Pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju

U prošle dvije nedjelje bile su evanđeoske parabole o radnicima u vinogradu. Evanđelje i ove treće, odnosno 27. nedjelje kroz godinu A, sadrži prispodobu o vinogradu i vinogradarima (Mt 21,33-43). Čini se da je povijesna podloga Isusove prispodobe tadašnja praksa u Galileji gdje su bogati inozemci, Rimljani, Egipćani i drugi, kupovinom stekli posjede koje bi iznajmljivali seljacima i ubirali plod, a oni odlazili u svoje zemlje na neodređeno vrijeme. Ako bi takav zemljoposjednik umro bez nasljednika, zemlja bi bila proglašena „ničijom“ i pripala bi prvomu tko je zauzme. Isus se u svome govoru izdiže iznad konkretne prakse i svoju prispodobu primjenjuje na povijest spasenja i Staroga i Novoga Zavjeta. Mi tu liniju pratimo imajući u podsvijesti i tadašnje zemljišne posjede i ugovore u Galileji.

Prvi zakup vinograda

»Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova« (Mt 21,33).

Domaćin, vlasnik vinograda posve njime raspolaže jer ga je dao zasaditi i ograditi. Uredio ga po pravilima vinogradarstva. Vidi se njegovo vlasništvo i po tome što prima radnike vinogradare na posao. Iznajmljuje im vinograd da i oni imaju koristi od njega. Pogađa se s njima za određenu naknadu, najamninu. Recimo traži od njih da mu donesu 30% uroda, njima 70%. Ili kako je već bilo. Poštuje im slobodu, rad i rezultat. Ali vlasništva ne pušta iz ruke. I otputova: možda u Rim ili u Aleksandriju. Slugama naredi da od vinogradara uberu urod kada bude vrijeme.

Prvi vinogradari ili zakupci vinograda uđoše na posao koji im napreduje od ruke. Ali kada dođe vrijeme ploda, nisu se žurili da vlasniku donesu uroda. 

»Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše« (Mt 21,34-35).

Prve sluge, koje domaćin posla da donesu urod, poslušno dođoše u vinograd. Ne bijaše im ni na kraj pameti da bi im se nešto loše dogodilo. Vinogradari se, međutim, posve čudno ponašaju. Žele se zločinački domoći i ugovorena uroda i zarađena roda. Tako navale na te sluge, sve ih prebiše: samo prvi sluga izvuče živu glavu, dok druga dva zaglaviše. Gotovo bismo rekli da je sve „naivno“ izvedeno s vlasnikove strane, a podmuklo ubojito od vinogradara. 

 »I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako« (Mt 21,36).

Druge sluge. Na pozornicu dođe druga skupina slugu, kojih bijaše više negoli u prvoj skupini – možda šestorica! – a koje vlasnik vinograda posla da donesu predviđeni urod od vinogradara. Kao da je zaboravio kako su prvi završili. I ovi iz druge skupine svi listom premlaćeni, prebijeni i pobijeni od pomahnitalih i pijanih unajmljivača vinograda. I ovo ispade kao još „naivnije“ s vlasnikove strane. Čudimo se i postupcima vlasnika i „postotcima“ vinogradara. Domaćin ovdje čudesno strpljiv.

»Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju« (Mt 21,37-39).

Sin – baštinik. Domaćin ili vlasnik ostavlja sinu vinograd u baštinu, sasvim razumljivo. Ali i sin doživljava tešku sudbinu. Vinogradari se dogovore kako će od novoga vlasnika oduzeti baštinu. Ne pravnim putom, nego udruženim zločinačkim pothvatom: i njega izbace izvan vinogradova plota i ubiju. Ali sin će tu sudbinu okrenuti u svoju korist i slavu. 

Drugi zakup vinograda

»Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?” Kažu mu: ‘Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme’« (Mt 21,40-41).

Sudbina prvih vinogradara. Gospodar ili kyrios (Mt 21,40) vinograda prve će vinogradare, koji nisu dali zakupnine ili kirije, nego pobili prve sluge zatim druge sluge i samoga baštinika, svojom vojskom pogubiti.

