlodjela klera. Da bi se tome suprotstavila, vrhovna crkvena vlast je donijela više dokumenata. Tako je papa Ivan Pavao II. donio 30. travnja 2001. ap. p. motuproprij: Sacramentorum sanctitatis tutela i proglasio odredbe: Normae de gravioribus delictis Congregationi pro Doctrina Fidei reservatis (Odredbe o težim zlodjelima pridržanim Kongregaciji za nauk vjere),[5] a ubrzo nakon toga je 18. svibnja 2001. Kongregacija za nauk vjere uputila biskupima i drugim zainteresiranim hijerarsima Katoličke crkve okružnicu: Ad exsequendam ecclesiasticam legem (Za provedbu crkvenog zakona), o težim zlodjelima pridržanim Kongregaciji za nauk vjere.[6]

Kako se ponajčešće radi o zlodjelima kršenja obveze celibata i o teškim izvanjskim grijesima protiv šeste Božje zapovijedi, o teškom zanemarivanju vlastitih obveza te o samovoljnom napuštanju službe, da bi se takvi slučajevi lakše i brže rješavali i sankcionirali, papa Benedikt XVI. je 30. siječnja 2009. udijelio Kongregaciji za kler tri posebne ovlasti, a ta Kongregacija je okružnicom: In dana 30 gennaio, od 18. travnja 2009., br. prot.: 2009 0556, izvijestila o tome sve ordinarije u Crkvi.[7]

Slijedio je potom niz dokumenata Apostolske Stolice koji se odnose na tu materiju.

Kongregacija za kler je 17. ožujka 2010. uputila svim ordinarijima okružnicu: Facendo seguito, br. prot.: 2010 0823, s proceduralnim uputama za razmatranje slučajeva o kojim je riječ, priloživši popis isprava nužnih za kompletiranje istrage u fazi koja se vodi na lokalnoj – nad/biskupijskoj razini.[8] A Kongregacija za nauk vjere je 21. svibnja 2010. obznanila posebne, revidirane odredbe iz 2001. godine, za vođenje tih postupaka: Normae de delictis Congregationi pro Doctrina Fidei reservatis seu Normae de delictis contra fidem nec non de gravioribus delictis (Odredbe o zlodjelima pridržanim Kongregaciji za nauk vjere ili Odredbe o zlodjelima protiv vjere kao i težim zlodjelima).[9] Zlodjelima protiv ćudoređa koja su pridržana sudu Kongregacije za nauk vjere, navedenim u tim Odredbama, pridodano je i zlodjelo pribavljanja, posjedovanja, ili širenja od strane klerika, iz pohote, pornografskih slika maloljetnih osoba ispod 14 godina.[10]

Kongregacija za nauk vjere je 3. svibnja 2011. uputila biskupskim konferencijama pismo: Come è noto, u kojem se govori o potrebi da svaka biskupska konferencija priredi vlastite smjernice kao pomoć biskupima članovima iste konferencije u primjeni jasnih i usklađenih postupaka za razmatranje slučajeva seksualne zloporabe maloljetnika, te da se kopija tih smjernica dostavi Kongregaciji do konca mjeseca svibnja 2012.[11] Uz to pismo priložena je okružnica: Tra le importanti responsabilità, kao pomagalo biskupskim konferencijama u izradi vlastitih smjernica za postupanje u slučajevima seksualne zloporabe od strane klerika u odnosu na maloljetnike.[12]

Slučajevi seksualne zloporabe maloljetnih i njima izjednačenih osoba događaju se ne samo od strane nižeg klera, đakona i prezbitera, nego i od viših crkvenih dostojanstvenika, što je potaknulo papu Franju pa je 7. svibnja 2019. izdao motuproprij: Vos estis lux mundi, s odredbama vezanim za postupanje kad su u pitanju kardinali, patrijarsi, biskupi, apostolski legati, klerici pastoralni predvodnici, ili koji su to bili, u partikularnim Crkvama, za čine počinjene u vrijeme službe, i oni koji obnašaju, ili su obnašali službu vrhovnog voditelja u ustanovi posvećenog života ili družbi apostolskog života papinskog prava, kao i voditelji samostana sui iuris, za čine počinjene za vrijeme službe.[13]

Da bi se ordinarijima i drugima na koje spada provoditi u djelo odredbe vezane za rješavanje u sudskom i izvansudskom ili upravnom kaznenom postupku slučajeva seksualne zloporaba maloljetnika počinjenih od strane klerika olakšala zadaća, Kongregacija za nauk vjere je 16. srpnja 2020. objavila: Vademecum su alcuni punti di precedura nel trattamento dei casi di abuso sessuale di minori commessi da chierici (Priručnik o nekim točkama postupka u razrješavanju slučajeva seksualne zloupotrebe maloljetnika počinjenih od klerika).[14] Ne sadrži nikakvih novih odredaba, nego samo pojašnjava provedbu ranije donesenih.

Ovdje ću najprije prikazati, temeljem navedenih dokumenata Svete Stolice, kako se ima voditi upravni postupak na nivou nad/biskupije (biskupijska faza) i pri Apostolskoj Stolici (apostolska faza) kad su u pitanju zlodjela kršenja obveze celibata, te kad se radi o priležništvu i drugim teškim izvanjskim grijesima ili zlodjelima protiv šeste Božje zapovijedi (delicta graviora) počinjenih od klera.

1. Odstranjivanje iz kleričkog staleža zbog pokušaja ženidbe, priležništva i drugih izvanjskih grijeha protiv šeste Božje zapovijedi

Stupanje u klerički stalež povlači sa sobom obvezu obdržavanja celibata ili beženstva i nevaljana je ženidba koju klerik pokuša sklopiti (k. 1087). Klerik koji to počini, prema Zakoniku kanonskog prava upada u kaznu obustave unaprijed izrečenu (latae sententiae), a opomenut, ako se ne pokaje i nastavi davati sablazan, može se otpustiti iz kleričkog staleža (k. 1394, § 1).

Isto vrijedi i kad se radi o kleriku priležniku, ili koji ustraje u drugom izvanjskom grijehu protiv šeste Božje zapovijedi uz sablazan, ili koji drukčije pogriješi protiv šeste Božje zapovijedi, ako je djelo počinjeno silom ili prijetnjom ili javno ili s osobama mlađim od 16 godina (k. 1395, §§ 1-2), odnosno mlađim od 18 godina, kako je naprijed već napomenuto, i s osobama trajno lišenim savršene upotrebe razuma, koje su izjednačene s maloljetnicima.[15]

Kazna otpuštanja iz kleričkog staleža mogla se ranije donijeti, koko smo vidjeli, samo sudskim putem. Sada se to može učiniti i upravnim postupkom.

