Petak, 27 studenoga

Otajstvo Crkve


Za vjernike je Crkva otajstvo. Ona je tako zajednica onih koji su povjerovali Evanđelju i nastoje svojim životima nastaviti Kristovo poslanje spasenja svih ljudi. Crkvu vodi Duh Sveti i zato je ona sveta, ali ju činimo mi ljudi i zato je po nama i grešna. Crkva je, nadalje, i materijalna i duhovna, odnosno vidljiva po ljudima i hijerarhijskom ustrojstvu, ali je i nadnaravna po svom poslanju i Božjem vodstvu. Crkva ujedinjuje i one vjernike koji su na zemlji s onima koji su na nebesima. Crkva je i Kristovo Tijelo, Hram Duha Svetoga, Narod Božji, Kristova Zaručnica…, a sve su to slike po kojima se očituje njezina otajstvenost.

Kao nadpovijesna institucija, Crkva se ni na koji način ne može i ne smije uspoređivati s nekim drugim svjetovnim institucijama, pa je stoga važno razvijati svijest o njezinom značenju kao sakramenta sveopćega spasenja. Ona istina postoji u povijesti, vidljiva je i sa svojim dobrim i sa svojim grešnim stranama, ali je utemeljena u Božjoj volji i u tom smislu ima opunomoćenost da donosi ljudima božanski život.

Crkvu je ustanovio Isus Krist i snagom Duha Svetoga vodi ju kroz cijelu povijest. Ona u sebi obuhvaća hijerahijsku vidljivu razinu, ali ujedno i onu nevidljivu, duhovnu. Njezin hijerarhijski vid utemeljen je na Kristovom davanju prvenstva svetome Petru, kao i na posebnosti i izabranju Dvanaestorice.

U Mt 16,13-20 čitamo:

Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od prorokâ.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

Kao što su nakon Kristove smrti Crkvu vodili apostoli sa svetim Petrom na čelu, tako je i danas vode nasljednici apostola – biskupi, na čelu s Petrom naših dana – papom. Takav vidljivi ustroj ima duhovni cilj, a svaka hijerarhijska služba ima svrhu služenja i privođenja vjernika vjeri.

Osim crkvene hijerarhije, Crkva obuhvaća i narod, odnosno ona je vidljiva zajednica onih koji vjeruju u Krista, a svi vjernici zajedno imaju jednako dostojanstvo, utemeljeno na sakramentu krsta. U tom smislu, Crkva ima i ljudski i božanski element, ona je vidljiva i nevidljiva, prisutna je u svijetu, ali je na putu prema nebeskoj Crkvi, a njezino poslanje je uprisutniti kraljevstvo Božje i sve ljude privesti nebeskoj slavi. Zato je ona otajstvo, odnosno sakrament najtješnjeg sjedinjenja ljudi s Bogom, takvo koje se ne zatvara u svoje okvire, nego je usmjerena prema svim ljudima, odnosno želi cijeli ljudski rod izgraditi u Kristovo Tijelo i Hram Duha Svetoga.

Zato je razumljivo da je Crkva istovremeno i materijalna i duhovna, da je istovremeno božanska i ljudska, da je istovremeno i sveta i grešna, da je ovdje na zemlji prisutna, ali povezana s onima koji su umrli, kako s trpećom Crkvom, tako i proslavljenom. Svi ti vidovi govore o njezinoj nespoznatljivoj dubini, o njezinoj otajstvenosti, poradi čega smo pozvani svakodnevno razvijati ljubav prema toj Kristovoj Zaručnici, za koju je On darovao svoj život. Važno je zato uvijek se truditi rasti ne samo u ljubavi prema Bogu, nego i u ljubavi prema Crkvi.

Uz temu “Otajstvo Crkve”, kao dijelu gradiva namijenjenoga za nastavu Katoličkoga vjeronauka u 2. razredu srednje škole, donosimo nekoliko priloga: