Prva je Pedesetnica bila jedan vrlo čudesan dan. Radi se jednoj od najvećih svetkovina u liturgijskoj godini i najvažnijem događaju nakon Isusova uskrsnuća.
1. Naziv
Pedesetnica je prijevod grčke riječi koja znači 50. dan. Naime, radi se o 50. danu od Uskrsa. Naziv je preuzet iz Starog zavjeta i židovske liturgije. Židovi su slavili festival prvine plodova, Šavuot – blagdan Sedmica, 50. dana od Pashe. Osim po žetvi blagdan je bio spomen primanja Tore pod Sinajem.
Drugi naziv ove svetkovine je „Duhovi“. Ovime se naglašava uloga Duha Svetoga koji je glavni akter prve Pedesetnice. Danas nas možda zbunjuje da se ne kaže u jednini „Duh“, već u množini „Duhovi“, no to je zbog toga jer je zadržan staroslavenski naziv u kojem se u genitivu jednine reklo „Duhovi“. Dakle, radilo se o jednini tada, kao i danas. Danas bismo rekli: koga-čega nema? – Duha, odnosno svetkovina Duha.
2. Biblijski narativ
Za događaj saznajemo preko Djela apostolskih. Pisac nam prenosi da su svi učenici bili okupljeni na jednom mjestu na dan Pedesetnice. Iznenada se čuo šum s neba poput vjetra koji je ispunio svu kuću u kojoj su bili te su se pokazali nekakvi plameni jezici. Konačno, svi su se napunili Duha Svetoga i počeli govoriti drugim jezicima.
Ovime je ispunjeno Isusovo obećanje da će nam dati svoga Duha. Odmah nakon primanja Duha Svetoga, Petar započinje sa snažnim propovijedanjem Isusa Krista, što je prvi jasni pokazatelj da više nije Isus taj koji fizički hoda svijetom i prenosi evanđelje, već sad to čine Isusovi učenici – kršćani.
3. Rođendan
Pedesetnica se slavi i kao rođendan Crkve. Ono što se događalo u gornjoj sobi kad su vrata bila zatvorena sada se manifestira javno, pred svima. Vrata su otvorena te je živa Crkva, kršćani, ugledala svjetlo dana i pokazala se svijetu. Do tada je bila zatvorena u kućama, kao dijete u utrobi, a sada se jasno i glasno čuje, kao djetetov prvi plač. Tog se dana radosna vijest snažno proširila te se krstilo 3 tisuće ljudi.
4. Duh Sveti
Kao što smo već spomenuli, glavni je božanski akter u cijeloj priči Treća Božanska Osoba. To je Duh Branitelj koji je govorio po prorocima, po kojem je Isus začet te koji je bio prisutan kod Isusova krštenja. Najčešće je prikazivan kao golub, ali ga je se još povezuje sa slikama plamena, vjetra, vode… Na Pedesetnicu on je taj koji nastavlja u nama činiti ono što je Isus, na neki način, radio sâm. On je taj koji nam daje zboriti, daje nam snage i hrabrosti da širimo radosnu vijest. Poziva ljude današnjice u službu te im daje potrebne darove. Konačno, on sve nas kršćane različitog karaktera, pameti i snage drži na okupu da činimo jedno tijelo.
5. Povijest
Za prve je kršćane svaka nedjelja bila ključni liturgijski dan kao spomen Isusova uskrsnuća. Još prije nego se razvila tradicija pripreme za Uskrs, tj. korizma, razvila se tradicija uskrsnog vremena koje je trajalo 50 dana od Uskrsa. Dakle, fokus nije bio samo na 50. danu, već je svaki dan bio prožet vazmenim otajstvom. Naime, ako shvatimo Uskrs kao glavnu feštu, onda je vazmena osmina svojevrsni afterparty. Kao što i danas imamo običaj, a prije još i više, svatove imati nekoliko dana, tako i liturgijska slavlja mogu trajati danima. A uskrsna je fešta trajala čak 50 dana. Zašto pedeset? Pa 7 je famozni broj u kršćanstvu i označava puninu. Zato se prva fešta Uskrsa produljila na dodatnih 7 dana, odnosno jedan tjedan. E, 7 puta povećati taj tjedan bila bi punina punine, a 7×7 je 49 i 50. dan je Pedesetnica. Svaki je dan tada bio shvaćen kao nedjelja i ono što se običavalo raditi nedjeljom, tada se radilo svakog dana, što je uključivalo i svakodnevno udioništvo u liturgijskim slavljima, jedenje mesa petkom, pjevanje Aleluje na sva zvona itd.
6. Proslava danas
Kao što smo rekli, Pedesetnica je jedna od najvažnijih svetkovina odmah do Uskrsa i vjerojatno značajnija od samog Božića. U suvremenoj kulturi se to možda ne osjeti, ali bez Duhova nema Crkve. Glavno liturgijsko obilježje proslave tog je dana crveno ruho. Crvena boja podsjeća na krv, muku i smrt Isusa i mučenika. No, u ovom slučaju označava vatru, gotovo strasno širenje evanđelja i ljubav toliko snažnu da peče.
Molitveni obrasci misnog slavlja pak u pamet dozivaju s jedne stran sâm događaj silaska Duha, a s druge isti povezuju s Isusovom mukom i smrću. Pedesetnica se shvaća kao dovršetak Vazma i rođenje Crkve. Stoga će mnoge molitve tijekom euharistije ići za željom da se ljudi ujedine, da prestanu podjele, odnosno da svi počnemo govoriti istim jezikom.
7. Karizme
Karizme i tzv. karizmatski darovi zaslužuju jedan poseban video. Ovdje ih se dotičemo zbog već spomenutih plamenih jezika te retka u kojem stoji: „Počeše govoriti drugim jezicima.“ Dio tumača u ovome prepoznaje karizmu govora u jezicima. Za one koji nisu inicirani, radi se o ekstatičnom govoru koji ne razumijemo bez tumača, a koji na poseban način iskazuje hvalu Bogu. No to nije jedino tumačenje. Naime, samo par redaka kasnije vidimo da je govoriti drugim jezicima u ovom slučaju značilo to da su svi stranci mogli razumjeti apostole na svom materinjem jeziku. Kako je to konkretno u praksi izgledalo teško je reći, ali se drži da je ovime ispravljena šteta ili prokletstvo babilonske kule.
Podsjetimo da je Bog, vidjevši ljude kako grade kulu odlučio istima pobrkati jezike i tako je od jednog naroda nastalo mnoštvo pojedinaca koji se ne razumiju. Sad je pak slučaj obrnut. Poruka bi bila da ljudi koji se prave bogovima, koji su oholi, samo stvaraju podjele i razdore. S druge strane, oni koji dopuste da ih vodi Božji Duh stvaraju zajedništvo i međusobno se razumiju.
Sve u svemu, ključni karizmatski darovi su vjera, nada i ljubav i to je ono što svaki vjernik prima od Duha Svetoga.