Olimpijske igre u Parizu i rađanje političkog i ekonomskog kršćanstva
C Spire privatna je telekomunikacijska tvrtka iz Mississippija u Sjedinjenim Američkim Državama, a vjerojatno će ono što je učinila dana 27. srpnja 2024. oko 17 sati ući u anale ne samo američke, nego i svjetske povijesti. Tvrtka je, naime, na svojim društvenim mrežama X (Twitter) i Facebook, referirajući se na otvaranje Olimpijskih igara Pariz 2024. i tamošnje promoviranje nastranosti, poganstva i izrugivanja kršćanstva, postavila kratku obavijest koja je oduševila mnoštvo kršćana diljem svijeta. Poruka je glasila:
„Šokiralo nas je ismijavanje Posljednje večere tijekom svečanog otvaranja Olimpijskih igara u Parizu. C Spire će povući našu reklamu s Olimpijskih igara.“
Ta objava dosad na X-u ima skoro 8 milijuna pregleda, oko 28.000 puta je proslijeđena, ima oko 170.000 oznaka sviđanja i 4.500 komentara, a na Facebooku oko 30.000 oznaka sviđanja, 15.000 dijeljenja i 7.900 komentara. Te brojke ubrzano rastu i svjedoče o odobravanju velikog broja ljudi jer je konačno netko iz svijeta businessa odlučio profesionalno riskirati i suprotstaviti se gigantima koji promoviraju sve vrste parafilije i svojom nadmoći prijete uništiti sve koji taj narativ ne slijede. Zbog tih prijetnji mnogi su se dosad povlačili pa je zato čin C Spirea iznimno hrabar i dosad nenadmašen.
Zapravo, uvodna ceremonija pariških Olimpijskih igara donijela je jednu novu svježinu na svjetskoj razini, odnosno pojedini njezini krajnje neumjesni performansi potaknuli su rađanje političkog kršćanstva u onom plemenitom smislu nasljedovanja Kristove revnosti pokazane istjerivanjem trgovaca i mjenjača novca iz Hrama (usp. Iv 2,13-22). Mnogi su, naime, izazvani onim što su vidjeli te su nakon mnoštva ranijih sličnih ismijavanja sa svetinjama i vrijeđanja vjerničkih osjećaja na nižim razinama, odlučili pokazati da nisu, kako bi to Shakespeare rekao, bez zuba, bez očiju, bez okusa, bez svega. Na to upućuje kritiziranje dijelova ceremonije koje dolazi iz mnogih smjerova, a posebno valja istaknuti veći broj biskupa, pa i biskupskih konferencija, kao i onih koji su uputili notu francuskim veleposlanstvima u svojim državama. Nažalost, u svemu tome izostao je glas pape Franje, koji i dalje govori o duhu bratstva započetih Olimpijskih igara, ali ovoga su puta biskupi odlučili nešto poduzeti i bez izravnog blagoslova s Vrha Crkve, svjesni da je plemenito bratstvo koje je utkano u temelje Olimpijskih igara ove godine skršeno.
Kolikogod treba pozdraviti rađanje političkog kršćanstva u trenutačnim društvenim okolnostima, posebno jer se temelji na obrani svetinja, dostojanstvu kršćana i očuvanju obiteljskog i svakog drugog ćudoređa, valja biti svjestan da ono može u bližoj, a pogotovo daljoj budućnosti iznjedriti mnogostruke negativne elemente. Zato u svemu tome valja biti oprezan i odmjeren, jer je vjera u jedinog Spasitelja svijeta iznad svih političkih i ekonomskih dometa, a kršćanstvo se naslanja na nasljedovanje Krista koji istina govori sluzi velikoga svećenika Ane nakon što ga je pljusnuo: „Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?“ (usp. Iv 18,19-24), ali se predaje u ruke grešničke i odlazi na križ za spas svijeta. Ako u tom smislu političko kršćanstvo ostane na razini prava na ispovijedanje i širenje vjere u Trojedinoga Boga, učinit će dobro cjelokupnom društvu, ako li pak prijeđe tu granicu, pretvorit će se u pokret koji neće imati puno veze s evanđeoskim vrijednostima. Nadamo se i vjerujemo da će, tzv. Svete igre, odnosno niz duhovnih ponuda koje, između ostalih denominacija i religija, pruža i Katolička Crkva u Francuskoj za vrijeme Olimpijskih i Paraolimpijskih igara, odigrati važnu ulogu, iako se ne čini da su im ciljevi otpočetka bili usmjereni na osnaženje katoličke vjere i duhovne potpore sportaša i navijača isključivo u evanđeoskom smislu, nego su planirano više bile usmjerene na poštovanje svih religija i francuskih zakona o sekularizmu.
Osim što se može očekivati već sada ili u skoro vrijeme početak naznačenog kršćanskopolitičkog preporoda koji bi mogao potaknuti i vjernike političare da se počnu zalagati za prave evanđeoske vrijednosti i tako pridonose širenju kraljevstva Božjeg na zemlji, može se očekivati i kršćanski preporod na području ekonomije. Njega je bitno potaknula tvrtka C Spire, a sve upućuje na zaključak da je to ne samo hrabar korak, nego i odličan poslovan potez. Taj će čin sigurno potaknuti neke dosadašnje korisnike njihovih usluga da im otkažu povjerenje, ali čini se da će im daleko veće mnoštvo novih korisnika to povjerenje sada pokloniti. Slijedeći njihov uspjeh, vjerojatno će i mnoge druge tvrtke u narednom vremenu rado isticati kršćanske vrijednosti u svom poslovanju pa će dosljedno potrošači sve češće s te točke gledišta pratiti čije usluge žele, a čije ne žele koristiti.
Očekujemo, dakle, da će doći i do procvata ekonomskog kršćanstva, a opet i tu vrijedi mudrost odmjerenosti kao i kod političkog. Oni mogu učiniti jako puno dobroga na svjetskoj razini, ali nikada ne smiju prijeći onu granicu da se ispred kršćanstva nametne ono političko ili ono ekonomsko. Kršćanstvo će, naime, uvijek biti samo kršćanstvo, nasljedovanje Krista na najčišći način, a u tom smislu uloga Katoličke Crkve kao sakramenta spasenja svih ljudi mora ostati neupitna, bez obzira bilo vrijeme zgodno ili nezgodno.
