Papin Reskript Tuchu – nova krivotvorina Dikasterija za nauk vjere

Kada se jednog dana bude objavila objektivna bi(bli)ografija kardinala Victora Manuela Fernándeza, argentinskog Papinog prijatelja i bliskog suradnika, predstojnika Dikasterija za nauk vjere, imat će se tu štošta čitati. Od osobnih erotskih i pornografskih zapisa skoro u rangu Marquisa de Sadea, preko nametanja nemorala i sodomije cijelom katoličkom svijetu, do krivotvorenja službenih dokumenata. U ovom osvrtu zadržavamo se samo na još jednoj njegovoj krivotvorini, o kojoj se ponegdje stidljivo i djelomično pisalo, ali budući da se izravno dotiče našeg portala, važno je da je i mi zabilježimo. Pogotovo jer otkriva neke nove domete prijevare, vidljive u ovlastima koje je navodno Papa dao Fernándezu u nepostojećoj audijenciji i krivotvorenim dokumentom.

Proučavajući, naime, Odgovor Dikasterija za nauk vjere biskupu Negriju na pitanje o mogućnosti sudjelovanja transseksualnih i homoseksualnih osoba u sakramentima krsta i ženidbe (31. listopada 2023., hrvatski prijevod ovdje), nismo samo uočili niz doktrinarnih nedostataka, nego i da je cijela isprava krivotvorena. To smo i objavili u tekstu Je li Fernández osim crkvenih naučitelja krivotvorio i Papin potpis od 13. studenoga 2023. Isprava nije sadržavala ni elementarne podatke iz kojih bi se moglo zaključiti da je riječ o službenom dokumentu. Također nije sadržavala ni potpis tajnika Dikasterija niti naznaku da je usvojena na sjednici Dikasterija za nauk vjere, kao ni napomenu da ju je Papa odobrio i naložio da se objavi. Umjesto toga i protivno ranijoj praksi, imala je samo, uz datum audijencije i predstojnikovo ime, skeniran i zalijepljen Papin potpis nepoznatog izvora. Zbog takvog ozbiljnog nedostatka i njezina crkvenopravna vrijednost ostaje upitna, odnosno striktno gledano dokument je ništavan.

Ono što je učinjeno nakon tog otkrića izaziva još veću nevjericu i otvara pitanje do koje je mjere aktualni predstojnik Dikasterija za nauk vjere spreman ići u krivotvorenju. U nastojanju da se sakriju otkrivene nepravilnosti, najprije su netragom nestale izravne poveznice na ranije objavljene manjkave PDF-ove i isprave su objavljene u tekstualnoj formi, kako je to bio običaj prije no što je kardinal Fernández preuzeo službu predstojnika, ali i dalje bez potpisa tajnika, napomene da su usvojene na sjednici Dikasterija, te da ih je Papa odobrio i naložio da se objave. Umjesto tih podataka, dokumenti imaju samo predstojnikovo ime, datum audijencije i dodano „Franjo“. S obzirom na to, i dalje ostaje velika sumnja jesu li sa sadržajem tih dokumenata uopće bili upoznati ostali članovi Dikasterija, a pogotovo jesu li ih usvojili. Imajući u vidu da se ovih dana kardinal Arthur Roche, sadašnji predstojnik Dikasterija za bogoštovlje, požalio da njegov ured nitko nije konzultirao pri sastavljanju, objavi i primjeni teksta deklaracije Fiducia supplicans (18. prosinca 2023.), a čije posljedice izravno osjeća i to tijelo, možemo pretpostaviti da se na sličan ignorirajući način radi i unutar samog Dikasterija za nauk vjere, tj. da su njegovi dokumenti rezultat internog i izravnog dogovora između Pape i prefekta. 

S deklaracijom Fiducia supplicans uočava se ozbiljnija promjena, vidljiva u dodavanju imena tajnika na kraju dokumenta (kako to za valjanost i propisuje Zakonik kanonskoga prava u kan. 474., također nalažu i Opća pravila Rimske kurije u čl. 131, par. 7, te potvrđuje uvriježena i do Tucha neupitna praksa Dikasterija), a prati je i smiješno-bizarna dodatna objava koja ima za cilj dokazati autentičnost izjave. Riječ je o PDF-u propusnice Prefekture Papinskog doma od 14. prosinca 2023. kojom bi se navodno trebalo potvrditi da su 18. prosinca 2023. god. u 8 sati predstojnik i tajnik Dikasterija primljeni u audijenciju kod pape Franje i da je on tada odobrio tu izjavu. Iako ne sumnjamo da se audijencija stvarno zbila i da je Papa izjavu odobrio, ipak smatramo važnim pokazati neozbiljnost koja ju je pratila, a koja prati i sve djelovanje predstojnika Fernándeza. Propusnica je tako izdana 14. prosinca 2023., ali osim zaglavlja Prefekture Papinskog doma i Papinog grba nema ni pečat, ni potpis, ni paraf, ni broj propusnice, ni kakav drugi službeni podatak koji bi potvrdio autentičnost. Još više, autentičnost bi se navodno trebala potvrditi i prijemnim žigom Dikasterija za nauk vjere koji vidimo na propusnici i koji nosi datum primitka – 15. prosinca 2023., ali na njemu nije upisan urudžbeni broj, što znači ne samo da propusnica nije protokolirana toga dana, niti do dana objave PDF-a, nego možda ni uopće. A ako je urudžbirana, bez broja, to je učinjeno mimo svakog redovitog pravila postupanja. Osim toga, ona po sebi ne potvrđuje da se audijencija doista zbila, a pogotovo ne potvrđuje da se odnosila na izjavu Fiducia supplicans, jer je naziv te isprave tek naknadno dopisan rukom. Sve u svemu, ovako podastrijet dokaz mogao bi prirediti prosječan učenik osnovne škole u nekoliko minuta. Drugim riječima, izjava bi bila vjerodostojnija bez tog „dokaza autentičnosti“.

Uz navedeno, vrijedno je istaknuti da trenutačno uopće nema predstojnika Papinskog doma, jer je tu službu do 28. veljače 2023. obavljao nadbiskup Georg Gänswein, osobni tajnik pape Benedikta XVI., a tada ga je papa Franjo, prema priopćenju koje je objavljeno tek 15. lipnja 2023., razriješio i naložio mu da se vrati u svoju matičnu biskupiju 1. srpnja (iako se u priopćenjima Tiskovnog ureda Svete Stolice od 4. ožujka i 19. svibnja 2023. navodi kao predstojnik). U svakom slučaju, ne postoji čelnik Prefekture Papinskog doma jer ga Papa još nije imenovao, a izostanak pečata, potpisa ili makar parafa na navedenoj propusnici, izostanak urudžbenog broja na prijemnom žigu Dikasterija za nauk vjere, kao i nepostojanje predstojnika Papinskoga doma pokazuje kakav nered vlada u vatikanskim tijelima.

No, puno ozbiljnije, naročito u smislu pravnih posljedica, treba shvatiti pravu krivotvorinu koja je na stranici Dikasterija za nauk vjere osvanula 15. prosinca 2023., ali je neistinito, tj. loše proračunato datirana 21. listopada. Objavljena je samo na hrvatskom i talijanskom jeziku, a u njoj čitamo ovo:

„Sveti je Otac, na današnjoj audijenciji dolje potpisanom kardinalu prefektu Dikasterija za nauk vjere, potvrdio da sâm Papin potpis na dnu svakog teksta, odgovora ili dokumenta koji se odnosi na pitanja u nadležnosti Odsjeka za nauk ovog Dikasterija – što vrijedi i za one prije ovog Rescriptuma – izražava njegovo odobrenje i ovlaštenje za možebitno objavljivanje istih.“

Riječ je o Reskriptu koji ima za cilj obezvrijediti kritike upućene predstojniku Fernándezu za krivotvorenje i potvrditi kako Papa u potpunosti podupire njegov rad, a svojim potpisom potvrđuje da je sve objavljene dokumente Dikasterija za nauk vjere odobrio i ovlastio Fernándeza da ih objavi. Međutim, prema dnevnom biltenu Svete Stolice od 21. listopada 2023. proizlazi da Fernández toga dana uopće nije bio u audijenciji kod pape Franje, štoviše ni cijeli mjesec listopad, pa se čini prikladnim spomenuti narodnu poslovicu: U laži su kratke noge. Osim ako nije riječ o tajnoj audijenciji, toliko tajnoj da je zatajena čak i Tiskovnom uredu. S obzirom da se do danas nije skinula papinska tajna s Povjerljive bilješke o nekim kanonskim pitanjima vezanim uz transseksualizam, a koja je navodno donesena 21. prosinca 2018., i na temelju koje je sastavljen odgovor biskupu Negriju, suprotan dotadašnjem učenju Crkve, ovo ne bi bilo prvi put da se poseže za tajnim argumentom.

Istina, ostaje  mogućnost da je datum slučajno pogrešno napisan, no s obzirom da je isprava objavljena 15. prosinca 2023., više od mjesec dana nakon otkrivanja Fernándezova krivotvorenja (13. studenoga 2023.), vjerojatnijim se čini da je datum 21. listopada – 18 dana prije objave spornog Odgovora biskupu Negriju – odabran s nakanom da otkrivenom falsifikatu potvrdi zakonsku osnovu i diskvalificira one koji su upozorili na prijevaru. Postoji i još veća vjerojatnost da kardinal Fernández, za razliku od ostalih predstojnika drugih dikasterija, uopće ne treba protokolaran pristup Papi, a na to upućuje i činjenica kako je Tiskovni ured Svete Stolice tek 9. prosinca 2023. god., vjerojatno s navedenom nakanom potvrđivanja vjerodostojnosti, prvi put registrirao da ga je Papa primio u audijenciju. Kako god bilo, Reskript nije donesen i objavljen regularnim putem, a okolnosti pokazuju da mu je jedan od ciljeva zamesti tragove. 

Valja se osvrnuti i na Papin potpis, koji se spominje u Reskriptu i kojim se, čak i retroaktivno, svi Fernándezovi dokumenti proglašavaju legalnima i legitimnima. Naime, pape su se kroz stoljeća potpisivali u formi ime, PP, rimski broj, npr. Pius PP. XII, Paulus PP. VI, Ioannes Paulus PP. II, Benedictus PP. XVI, a svi su dokumenti izvorno pisani na latinskom jeziku, ili se barem znalo koji je izvorni jezik, i svoj su naziv dobivali po prvim dvjema riječima dokumenta. Papa Franjo nema rimskog broja, ali nema ni PP, skraćenicu od pater patrum (otac otaca), koja upućuje na značenje službe i autoritet Svetog Oca, nego samo „Franjo“. Pitanje je stoga koju stvarnu vrijednost imaju njegovi potpisi na dokumentima predstojnika Dikasterija za nauk vjere, odnosno treba li smatrati da ih je potpisao kao Rimski prvosvećenik ili tek kao privatna osoba koja je zamoljena dati svoj autogram? Budući da je Papa u 88. godini života, opravdano je izraziti zabrinutost jesu li njegove tjelesne i umne sposobnosti dostatne za upravljanje cijelom Katoličkom Crkvom, kao i izraziti sumnju iskorištava li ga u tom smislu 26 godina mlađi Fernández.

Treba ponoviti i činjenicu da se dokumenti više ne pišu na latinskom, nego na živim jezicima, a prijevodi su poredani po abecedi, pa se češće ne može znati koji je originalan tekst i na što se pozvati u slučaju njihova nepodudaranja, a koja nisu rijetka. Tako se i s obzirom na problematiku Reskripta vidi ozbiljna razlika između hrvatskog i talijanskog teksta, odnosno prema talijanskom proizlazi da je Papa Fernándezu dao bjanko ovlaštenje da u njegovo ime možebitno (“eventuale”) objavi bilo koji tekst („qualunque“) “u nadležnosti Odsjeka za nauk” toga Dikasterija. Osim što se uočava bitna sadržajna razlika između dva jezika i ništa ne upućuje na odgovor koja je isprava mjerodavna, važno je istaknuti kako se do predstojnika Fernándeza nalog za objavu redovito davao samo konkretno i samo za dokumente koji su prošli valjanu proceduru, tj. nevjerojatna je i pomisao da bi Tucho imao Papino dopuštenje da objavljuje što god hoće. Sve to pokazuje da dokumenti koje je objavio Dikasterij za nauk vjere u mandatu prefekta Fernándeza imaju višestrukih manjkavosti doktrinarne, pastoralne i nadasve pravne naravi.

I na kraju, zanimljivo je primijetiti kako su se u približno vrijeme s objavom Reskripta iznenada na stranici Dikasterija za nauk vjere pojavili i prijevodi Fernándezovih dokumenata na hrvatski jezik, kao i ponoviti da je Reskript objavljen samo na hrvatskom i talijanskom. Točnije, otkad je kardinal Fernández imenovan predstojnikom do sada samo jedna isprava nije prevedena, izuzev izjave Fiducia supplicans i njezina pojašnjenja od 4. siječnja, a za koje pretpostavljamo da su u pripremi. Znak je to da postoje vrlo agilne snage u Hrvatskoj, bliske Fernándezu, koje nastoje svim silama Crkvu u Hrvata predstaviti svijetu kao iznimno liberalnu, iako to nipošto ne odgovara objektivnoj stvarnosti. Istina je da hrvatski episkopat u gotovo svim važnim i imalo škakljivim temama redovito ostaje nijem, a posebno je utihnuo s obzirom na kontroverze koje izazivaju papa Franjo i kardinal Fernández i time omogućio da jedan biskup prosipa kukolj po vjerničkoj njivi, no to ipak ne znači da narod ne prepoznaje o čemu se tu radi i da to odobrava. Naprotiv, svog duhovnog oca koji im umnogome olakšava težinu ovih sablažnjivih vremena vidi u umirovljenom biskupu mostarsko-duvanjskom Ratku Periću, koji redovito svojom jasnom riječju svjedoči i pokazuje što je Božji put, a što je provalija. U tom svjetlu važno je istaknuti i njegov osvrt na izjavu Fiducia supplicans.

Zaključujemo kako nije samo Fiducia supplicans doživjela potpuni potop, nego se isto može reći i za sve ostale Tuchove dokumente. Drugim riječima, ni jedan objavljeni dokument Dikasterija za nauk vjere u mandatu predstojnika Fernándeza nema kanonskopravnu vrijednost i ne obvezuje nikoga, jer se njihova vjerodostojnost temelji na nepostojećoj audijenciji i krivotvorenom dokumentu. Ako se, naime, po Reskriptu, svi Fernándezovi dokumenti, čak i retroaktivno, proglašavaju legalni i legitimni, to znači da se na isti način – zbog navedenih zloporaba – također retroaktivno poništavaju. Ostaje pitanje kakvu su ulogu u svemu tome odigrale hrvatske agilne snage.