Prva od posebnih ovlasti udijeljenih Kongregaciji za kler, prema naprijed navedenoj okružnici: In data 30 gennaio, glasi:

Vrhovni svećenik je ovoj Kongregaciji podijelio:

I. Posebnu ovlast da razmatra i predstavi Svetom Ocu na odobrenje u posebnoj formi i odluku slučajeve odstranjivanja iz kleričkog staleža „za kaznu“, s odgovarajućim oprostom od obveza proisteklih iz ređenja, uključujući celibat, onih klerika koji su pokušali ženidbu, makar samo i građansku i koji se opomenuti ne urazume i nastave u neispravnom i sablažnjivom životu (usp. k. 1394, § 1), i klerika krivih za teške izvanjske grijehe protiv šeste zapovijedi (usp. k. 1395, §§ 1-2).[16]

Za pokretanje kaznenog postupka protiv nekog klerika u navedenim slučajevima polazište je vijest ili saznanje o počinjenom zlodjelu pokušaja sklapanja ženidbe, o priležništvu, ili o izvanjskom grijehu protiv šeste Božje zapovijedi počinjenom silom, prijetnjom, javno, ili s osobom mlađom od 18 godina. To saznanje se može temeljiti bilo na osobnom zapažanju dijecezanskog biskupa ili ordinarija, bilo na usmenoj ili pismenoj obavijesti, prijavi, tužbi žrtve zlodjela, ili nekoga drugog, pa i anonimnoj, ili na glasinama naroda (vox populi), na objavi slučaja u sredstvima priopćavanja, itd. Bilo da se radi o sigurno počinjenom zlodjelu, ili samo o mogućnosti da je takvo zlodjelo počinjeno, pa i kad je vijest o zlodjelu uopćena i neodređena i bez pojedinosti o okolnostima (imena, mjesto, vrijeme), dijecezanski biskup ili mjesni ordinarij treba sam ili preko prikladne osobe provesti prethodnu istragu i oprezno ispitati o činjenicama, okolnostima i o uračunljivosti zlodjela. Ako ne postoji nikakva vjerojatnost da je vijest o zlodjelu utemeljena, prethodna istraga se ne mora provoditi, ali treba sačuvati postojeću dokumentaciju i pribilješku s obrazloženjem zbog čega je takva odluka donesena.

Naprijed navedenim zlodjelima, izričito naznačenim u Zakoniku kanonskog prava i u navedenoj okružnici Kongregacije za kler, pribraja se i slučaj naravnog očinstva,[17] kao i homoseksualne nastranosti[18] nekog klerika.

Obavljanje prethodne istrage

Prethodnu istragu o zlodjelu za koje postoji vjerojatnost da je počinjeno obavlja dijecezanski biskup ili mjesni ordinarij biskupije u koju je klerik inkardiniran, ili u kojoj je pretpostavljeno zlodjelo počinjeno, prema njihovu međusobnom dogovoru. Ako je vijest o zlodjelu priopćena nekom drugom ordinariju, on je bez odlaganja treba prenijeti ili ordinariju mjesta u kojem je zlodjelo počinjeno ili vlastitom ordinariju klerika koji ga je počinio.

Kako je već rečeno, prethodnu istragu može obaviti dotični ordinarij sam ili je povjeriti nekoj drugoj osobi, npr. crkvenom sudcu, promicatelju pravde, drugom kojem članu crkvenog sudišta, ili bilo komu koga smatra prikladnim. Ipak kad se radi o istrazi vezanoj za svećenika, radi čuvanja njegova glasa, dobro je da se prethodna istraga povjeri svećeniku (usp. k. 483, § 2).[19] Nije nužno, ali se istražitelju, kao pomoć, može pridodati bilježnik.

Na istražitelja spada: a) da prikupi korisne podatke za provjeru i upotpunjavanje vijesti o zlodjelu, i b) da utvrdi dovoljno pravnu i činjeničnu utemeljenost optužbe. Prethodnu istragu treba provoditi tako da ne dođe u opasnost nečiji dobar glas (k. 1717, § 2). Ona se može ispustiti kad se, zbog očitosti činjenica, pokazuje posve suvišnom (k. 1717, § 1), npr. kad je to vidljivo iz spisa građanskog sudskog postupka, ili iz priznanja samog klerika.

Onaj o kome se istraga vodi ne mora o tome biti upoznat, a i dobro je da ne bude, kako ne bi ometao njezino izvođenje i utjecao negativno na njezin ishod. Na ordinarija spada da odluči treba li ili ne o istrazi obavijestiti okrivljenoga.

Da bi se zaštitio dobar glas osoba uključenih u istragu i javno dobro, kao i da bi se izbjegla druga nepovoljna događanja, npr. izazivanje i širenje sablazni, opasnost prikrivanja dokaza, upućivanje prijetnji i drugih postupaka da bi žrtva zlodjela odustala od korištenja svojim pravima, zaštita drugih mogućih žrtava, ordinarij ima pravo zakonito priopćenom pojedinačnom zapovijeđu nametnuti mjere opreza navedene u k. 1722.

Istražitelj o provedenoj istrazi, koja ne bi trebala trajati predugo, obavještava ordinarija i on odlučuje o okončanju istrage. Istražitelj o prethodnoj istrazi sastavlja izvještaj i s odgovarajućim spisima ga podastire mjesnom ordinariju ili dijecezanskom biskupu, koji potom odlučuje ima li ili nema mjesta za pokretanje kaznenog upravnog postupak. Prije nego što donese bilo kakvu odluku, ako smatra uputnim, može se posavjetovati s dvojicom sudaca ili pravnih stručnjaka (k. 1718, § 3).

Ukoliko ordinarij koji je proveo prethodnu istragu nije i ordinarij mjesta u kojem je pretpostavljeno zlodjelo počinjeno, on ovoga treba izvijestiti o rezultatima istrage.

Ako iz prethodne istrage proizađe da je vijest o zlodjelu neutemeljena, ili da nema dovoljno dokaza o krivici optuženoga, dotični ordinarij treba izdati dekret da se spisi prethodne istrage, s pripadajućim odredbama o započinjanju i završetku prethodne istrage, pohrane u tajni biskupijski arhiv (usp. k. 1718, §§ 1 i 2; k. 1719), a dužan je pastoralno bdjeti nad osumnjičenikom i eventualno ga formalno opomene (k. 1339, § 1).

