Pogled na uskrsnuće kroz „Kibic fenster“


Šetnja gradskim ulicama pored obnovljenih i novouređenih fasada kuća sagrađenih u vrijeme austro-ugarskog carstva otkriva raznolikost i bogatstvo života toga doba. Posebnu pozornost privlače prozori s oknima isturenim prema ulici koji omogućavaju da se kroz njih može vidjeti na ulicu više nego kroz obične prozore bez da ih se otvori. Takav se prozor, prema njemačkom, naziva „Kibic fenster“, a odraz je kulture življenja onih vremena. Ovi prozori često su napravljeni ne samo da bi se kroz njih moglo gledati, nego više radi toga da bi se u njih i kroz njih moglo vidjeti bogatstvo i raskoš domaćina kuće, a ponajviše umješnost i radinost domaćice, jer su bili ukrašeni posebnim zavjesama, a u njima se isticalo posebno cvijeće i ukrasi kuće. Međutim, jedan od njih, u gradiću na istoku naše Domovine, mi je napose privukao pogled. U ovom vukovarskom „kibic fensteru“ su se u rano proljeće, umjesto cvijeća, ponosno kočile stabljike rajčice i paprike, a podno njihova bujnoga lišća bijahu zasađene salata, mladi luk i začinsko bilje. Prizor radi kojega je vrijedilo zastati, promatrati i promisliti. U gradu koji je doživio smrt, eto znaka novoga života. Usred područja bogatog plodnom zemljom u gradskom središtu Vukovara na „kibic fensteru“ raste povrće i bilje. Na „kibic fensteru“ znak nade uskrsnuća grada i Domovine!


Kriza povjerenja pred navalom pohlepe i gramzivosti


Suočavamo se s višekratnim poskupljenjima hrane. Rijetko je tko odolio da se, suočen s izvještajima o predstojećoj krizi hrane, ne osigura osnovnim namirnicama. Mnogi su pohitali u trgovine da poprave svoje zalihe ulja, brašna, soli, šećera, trajnoga mlijeka i drugih prehrambenih artikala. Ovih dana u trgovinama se tjedno potroši prosječno oko 160 milijuna kuna više nego prije. Za većinu potrošenog novaca kupuju se zalihe hrane. Mnogi nas plaše da će biti i gore. Predviđa se da će biti i gladi. Strah stvara paniku, a panika pohlepu i gramzivost. Masovno se prazne police i stvara se umjetna nestašica, a trgovcima se daje prilika da podignu ionako prevelike cijene. No, rijetko tko prepoznaje obrazac kriznog marketinga pa se kupuje mnogo toga, kao što se kupovao toalet papir i kvasac u vremenima na početku koronavirusne krize. Iako je činjenica da su svjetski dostavni lanci u blagom raspadu, a hrvatska poljoprivredna proizvodnja ne zadovoljava potrebe potrošnje, ipak se ne treba prepustiti strahu od gladi i neimaštine, te popustiti pred navalom pohlepe i gramzivosti. Poraste li naše povjerenje u našu umješnost u našu plodnu zemlju i ljude koji ju obrađuju moguće je pronaći rješenje. U svakoj krizi rješenje se nađe samo ako bolje razmislimo i počnemo već sada djelovati.   


Zaboravljeni dodir prirode


Poljoprivreda je u našim mislima vezana uz selo i ruralna područja. Mirisi vrta, ljeskanje izoranih njiva, vonj štale, glasanje domaćih životinja davno su iščeznuli iz gradskih sredina. Zamijenio ih je miris betona, asfaltom pokrivenih pregrijanih ulica, zagađenje dimom naftnih derivata. Rijetke su oaze mira i tišine, a trava parkova sve je češće prekrivena izmetom pasa. Hranu se može vidjeti i kupiti na tržnicama, a najčešće je nabavljamo u velikim trgovinama. Svježina netom ubranih domaćih proizvoda daleko je od gradske buke. Teško je u mnogim gradovima pronaći i kupiti svježe povrće i voće. Pa i ono što se reklamira kao svježe često je danima putovalo do polica trgovina i preliveno je raznim kemikalijama da bi zadržalo izgled svježine. Okus svježine netom ubranog voća i povrća zaboravljen je, a mnogima, zbog cijene, taj je okus sve više nedostupan. Rijetkim je stanovnicima gradova dostupan komadić tla na kojemu mogu posaditi svoj povrtnjak i ubrati svježe povrće s njega. Osobito onima koji stanuju u višekatnim stambenim zgradama u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku ovo se čini nemogućim i neostvarivim. Ipak, valja bolje razmisliti. Ideja iz „kibic fenstera“ nije za odbaciti.


