Nekada je bio običaj da se na tri dana prije Spasova (Uzašašća Gospodinova), koji su se nazivali Dani moljenja, Male prošnje ili Prosni dani, održavaju ophodi uz sadržajno bogate molitve. O tome imamo svjedočanstva u više obrednika korištenih na našim područjima prije Drugog vatikanskog sabora.
Ophod na Dane moljenja vuče podrijetlo iz Galije, kada ih je propisao biskup Mamert iz Vienne 469. god., s nakanom da odvrati razne nesreće koje su nekoliko uzastopnih godina harale gradom. Ti su se Prosni dani, povezani s postom i pokorom, slavili u ponedjeljak, utorak i srijedu prije Spasova, a službeno su za Galiju odobreni 511. god., dok ih je tek papa Lav III. († 816. god.) propisao za cijelu Crkvu, i to bez posta. Kasnije su se Prosni dani preoblikovali u molitvene procesije vezane uz urod plodova i uopće uspjeh u ratarskim poslovima. Na takav je način razumljivo i što su po koncepciji bili slični ophodu na Markovo.
Taj ophod imaju samo krajevni obrednici, odnosno vlastiti obrednici pojedinih biskupija, ali ne i (službeni) rimski. Pronalazimo ga tako u ostrogonskim, kaločkim, zagrebačkim i đakovačkim obrednicima, a prema njemu, obred započinje jednako kao i kad je riječ o Velikim prošnjama na dan sv. Marka, ali se pri tome ne pjevaju vesele pjesme, jer je taj ophod pokorničkog karaktera.
Ako ophod ide iz jedne u drugu crkvu, kada se tamo dođe i završe litanije, svećenik klečeći moli pred oltarom: Bože, u pomoć mi priteci… i sve molitve koje slijede nakon Litanija svih svetih. Potom bi se slavila misa, a nakon nje su se klečeći molile različite molitve: o svecu kome je posvećena crkva, o uskrsnuću, o danu moljenja, o svetom križu, o Blaženoj Djevici Mariji, o svetim apostolima Petru i Pavlu, (o svecu/-ima), o svim svetima, za grijehe, (za cara i kralja), protiv pogana i krivovjeraca, te za mir.
Potom bi ophod išao prema svom završetku, odnosno, ako se navedeni dio slavio u nekoj crkvi, sada bi se ophod vraćao u onu iz koje je krenuo, a za to bi se vrijeme pjevale Litanije lauretanske, te bi se po dolasku u crkvu zapjevala pjesma Kraljice neba. Nakon toga bi prva dva dana ophod završavao zaključnom molitvom i blagoslovom ručnim križem, a treći dan bi se nakon Kraljice neba zapjevao himan Tebe Boga hvalimo i završio bi se ophod posebnom molitvom i blagoslovom. (Cjeloviti ophod se može vidjeti dolje, str. 242- 252.)