Ako se vijest ili prijava o zlodjelu pokaže utemeljenom, slučaj treba predočiti Kongregaciji za nauk vjere, a ona će odrediti koje korake dalje poduzeti.[20]

Pokretanje i tijek nad/biskupijske faze upravnog postupka

Ordinariji ili dijecezanski biskup, ako od Kongregacije za nauk vjere dobije naputak da se provede upravni postupak, treba prije svega odlučiti hoće li osobno voditi postupak ili će imenovati zastupnika, a zatim donosi odgovarajući dekret, u kojem treba:

naznačiti dokaze i zaključke prethodne istrage u pogledu konkretnog zlodjela;
formulirati točke optužbe klerika protiv kojega se namjerava voditi postupak za odstranjivanje iz kleričkog staleža;
imenovati istražitelja i bilježnika za provođenje postupka i izvođenje istražnih radnji u pogledu utvrđivanja činjenice počinjenog zlodjelo;
imenovati dvojicu prisjednika koji će, po okončanju istražnog postupka, s ordinarijem sudjelovati u prosuđivanju prikupljenih podataka i dokaza o zlodjelu.[21]

Onoga tko je vršio prethodnu istragu može imenovati i za istražitelja u upravnom postupka, iako je, zbog jamčenja nepristranosti, prikladnije da to bude netko drugi.

U provođenju upravnog postupka službu istražitelja kao i bilježnika trebaju vršiti svećenici (usp. k. 483, § 2).

Istražitelj treba optuženome kleriku priopćiti dekret mjesnog ordinarija o pokretanju postupka i naznačiti za što ga se optužuje i koji se dokazi protiv njega iznose, te ga pozvati na saslušanja o inkriminiranom zlodjela. U tom pozivu treba napomenuti da optuženi ili okrivljeni može sebi uzeti zaštitnika ili patrona od povjerenja, da mu pomaže u postupku koji se protiv njega pokreće.[22]

Okrivljenika, propisno pozvanog, ako odbije primiti poziv na saslušanje, ili ako ga nije moguće pronaći da bi mu se poziv uručio, ili se, iako je poziv primio, neopravdano ne pojavi na saslušanje niti o tome dostavi istražitelju vjerodostojnu izjavu s obrazloženjem, istražitelj proglašava odsutnim iz postupka (absentia a iudicio – usp. kk. 1592. i 1595), i smatra se da se odriče mogućnosti i prava na iznošenje svoje obrane, a s postupkom se nastavlja.

Optuženom kleriku treba dati mogućnost da izvidi dokaze protiv sebe i da iznese vlastitu obranu, ili da mu se, ako zatraži, dadne rok za pismeno iznošenje obrane (usp. k. 1720. § 1). Ukoliko se ne pojavi na zakazanom saslušanju, a istražitelju dostavi u svoju obranu vjerodostojnu izjavu o onome što mu se stavlja na teret i o dokazima protiv sebe, ta izjava se smatra jednakom usmenom ispitivanju.

Istražitelj u upravnom postupku, osim o počinjenom zlodjelu, treba utvrditi pozitivnu ili negativnu volju optuženog klerika da ustraje u prestupničkom ponašanju i da li, u cilju izbjegavanja kaznenog postupka, pristaje ili ne da od Apostolske Stolice zatraži otpis oprosta od obveze celibata i prestanak pripadnosti kleričkom staležu.[23] U slučaju da želi zatražiti oprost od celibata milosnim putem (in forma gratiosa), kazneni postupak se obustavlja, i dotičnom kleriku pruža mogućnost za napuštanje kleričkog staleža otpisom Apostolske Stolice.[24] A ako izjavi da se kaje i da će se popraviti kako bi bio ponovno pripušten u svetu službu, njegov ordinarij, pošto ustanovi da je prestala tvrdokornost u zlodjelu, može odlučiti da se postupak prekine, te primijeniti na dotičnog klerika, ako to slučaj traži, kaznene lijekove, pokore i cenzure (usp. kk. 1339-1340 i k. 1347).

Ako bi se iz obrane koju okrivljenik iznese, ili iz proučavanja spisa pokazalo potrebnim ili korisnim, istražitelj će se pobrinuti, po službenoj dužnosti ili na traženje stranke, da se prikupe novi ili dodatni dokazi saslušavanjem ili pribavljanjem pisanih izjava novih svjedokâ, tužitelja i osoba oštećenih ili pogođenih zlodjelom. Uz zapisnik saslušanja, treba spisima postupka priložiti i kopiju zakonitog i propisno priopćenog poziva dotičnim osobama. Isto tako istražitelj ima zadaću, po službi ili na zahtjev stranke, pobrinuti se za prikupljanje eventualnih drugih isprava i za obavljanje vještačenja.

Nakon što se završi prikupljanje dokaza, a pod dokazima se podrazumijeva sav materijal prikupljen u prethodnoj istrazi i drugi do kojeg se eventualno došlo: pisana ili zapisnička optužba žrtve zlodjela ili nekoga drugog, bolnički nalazi, presude civilnog suda, razmijenjena pisma i poruke također elektroničke, fotografije, zapisnici o saslušanjima i izjavama svjedoka i eventualna vještačenja …, istražitelj sastavlja ispravu o zaključenju istrage. Okrivljenoga može o tome obavijesti i dati mu rok da izvidi dokaze protiv sebe i iznese vlastite primjedbe i konačnu obranu, ili da mu se, ako zatraži, dadne rok za iznošenje obrane napismeno (usp. k. 1720, 1^o), posebno ako svoju obranu nije iznio ranije, tijekom istrage.

Po okončanju istražne faze upravnog postupka na nad/biskupijskom nivou, istražitelj izrađuje svoj votum (mišljenje) u kojem prikazuje tijek i odvijanje istrage, te sastavlja ispravu o predaji svih spisa upravnog postupka ordinariju po čijoj je odluci upravni postupak pokrenut i vođen.

Mjerodavni ordinarij, nakon okončanja istrage u upravnom postupku, upućuje dvojici imenovanih prisjednika poziv za dolazak na sjednicu radi razmatranja i valorizacije dokaza i argumenata provedenog upravnog postupka (usp. k. 1720, 2). O sjednici se sastavlja zapisnik i u njega unose navodi i mišljenja koja svaki od sudionika iznese, a potpisuju ga ordinarij, koji sjednici i predsjeda, i prisjednici.

Poslije sjednice na kojoj su s prisjednicima razmotreni spisi upravnog postupka, ordinarij sastavlja osobni votum (mišljenje) o odvijanju sjednice, izloživši pravnu i činjeničnu stranu s osvrtom na svaku pojedinu točku optužbe.

Vlastitom votumu ordinarij treba pridodati izjavu ili izvještaj o nemogućnosti ili krajnjoj poteškoći za postupanje redovitim putem, bilo milosnim bilo sudskim kaznenim, kao i isprave koje pokazuju koje su sve kanonske mjere primijenjene (usp. kk. 1339; 1340; 1347, § 1; 1331-1333) i koji pastoralni pokušaji poduzeti za odvraćanje klerika od tvrdokornosti i ustrajavanja u zlodjelu. Te se isprave traže radi provjere postoje li preduvjeti potrebni za prihvaćanje postupka na razmatranje u drugoj fazi, pri Apostolskoj Stolici.

Ukoliko ordinarij drži da su činjenice, krivica i osnova za kažnjavanje okrivljenoga dokazani, i da nije otišla u zastaru krivična tužba, a za zastaru rok je 20 godina, s tim da vrijeme počinje teći danom navršenih 18 godina maloljetnika,[25] i ako drži nužnom nametanje kazne odstranjivanja iz kleričkog staleža, kao i da postoje potrebni preduvjeti od kojih zavisi prihvaćanje postupka na odlučivanje u apostolskoj fazi, sastavlja zahtjev (petitio) Apostolskoj Stolici kojim traži primjenu I. posebne povlastice.

Tom zahtjevu treba pridodati:

kratki životopis i potvrdu o ređenju klerika;
kopiju skrutinija koji su prethodili svetom ređenju i druge isprave koje se odnose na formativni period klerika.

Spise, sabrane i uredno povezane, paginirane i označene brojevima i popisane u kazalu, bilježnik treba svaki pojedini ovjeriti i trebaju se u tri primjerka dostaviti Kongregaciji za kler.[26] Time se završava biskupijska faza upravnog postupka, a slijedi faza pri Apostolskoj Stolici.

Apostolska faza postupka

Kongregacija za kler, pošto primi spise postupka provedenog u nad/biskupijskoj fazi, može:

zatražiti, ako je potrebno, nadopunu istrage ili ispravak spisa, naznačivši predmet ili spis za koje je dopuna ili ispravak potreban;
prihvatiti spise postupka kako su predočeni;
priopćiti da nije uputno nastavljati postupak, i spise povratiti.

Ako Kongregacija za kler odredi da se postupak prihvaća, obavještava o tome optuženog klerika i daje mu primjereno vrijeme unutar kojeg se treba očitovati želi li učestvovati u postupku, i dopustiti mu da, osobno ili preko patrona od povjerenja, predoči vlastitu žalbu protiv spisa i odluka ordinarija inkardinacije za koje drži da ga nepravedno terete, kao i eventualne nove dokaze, isprave i obranu u svoj prilog.

Apostolska faza postupka se sastoji od ispitivanja formalne i supstancijalna zakonitosti spisa provedenog postupka i razložnosti i utemeljenosti prosudbi u nad/biskupijskoj fazi, kao i razloga žalbe i eventualnih novih dokaza, isprava i obrane koje je okrivljeni klerik iznio.

Pošto razmotri spise upravnog postupka u biskupijskoj fazi, Kongregacija za kler može odlučiti:

da se slučaj stavi ad acta, ako je obavijest o zlodjelu bila neutemeljena;
da se optuženoga oslobađa, ako nije kriv, ili nije kažnjiv, ili je zlodjelo otišlo u zastaru;
da se primjeni posebna ovlast za nametanje kazne odstranjivanja iz kleričkog staleža i iznese slučaj Rimskom prvosvećeniku „na odobrenje u posebnoj formi i odluku“ s istodobnim oprostom od celibata.

Otpis Apostolske Stolice o odstranjivanja iz kleričkog staleža, s odgovarajućim oprostom od obveze celibata, Kongregacija za kler priopćava nadležnom ordinariju, a on treba o njemu obavijestiti onoga koga se tiče. Protiv odluke najviše vlasti (Rimskog prvosvećenika) nije dopušten utok ili priziv, a jedino se može, milosnim putem, podnijeti zamolba za povratak u svetu službu.

2. Odstranjivanje iz kleričkog staleža zbog kršenja drugih obveza

Opće pravno načelo u pogledu kažnjavanja glasi: Nullum crimen, nulla poena sine praevia lege poenali (Nema zlodjela i nema kazne, bez prethodnog kaznenog zakona). To načelo u osnovi vrijedi i primjenjuje se i u Crkvi, i sukladno tome Zakonik kanonskog prava određuje: „Vjernici imaju pravo da ne budu kažnjeni kanonskim kaznama, osim prema zakonskoj odredbi“ (k. 221, § 3). Ali da mogućnost kažnjavanja ipak postoji, proizlazi iz druge, opće odredbe koja glasi: „Uz slučajeve određene ovim i drugim zakonima izvanjski se prekršaj božanskog ili kanonskog zakona može kazniti pravednom kaznom samo kad posebna težina prekršaja zahtjeva kažnjavanje a prijeka potreba sili da se sablazan predusretne ili popravi“ (k. 1399).

Obveze klerika općenito

Za klerički stalež, pored obveze obdržavanja celibata, vežu se i određene druge obveze. One su naznačene u Zakoniku kanonskog prava pod naslovom: Obveze i prava klerika, kk. 273-289.

Tako su klerici obvezani:

iskazivati poštovanja i poslušnosti vrhovnom svećeniku i svaki svome ordinariju (k. 273);
prihvaćati i vjerno vršiti službe i zadaće koje im povjeri njihov ordinarij (k. 274, § 2);
nastojati oko svetosti, i posebno svakodnevno moliti časoslov (k. 276);
obdržavati rezidenciju (k. 283, § 1);
nositi doličnu crkvenu odjeće (k. 284);
zabranjeno im je da osnivaju ili da budu članovi društava čiji cilj i aktivnost nisu spojivi s obvezama vlastitim kleričkom staležu, ili koja mogu ometati predano vršenje zaduženja koja im povjeri mjerodavna crkvena vlast (k. 278, § 3);
zabranjuje se aktivno sudjelovanje u političkim strankama i u upravi sindikalnih društava (k. 282, § 2);
trebaju se uzdržavati od svega što, prema propisima krajevnog prava, ne dolikuje njihovu staleža, te se klonuti onoga što je, ako i nije nedolično, ipak strano kleričkom staležu (k. 285, §§ 1-2);
zabranjuje im se prihvaćanje javnih službi koje sa sobom nose sudjelovanje u vršenju svjetovne vlasti (k. 285, § 3);
zabranjuje se jamčenje, pa i vlastitim sredstvima, bez savjetovanja sa svojim ordinarijem (k. 285, § 4);
zabranjuje se bavljenje špekulantskim poslovima ili trgovinom (k. 286).

Zakonik za kršenje nekih od navedenih obveza predviđa mogućnost kažnjavanja (vidi ZKP, kk. 1371, 2, 1374, 1384, 1389, 1392, 1396, 1399), ali ne i odstranjivanjem iz kleričkog staleža. Ordinariji ili dijecezanski biskupi su, međutim, često tražili od Apostolske Stolice da postupi izravno, ili da potvrdi njihovu odluku o kažnjavanju klerika za neispunjavanje određenih obveza, da bi se, prijeteći ili namećući određene kazne, ne isključujući ni odstranjivanje iz kleričkog staleža ukoliko naročite okolnosti to budu zahtijevale, djelovalo efikasnije i autoritativnije.