Vrt na balkonu je izvor radosti za cijelu obitelj


Najprihvaćeniji oblik gradske poljoprivrede je uzgoj biljaka na vlastitim balkonima, terasama, natkrivenim i drugim zatvorenima prostorima. Na balkonima stanova u višekatnicama mogu se posaditi rajčice i paprike, salata i luk, kao i drugo začinsko bilje. Valja primijetiti kako ušteda na začinskom bilju upravo najveća. Začinsko bilje može uspijevati u glinenoj posudi koja ne zauzima mnogo mjesta na prozorskoj dasci u kuhinji tijekom cijele godine. Iako vrećica začina ne košta mnogo, ali cijena kilograma suhoga peršina ili vlasca kreće se i preko tisuću kuna. U jednoj većoj posudi moguće je uzgojiti nekoliko glavica salate, a mladoga luka je moguće uvijek imati na dohvat ruke. Svježe rajčice i paprike se mogu brati tijekom cijeloga ljeta, a njihov ukus daleko je drugačiji od onih koje se kupuju u trgovini. Potrebna je samo (glinena) posuda, malo zemlje, truda, brige i vode. O balkonskom vrtlarstvu postoje priručnici, pa se na taj način može ostvariti dovoljan prinos svježih namirnica za cijelu obitelj. Sve se događa u obiteljskom ozračju na balkonu vašega stana. K tome, neizmjerna je i odgojna dimenzija brige o balkonskom vrtu. Djeca će dobiti doživljaj i iskustvo sadnje sjemenja, trajne skrbi o biljkama i ubiranja plodova. O učinku ovog načina uzgoja bilja na zdravlje nije potrebno ni govoriti.


Iskustvo dodira sa Stvoriteljem u vrtu


Ako ne posjedujete vlastiti vrt, moguće je u gradovima iznajmiti zemljište zajedničkog gradskog vrta za uzgoj povrća. U mnogim većim gradovima ta se mogućnost uvelike podržava, a u mnogim zajedničkim vrtovima ostvaruje se suradnja, uzajamna pomoći i druženje korisnika. Iako se obradom zajedničkog vrta uvelike može pomoći u lošoj ekonomskoj situaciji i uzgojiti dovoljno hrane za cijelu obitelj dobrobiti gradskog vrtlarenja nisu samo materijalne naravi. Gradski vrt je prostor u kojemu se može osloboditi od stresa i poboljšati tjelesno, psihičko, pa čak i duhovno zdravlje. U zajedničkim vrtovima moguće je ostvariti suradnju s raznim savjetodavnim ustanovama koje pomažu ovakav način uzgoja hrane. Rad na zemlji i bavljenje biljkama trostruko obogaćuje. Sam dodir sa tlom, sa zemljom, lišava korisnike stresa i omogućuje im rast u strpljivosti, doživljaj prirodnih ciklusa života i duhovno iskustvo suradnje sa Stvoriteljem koji po radu naših ruku i plodnosti tla stvara novi život.


Uskrs kroz „Kibic fenster“


Usred raznih kriza ljudi su se vraćali zemlji i od nje crpili snagu za novi život. Upravo u doba krize ljudi su  sijali više nego im je potrebno, obrađivali polja s više žara nego inače, vjerujući da će im Bog dati urod, te otupiti oštricu gladi i neimaštine. Krizno vrijeme je korizmeni put kojim se vraćamo počelima našega života. Gajimo povjerenje Bogu i zemlji koju on blagoslivlja. Valja nam se uvijek sjećati evanđeoskih riječi: „Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv 12,24). Korizma je, poput vremena krize, vrijeme umiranja i povratka zemlji. Ipak ovaj povratak zemlji ne događa se radi toga da umremo, nego da živimo. Ne da ostanemo u grobu, nego da uskrsnemo. Tako je i ova kriza vrijeme u kojemu se trebamo ponovo vratiti zemlji, plodnome tlu, u njega utkati svoj život, te se radovati rastu novih plodova što nam donose spasenje. Biljke uzgojene na „kibic fensteru“ u gradu Vukovaru doista su izraz vjere u mogućnost novoga života nakon razaranja, izraz vjere u uskrsnuće.