Passauska biskupija oplakuje svoga sina Benedikta XVI.

Passauska biskupija oplakuje svoga sina Benedikta XVI.

U povodu smrti Benedikta XVI. mjesni ordinarij njegove rodne dijeceze passauski biskup salezijanac msgr. dr. zn. Stefan Oster (1965.) uputio je poruku o tom veliku sinu svoje domovine i svoje biskupije.



Naš poštovani zaslužni tata otišao je doma. Kakva tužna vijest. S papom Benediktom gubimo ćaću, duhovnoga i duševnoga otca; onoga koji je imao formativni učinak na mnoge. Gubimo onoga koji nas je naučio misliti i vjerovati, koji nas je učio gledati – očima vjere. Gubimo onoga koji nam je pomogao protumačiti mnoge znakove vremena. Gubimo velikoga sina naše domovine i naše biskupije, prijatelja bavarskoga načina života i kulture, mislitelja srca. Gubimo jednoga od najvećih i najvažnijih teologa XX. i XXI. stoljeća, svjedoka povijesti Crkve posljednjih desetljeća, a poglavito jednoga od zadnjih svjedoka Drugoga vatikanskoga sabora na koji je imao odlučan utjecaj. Gubimo čovjeka koga su mnogi poštovali zbog njegove dubine i mudrosti, zbog njegove jasnoće, bistrine, besporočnosti i poštenja – i čovjeka kojega je nemali broj isto tako napadao – možda upravo zbog toga.

Gubimo prvoga njemačkoga papu u pola tisućljeća; onoga koji je mogao govoriti jezikom kao glazbom koju je toliko volio. Ali i onoga koji je bio tih i stidljiv, nenametljiv u susretu; onoga koji je znao divno slušati – a zatim dati odgovore koji su tako izravno pogađali sadašnjost, a opet bili tako ispunjeni mudrošću iz velikoga blaga Predaje.

Gubimo čovjeka koji je bio jedan od najučenijih ljudi svoga doba, čovjeka umne briljantnosti i moći tumačenja, ali koje su u njemu bile čudesno spojene s vjerom djeteta, koja je postala tako ponizna i puna povjerenja. Gubimo čovjeka koji je radije bio u Altöttingu, s Majkom milosti, koji je bio tako sretan što se sjedinio s vjerom jednostavnih hodočasnika u srcu Bavarske – u molitvi i prošnji za spasenje za sve. Gubimo čovjeka za kojega je Isus Krist bio srce svijeta – i koji mu je doslovce značio sve. Njegove knjige o Isusu, ali dakako ne samo one, trajni su spomen i blistavi podsjetnik na to središte svega.

Gubimo velikoga slugu Crkve, onoga koji nas je neprestance iznenađivao kao papa svojim okružnicama (prva o ljubavi: „Bog je ljubav”), darom sjajne slobode govora u toliko prigoda, suočavanjem s vlastitim pogrješkama ili pogrješnim prosudbama i ranama Crkve, sposobnošću za istinski dijalog, pozivom na manju ovisnost o svijetu kako bismo kao Crkva mogli slobodnije i s ljubavlju ulaziti u njega i istinski služiti i povlačenjem kojim nam je pokazao koliko je malo ovisan o vlasti i koliko mu je stalo do dobroga napretka Crkve.

Gubimo čovjeka koji je u posljednjim godinama života još uvijek morao gledati i priznati kako je kao münchenski i freisinški nadbiskup nedovoljno obraćao pozornost na one koji su pogođeni spolnim zlostavljanjem u Crkvi. No, gubimo i čovjeka koji je kao predstojnik Zbora za učenje vjere dao odlučujući prinos da se problem zlostavljanja u Crkvi prepozna u svoj njegovoj potresnosti i koji je stoga pokrenuo bitne promjene.

Papa Benedikt otišao je doma. Kakva utješna vijest. Iz nekoliko susreta s njim znam da je žudio otići doma. U susret svojemu Gospodinu, za kojega je živio i kojega je ljubio. Papa Benedikt otišao je doma. Kako utješno, jer dobivamo nekoga tko moli u nebu, zagovornika za našu domovinu, Passausku biskupiju i cijelu Crkvu. Papa Benedikt otišao je doma! Od srca mu zahvaljujemo na svemu što nam je dao. Zahvaljujemo Gospodinu što nam ga je podario – i molimo Gospodina da ispuni sva svoja obećanja papi Benediktu.


Njemački izvornik


S njemačkoga preveo Petar Marija Radelj