Primjena kaznenog upravnog postupka odstranjivanja iz kleričkog staleža za takve slučajeve omogućena je II. posebnom ovlašću koju je Kongregaciji za kler udijelio 18. travnja 2009. Benedikt XVI., a ona glasi:

Vrhovni svećenik je ovoj Kongregaciji podijelio:

II. Posebnu ovlast interveniranja u smislu kan. 1399. ZKP, ili djelujući izravno u slučajevima, ili potvrđujući odluke ordinarijâ, ako to mjerodavni ordinariji budu tražili, zbog osobite težine kršenja zakonâ, i zbog nužnosti i hitnosti izbjegavanja objektivne sablazni. To je dopušteno zajedno s djelomičnim ukidanjem propisa kanona 1317, 1319, 1342, § 2 i 1349 ZKP, s obzirom na primjenjivanje trajnih kazni, koje se primjenjuju na đakone zbog važnih, a na prezbitere zbog veoma važnih razloga, uvijek podnoseći dotične slučajeve izravno vrhovnom svećeniku na odobrenje u posebnoj formi i odluku.[27]

Upravni postupak u nad/biskupijskoj i u apostolskoj fazi

Sve što je naprijed rečeno o kaznenom upravnom postupku na nad/biskupijskoj razini i u apostolskoj fazi odlučivanja o odstranjivanju iz kleričkog staleža onih koji pokušaju sklopiti ženidbu, priležnikâ i onih koji uz sablazan ustraju u drugom izvanjskom grijehu protiv šeste Božje zapovijedi, a tiče se:

provođenje prethodne istrage,
tijeka kaznenog upravnog postupka u nad/biskupijskoj fazi,
vođenja postupka u apostolskoj fazi i donošenje upravne odluke,

vrijedi, mutatis mutandis, i kad se radi o vođenju upravnog postupka u nadbiskupijskoj i apostolskoj fazi za odstranjivanje klerika iz kleričkog staleža zbog neispunjavanja drugih obveza, i nema potrebe da se o tome ovdje posebno govori i da se isto ponavlja.

3. Odstranjivanje iz kleričkog staleža zbog samovoljnog napuštanja službe u trajanju dužem od pet godina neprekidno

Kazneni upravni postupak i donošenje odluke odstranjivanja iz kleričkog staleža mogući su i u slučaju kada neki klerik samovoljno napusti službu i ustraje u nezakonitoj i nedopuštenoj odsutnosti neprekidno duže od pet godina. Posebna ovlast u tom pogledu pape Benedikta XVI. od 18. travnja 2009. glasi:

Vrhovni svećenik je ovoj Kongregaciji podijelio:

III. Posebnu ovlast da razmatra slučajeve, uzimajući ih na znanje i proglašujući gubitak kleričkog staleža, s odgovarajućim oprostom od svećeničkih obveza, uključujući celibat, onih klerika koji su napustili službu kroz period duži od 5 uzastopnih godina, i koji nakon pažljive provjere, ako je ona moguća, ustraju u takvoj hotimičnoj i nedopuštenoj odsutnosti iz službe.[28]

Ordinarij inkardinacije može za klerika koji je napustio službu i nezakonito odsutan kroz više od pet neprekidnih godina zatražiti od Apostolske Stolice otpis proglašenja gubitka kleričkog staleža s oprostom od svećeničkih obveza, uključivši i celibat. Prethodno pak treba utvrditi činjenicu da je dotični klerik napustio službu u trajanju dužem od pet godina i da ustrajava u nedopuštenoj odsutnosti iz službe. A da bi se to utvrdila, nužno je na lokalnoj (nad/biskupijskoj) razini u upravnom postupku provesti odgovarajuću istragu.

Nad/biskupijska faza postupka

Postupak za primjenu III. posebne ovlasti i provođenje istrage uređen je „Proceduralnim odredbama“ (Norme procedurali) od 8 članaka, potvrđenih od pape Benedikta XVI. činom podjeljivanja ovlasti 30. siječnja 2009.,[29] odnosno „Proceduralnim smjernicama“ (Linee procedurali) sadržanim u okružnici Kongregacije za kler od 17. ožujka 2010, br. prot. 2010 0823,[30] istovjetnim s navedenim „Proceduralnim odredbama“, te odredbama Zakonika o otpisima.

Mjerodavni ordinarij inkardinacije kad dozna za odsutnost nekog klerika iz službe, bilo na osnovi izjave samog klerika, ili iskaza svjedokâ, ili proširenog glasa i indicija o tome, treba to provjeriti kroz prethodnu istragu. Istragu može povjeriti odgovarajućim dekretom za stalno ili od slučaja do slučaja prikladnom svećeniku vlastite ili druge koje biskupije (Proceduralne odredbe, čl. 2, §§ 1 i 2).

U istragu uvijek mora biti uključen promicatelj pravde radi dužne zaštite javnog dobra (Proceduralne odredbe, čl. 2, § 3), bilo da se dekretom imenuje nekoga posebno, ili da to bude promicatelj pravde koji inače postoji pri sudištu biskupskog ordinarijata (usp. kk. 1430 i 1436, § 2). Uz navedene službe, za provođenje istrage treba imenovati također bilježnika koji prisustvuje preslušavanju okrivljenoga i o tome vodi zapisnik.

Istražiteljeva je zadaća da utvrdi i prikupi dokaze o neprekidnoj odsutnosti klerika (svećenika ili đakona) iz svećeničke ili đakonske službe u trajanju dužem od pet godina i njegovu odluku ili nakanu da u tome ustraje. To se utvrđuje pozivom okrivljenome na preslušavanje i njegovim očitovanjem, kao i preslušavanjem svjedokâ ili pribavljanjem njihovi pisanih iskaza, a također drugih isprava koje bi to mogle potkrijepiti.

Ako nije moguće preslušavanje obaviti, jer se okrivljenoga ne može pronaći, ili on odbije da primi poziv i pojavi se na preslušavanju, ili odbije dati izjavu o tome da zna za upućeni poziv na preslušavanje i da je upoznat s dokazima koji se iznose protiv njega, istražitelj sastavlja ispravu o odsutnosti iz postupka (usp. kk. 1592 i1595).

Kad se preslušavanje okrivljenoga i svjedokâ i prikupljanje dokaza završi, istražitelj sastavlja spis zaključenja istrage i mjerodavnom ordinariju prosljeđuje sve spise s prikladnim izvještajem. Ordinarij spise stavlja na uvid promicatelju pravde, da može dati svoje mišljenje.

Mjerodavni ordinarij nakon toga sastavlja svoj votum o prosudbi dokaza, uz opis slučaja i iznošenja činjenica i pravne regulative u pogledu svake točke optužnice (Proceduralne odredbe, čl. 5).

Da bi pak od Apostolske Stolice zatražio otpis prestanka kleričkog staleža za određenog klerika, ordinarij treba steći moralnu sigurnost kako s obzirom na objektivnu činjenicu da je klerik napustio svećeničku službu kroz vrijeme duže od pet godina, tako i u pogledu subjektivnih elemenata, tj. ubrojivosti zlodjela i nakane ustrajavanja u njemu.

Na kraju, ordinarij inkardinacije sastavlja peticiju Apostolskoj Stolici da se na slučaj primjeni III. posebna povlastica i donosi odluku da se spisi istrage proslijede Kongregaciji za kler (Proceduralne odredbe, čl. 6).

Uz spise nad/biskupijske faze postupka treba Apostolskoj Stolici također poslati:

životopis i potvrdu o ređenju klerika;
kopiju skrutinija pred ređenje i drugih odgovarajućih isprava iz formativnog perioda;
izjavu o nemogućnosti ili krajnjoj poteškoći provođenja redovnog, milosnog ili sudskog postupka, uz prilaganje isprava o tome da je upotrijebljeno sve što Zakonik predviđa (usp. kk. 1339; 1340; 1347, § 1; 1331-1333) i o pastoralnim pokušajima ordinarija da klerika odvrati od nedopuštene odsutnosti iz službe.

Sve spise provedenog istražnog postupka, poredane i uredno povezane, paginirane i označene brojevima i popisane u kazalu, bilježnik ovjerava i u tri primjerka trebaju biti dostavljeni Kongregaciji za kler. Time se završava nad/biskupijska faza upravnog postupka, a slijedi faza apostolska.

Postupak u apostolskoj fazi

Kongregacija za kler kada primi spise postupka provedenog na lokalnom (nad/biskupijskom) nivou, može:

zatražiti, ako je potrebno, nadopunu istrage ili ispravak spisa, s naznakom predmeta ili spisa za koje je dopuna ili ispravak potreban (Proceduralne odredbe, čl. 7);
prihvatiti spise postupka kako su predočeni;
odgovoriti da nije uputno nastavljati postupak, i spise povratiti.

Ako Kongregacija za kler odredi da se postupak prihvaća na razmatranje u apostolskoj fazi, obavještava o tome optuženog klerika, odredivši mu primjereno vrijeme do kada se treba očitovati želi li učestvovati u postupku, osobno ili preko patrona od povjerenja.

Kongregacija za kler ispituje meritum slučaja i formalnu i supstancijalnu zakonitosti istražnih spisa i razložnosti i utemeljenosti prosudbe u nad/biskupijskoj fazi postupka, nakon čega može odlučiti:

da se slučaj arhivira;
da se primjeni III. posebna ovlast i slučaj iznese Rimskom prvosvećeniku da bi se izdao otpis o odstranjivanju iz kleričkog staleža i oprostu od obveze celibata.

Otpis gubitka ili prestanka kleričkog staleža, s odgovarajućim oprostom od obveza koje proizlaze iz svetog ređenja, uključujući i celibat, Apostolska Stolica šalje mjerodavnom ordinariju, a on ga obznanjuje komu treba (Proceduralne odredbe, čl. 8).

III. OTPUŠTANJE ILI ODSTRANJIVANJE REDOVNIKA IZ REDOVNIČKE USTANOVE

Polaganjem doživotnih zavjeta redovnici se obvezuju na trajno obdržavanje evanđeoskih savjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti te se posvećuju Bogu po službi Crkve i pritjelovljuju određenoj redovničkoj ustanovi s pravima i dužnostima koje pravo određuje (ZKP k. 654).

Kad postoje opravdani razlozi, može se od mjerodavne crkvene vlasti zatražiti i dobiti dopuštenje da netko zakonito napusti redovničku ustanovu, a to dopuštenje po samom pravu donosi sa sobom oprost od zavjeta i od svih obveza nastalih iz zavjetovanja i pritjelovljenja dotičnoj ustanovi (k. 692).

Uz mogućnost dragovoljnog napuštanja, član redovničke ustanove može iz nje biti otpušten ili odstranjen, i o tome će dalje biti govor.

1. Općenito o otpuštanju redovnika iz redovničke ustanove

Zakonik kanonskog prava govori o otpuštanju iz redovničke ustanove ipso facto ili samim činom, i navodi zlodjela koja se kažnjavaju otpuštanjem (k. 694, § 1), zatim o kažnjivim djelima zbog kojih se redovnik mora iz redovničke ustanove otpustiti (k. 695, § 1), te zbog kojih drugih razloga, ako su važni, izvanjski, ubrojivi i pravno dokazani, može biti otpušten (k. 696, § 1).

Kad se radi o otpuštanju iz redovničke ustanove samim činom, pošto se prikupe dokazi o zlodjelu i njegovu počinitelju, da bi otpuštanje bilo pravno utvrđeno, viši poglavar (provincijalni ili vrhovni) sa svojim vijećem treba bez odlaganja sastaviti izjavu o počinjenom zločina i o otpuštanju iz ustanove zbog toga zločina (k. 694, § 2).

A u slučajevima kada se zbog počinjenog zločina nekoga mora iz ustanove otpustiti, viši poglavar treba prikupiti dokaze o činjenicama i o ubrojivosti te onomu koga se ima otpustiti priopćiti optužbu i dokaze i dati mogućnost da se brani. Spise istrage vezane uz slučaj, potpisane od višeg poglavara i bilježnika, zajedno s pisanim odgovorima ili obranom potpisanom od okrivljenika, treba poslati vrhovnom poglavaru (k. 695, § 2), a on sa svojim vijećem sastavljenim od barem četiri člana donosi odluku o otpuštanju (k. 699, § 1).

Ukoliko se radi o slučajevima i razlozima zbog kojih se nekoga može otpustiti iz redovničke ustanove, ali ne mora, viši poglavar, iza kako se posavjetuje sa svojim vijećem, ako smatra potrebnim pokrenuti postupak za otpuštanje, treba prikupiti ili upotpuniti dokaze o kažnjivom djelu, i uputiti članu jednu pa drugu kanonsku opomenu da se urazumi. Ako i druga opomena ostane bez uspjeha, i viši poglavar sa svojim vijećem zaključi da je nepopravljivost okrivljenoga dovoljno dokazana i da je njegova obrana, ako ju je iznio, nedovoljna, sve spise, potpisane od višeg poglavara i bilježnika, zajedno s potpisanim odgovorima ili obranom okrivljenika, treba poslati vrhovnom voditelju (k. 697), a on, kao i u prethodnim slučajevima, sa svojim vijećem sastavljenim barem od četiri člana, donosi odluku o otpuštanju iz redovničke ustanove (k. 699, § 1).[31]

2. Otpuštanje iz redovničke ustanove zbog sklapanja ženidbe ili pokušaja sklapanja, zbog priležništva i zbog drugih zlodjela protiv šeste Božje zapovijedi

Sklapanje ženidbe i pokušaj sklapanja samim činom povlače otpuštanje iz redovničke ustanove

Redovnik u privremenim zavjetima ako sklopi ženidbu, ona je nedopuštena, ali je valjana. A ako je vezan doživotnim zavjetima, sklapanje ženidbe bilo crkvene bilo građanske je nevaljano, i označava se kao pokušaj ženidbe. I u jednom i u drugom slučaju ženidba i pokušaj ženidbe sa sobom ipso facto povlače otpuštanje iz redovničke ustanove kojoj netko pripada (ZKP k. 694, § 1, 2^o).

Da bi otpuštanje iz redovničke bilo pravno utvrđeno, nakon što se prikupe potrebni dokazi, a oni se mogu temeljiti na službenim ispravama ili na iskazima vjerodostojnih svjedoka, viši poglavar redovničke ustanove sa svojim vijećem treba sastaviti izjavu o činjeničnom stanju (k. 694, § 2), tj. da je ženidba sklopljena, ili da je učinjen pokušaj bilo crkvenog bilo civilnog sklapanja ženidbe, i da je dotični redovnik (ili redovnica) tim samim činom otpušten iz redovničke ustanove.[32]

Odredba o postupku je jasna i nema potrebe podrobnijeg obrazlaganja.

Otpuštanje zbog priležništva i zbog drugih zlodjelaprotiv šeste Božje zapovijedi

Otpuštanje redovnika iz ustanove zbog priležništva i zbog ustrajavanja u drugom izvanjskom grijehu ili zlodjelu protiv šeste Božje zapovijedi uz sablazan, i posebno ako se kažnjivo zlodjelo protiv šeste Božje zapovijedi počini silom, prijetnjom, javno ili s osobom mlađom od 16 godina, s tim da je ta dob, kako smo vidjeli, pomaknuta na 18 godina, nalaže Zakonik kanonskog prava (k. 695, § 1 i k. 1395, § 1-2). U tim slučajevima, prema Zakoniku, kazna otpuštanja, kao trajna, izriče se sudskim putem. Ali poslije donošenja novijih odredaba Apostolske Stolice, koje su naprijed navedene vezano za odstranjivanje klerika iz kleričkog staleža,[33] redovnici mogu zbog navedenih zlodjela (graviora delicta) biti otpušteni upravnim postupkom i odlukom.

Budući da se radi o primjeni istih odredaba kako u pogledu prethodne istrage koju obavlja redovnički viši poglavar, sam ili po zastupniku, tako i s obzirom na tijek upravnog postupka u lokalnoj-provincijalnoj i apostolskoj fazi, a koje su naprijed iscrpnije prikazane, nema potrebe ponavljati što je o tim odredbama već rečeno.

3. Odstranjivanje iz redovničkog staleža samim činom zbog nezakonite odsutnosti iz redovničke kuće kroz dvanaest mjeseci neprekidno

Redovnici trebaju boraviti u redovničkoj kući kojoj su dodijeljeni i mogu iz nje izbivati samo s dozvolom svoga poglavara (k. 665, § 1). Ako je koji redovnik iz nje nezakonito odsutan, bilo da ju je napustio bez dopuštenja, ili je dobio dopuštenje ali se nije povratio kad je trebao s nakanom da se izmakne ispod vlasti svojih poglavara, i odsutnost potraje 6 mjeseci, može iz ustanove biti otpušten (k. 696, § 1).

Dešava se, međutim, da redovnici napuste mjesto svoga boravka bez dopuštenja mjerodavnih poglavar, ili imaju dopuštenje i borave izvan zajednice zakonito, npr. u eksklaustraciji, ali kad dopuštenje ili eksklaustracija istekne ne vraćaju se u svoju redovničku zajednicu. Nakon nezakonitog izbivanja iz ustanove u trajanju od šest mjeseci pokretanje postupka otpuštanja iz ustanove često je onemogućeno ako nije poznato gdje se dotični redovnik nalazi i gdje živi.

Da bi se i tome na adekvatan način doskočilo, papa Franjo je 19. ožujka 2019. izdao motuproprij: Communis vita, i u Zakonik kanonskog prava unio novu odredbu (k. 694, § 1, 3^o), prema kojoj se ima smatrati otpuštenim iz redovničke ustanove ipso facto onaj tko je iz redovničke kuće odsutan nezakonito kroz neprekidnih dvanaest mjeseci, a nemoguće ga je pronaći.[34]

Nakon što se prikupe dokazi o nezakonitom boravku izvan ustanove i o odsutnosti u trajanju od dvanaest mjeseci neprekidno, viši poglavar sa svojim vijećem treba o tome sastaviti Izjavu, kako bi otpuštanje iz ustanove bilo pravno utvrđeno.[35] Tu Izjavu treba potvrditi Sveta Stolica, odnosno Kongregacija za redovnike kad se radi o ustanovama papinskog prava, a biskup glavnog biskupijskog sjedišta kad se radi o ustanovama biskupijskog prava (k. 694, §§ 2 i 3).

Zaključna napomena

Klerik koji bude odstranjen iz kleričkog staleža i dobije oprost od celibata, bez obzira na način i razlog zbog kojega je do toga došlo, gubi prava vlastita kleričkom staležu i ne vežu ga više nikakve kleričke obveze (k. 292).

Ali sveti red kojeg je netko primio, budući da utiskuje neizbrisivi pečat (usp. k. 1008), ne može se poništiti niti oduzeti vlast s njim povezana, ali se odstranjivanjem iz kleričkog staleža zabranjuje vršenje vlasti, izuzev u slučaju smrtne pogibelji, kada je dopušteno svećeniku ispovjediti pokornika i odriješiti od svih grijeha i svih cenzura (usp. k. 976.).

Zakonitim otpuštanjem iz redovničke ustanove prestaju redovnički zavjeti i sve obveze i prava nastala iz zavjetovanja (k. 701).

Ukoliko se radi o redovniku koji ima sveti red đakonata ili prezbiterata, ako otpuštanjem iz redovničke ustanove nije odstranjen ili udaljen i iz kleričkog staleža, ne može vršiti pripadajućih čina svetog reda dok ne nađe biskupa koji će ga inkardinirati u biskupiju ili mu barem dopustiti vršenje svetih redova u biskupiji (kk. 701 i 693).

U ovom članku je u najosnovnijim crtama prikazano kako se, prema novijim odredbama Apostolske Stolice, provodi upravni postupak i donosi odluka o odstranjivanju iz kleričkog staleža i iz redovničkih ustanova. Ako možda i ne sadržava sve pojedinosti korisne ili potrebne u pogledu vođenja pojedinih upravnih postupaka, nadam se da može dovoljno doprinijeti upoznavanju odredaba o tim postupcima, a to je i bio glavni cilj.

[1] U Zakoniku kanonskog prava iz g.1917. to se označavalo kao svođenje klerika u laički stalež (reductio clericorum ad statum laicalem), vidi: knjiga II, dio I, sekc. I, nasl. VI.

[2] Vidi: KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Normae de gravioribus delictis, Pars Prima, Normae substantiales, art. 6, § 1, 1^o, u: Acta Apostolicae Sedis, 102 (2010), 7, 424; Enchiridion Vaticanum, 26, str. 1296.

[3] KONGREGACIJA ZA BISKUPE, Apostolorum Successores, Direktorij za pastoralnu službu biskupa, 22. veljače 2004, br. 44.

[4] O vođenju sudskog postupka vidi: J. Brkan, “Gubitak kleričkog staleža (kan. 290, 1° i 2^o)”, u: Posebni sudski postupci i postupanja, Zbornik radova međunarodnog znanstvenog simpozija crkvenih pravnika u Lovranu 26.-27. X. 2009., Zagreb, 2010., str. 165-196.

[5] Acta Apostolicae Sedis, 93 (2001), 737-739; Enchiridon Vaticanum, 20, 396/397-400/401.

[6] Acta Apostolicae Sedis, 93 (2001), 785-788; Enchiridion Vaticanum, 20, str. 490-497.

[7] Enchiridion Vaticanum, 26, str. 286-297.

[8] Enchiridion Vaticanum, 26, str. 1173-1181.

[9] Acta Apostolicae Sedis, 102 (2010), 7, 419-430.

[10] KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Normae de gravioribus delictis, Pars Prima, Normae substantiales, art. 6, § 1, 2^o, u: Acta Apostolicae Sedis, 102 (2010), 7, 424.

[11] Enchiridion Vaticanum, 27, str. 254-256.

[12] Isto, str. 256-267.

[13] PAPA FRANJO, mt. pr.: Vos estis lux mundi, 7. svibnja 2019., u: L’Osservatore Romano, 10. svibnja 2019., str. 10.

[14] Na Internetu: vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20200716_vademecum-casi-abuso_it.html

[15] Vidi: BENEDIKT XVI., mt. pr.: Summus pontifex, 21. svibnja 2010., II. Normae de gravioribus delictis, art. 6, §1, 1^o, u: Acta Apostolicae Sedis, 102 (2010), 424; Enchiridion Vaticanum, 26, str. 1297.

[16] KONGREGACIJA ZA KLER, okružnica: In data 30 gennaio, 18. travnja 2009., u: Enchiridion Vaticanum, 26, str. 292.

[17] A. Neri, La perdita dello stato clericale in poenam: Le facoltà speciali della Congregazione per il clero, u: Ius et Iustitia XVI (2012), 108-109; sskp.kapitula.sk/ius-et-iustitia-XVI-2012/

[18] A. Neri, n. čl., u: Ius et Iustitia XVI (2012), 106.

[19] Uzorak obrasca za povjeravanje prethodne istrage nekome drugom, vidi u Dodatku, prilog 1.

[20] KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, okružnica: Tra le importanti responsabilità, 3. svibnja 2011., u: Enchiridion Vaticanum, 27, str. 260.

[21] Predložak obrasca za povjeravanje prethodne istrage nekom drugome, vidi u Dodatku, prilog 2.

[22] Vidi: KONGREGACIJA ZA KLER, okružnica: Facendo seguito, 17. ožujka 2010., Allegato n. 1: Applicazione della I e della II facoltà speciale, Procedimento ex can. 1720 CIC, u: Enchiridon Vaticanum, 26, str. 1176.

[23] Vidi: KONGREGACIJA ZA KLER, okružnica: Facendo seguito, 17. ožujka 2010., Allegato n. 1: Applicazione della I e della II facoltà speciale, Documenti richiesti per l’istruttoria di un procedimento per la prima e seconda facoltà speciale, u: Enchiridon Vaticanum, 26, str. 1177.

[24] S. Zec, „Gubitak kleričkog staleža otpisom Apostolske Stolice (kan. 290, br. 3)“, u: Posebni sudski postupci i postupanja, Zbornik radova, Studia canonica croatica, Zagreb, 2010., str. 207-234.

[25] Vidi: BENEDIKT XVI., mt. pr.: Summus pontifex, 21. svibnja 2010., II. Normae de gravioribus delictis, art. 7, §§ 1 i 2, u: Acta Apostolicae Sedis, 102 (2010), str. 424; Enchiridion Vaticanum, 26, str. 1297/1299.

[26] Vidi: KONGREGACIJA ZA KLER, okružnica: Facendo seguito, 17. ožujka 2010., Allegato n. 1: Applicazione della I e della II facoltà speciale, Documenti richiesti per l’istruttoria di un procedimento per la prima e seconda facoltà speciale, u: Enchiridon Vaticanum, 26, str. 1178. Uz priopćenje Kongregacije za klerike svim ordinarijima o primjeni upravnog postupka za odstranjivanje klerika iz kleričkog staleža naznačene su isprave potrebne za ustrojavanje postupka. Popis tih isprava može se vidjeti u Dodatku, prilog 3.

[27] KONGREGACIJA ZA KLER, okružnica: In data 30 gennaio, 18. travnja 2009., u: Enchiridion Vaticanum, 26, str. 292-293.

[28] KONGREGACIJA ZA KLER, okružnica: In data 30 gennaio, 18. travnja 2009., u: Enchiridion Vaticanum, 26, str. 293.

[29] KONGREGACIJA ZA KLER, okružnica: In data 30 gennaio, 18. travnja 2009., u: Enchiridion Vaticanum, 26, str. 296.

[30] KONGREGACIJA ZA KLER, okružnica: Facendo seguito, 17. ožujka 2010., u: Enchiridion Vaticanum, 26, str. 1178-1179.

[31] O otpuštanju redovnika iz ustanove više vidi: V. Blažević, „Otpuštanje redovnika iz redovničkih ustanova“, u: Bosna franciscana, 2008., XVI, 28, str. 37-57.

[32] Kako bi mogao izgledati predložak te Izjava, vidi u Dodatku, prilog br. 4.

[33] Vidi bilj. 5.

[34] Motuproprij objavljen u L’Osservatore Romano, 27. ožujka 2019., str. 9.

[35] U Dodatku, prilog br. 5, može se vidjeti predložak te Izjave.

[36] Vidi: KONGREGACIJA ZA KLER, okružnica: Facendo seguito, 17. ožujka 2010., Allegato n. 1: Applicazione della I e della II facoltà speciale, u: Enchiridion Vaticanum, 26, str. 1176-1178.