Drugi vinogradari. Gospodar je strpljiv do beskraja. U ruci mu je pravda, ona savršena, kojom će svakomu dati po urodu njegovu. I što je najzanimljivije: on se ne okanjuje metode iznajmljivanja. Isti će vinograd iznajmiti drugim vinogradarima, gospodar zna da će ova druga skupina vinogradara imati uspjeha, donijet će urod „u svoje vrijeme“.

Koga predstavljaju pojedine osobe?

Domaćin = Bog Otac: koji je zasadio vinograd. On se brine i za radnike koje će unajmiti i za sluge koje će poslati da uberu urod ili najam.

Vinogradari = židovski svećenici i glavari, koji primiše vinograd – Izraela, i pretvarahu ga u vinjagu, a sebe u bezbošce i idolopoklonike. Konačno i oni sami bijahu izbačeni iz vinograda.

Prve sluge = starozavjetni proroci, oni veliki, koji bijahu progonjeni, a neki i ubijeni. Na primjer: Iliju progoni ona nesretna Jezabela a i muž njezin kralj Ahab; Izaiju kralj Manaše prepilao po sredini njegova tjelesnog bića; Jeremija je mučen, u bunar bačen, umro u Egiptu kamo je nasilno dovučen.

Druge sluge = mali proroci, koje je Gospodar slao da opominju vinogradare. I oni bijahu ubijani. Na primjer: prorok Zaharija pogibe „između žrtvenika i svetišta“ (2 Ljet 24,20-21). Židovi su u Starom Zavjetu mrtve proroke štovali i spomenicima ih kitili, a žive su progonili i na smrt osuđivali. Prava ironija grješne povijesti i ljudske svijesti. Sve onako kako je Isus govorio: Očevi vam proroke pobiše, a vi ubijenim prorocima spomenike podigoste! (Lk 11,47).

Baštinik = Sin, Bogočovjek, kojega su vinogradari napokon tjelesno ubili. Ali on je toga savršeno svjestan – i to im je javno unaprijed posvjedočio – da će uskrsnuti.

Vratimo se na prouku dviju spomenutih Božanskih Osoba:

Gospodar vinograda – Bog Otac

Pun inicijative, ljubavi, pažnje, mudrosti, skrbi. Želi usrećiti druge. Ali uz suradničku ruku ljudsku i razumnu metodu, poštujući svačiju slobodu i očekujući od svakoga njegov udio, postotak.

Brine se za sve: od gradnje vinograda do svih uvjeta potrebnih za život: zemlju, sunce, kisik-ugljik, kišu, ruke za rad, posebno silan i ukusan urod.

Pun povjerenja. Zna kakvi su ljudi, a ipak im povjerava vinograd. Nije ga poklonio, nego ga iznajmio, na neko vrijeme. Uvijek ide na povjerenje u drugoga, nikako na odreknuće od svoga. Prokušava svoj najveći dar dan čovjeku: slobodu. 

Plemenit, jer je sve genijalno mudro stvorio i razborito rasporedio i drugima dao na obradu. Ne može ga se u velikodušnosti nadmašiti. On se ističe dobrotom, a vinogradari zloćom.

Traži račun. Ako je dao kredit, šalje svoje povjerenike u kontrolu. Zakazuje inventuru. Dolazi inspekcija ili nadzorni odbor, neka se pripremi i priredi sve što je ostalo od uroda, rada, zarade. Hoće red, rad i urod. Svakomu po djelima njegovim. Traži 30% ili koliko već jest, prema prvotnoj pogodbi. Sve to čini preko drugih, angažirajući sluge, prve, druge… Upošljava i vinogradare – poslenike i sluge – poslanike.

Strpljiv. Šalje prve sluge. Unatoč tragediji, šalje druge sluge. Šalje konačno Sina svoga, jedinoga i ljubljenoga. Sve ne bi li se vinogradari opametili, dozvali. A oni, nakon svake delegacije, sve gori i gori, opijeniji. A on sve strpljiviji i strpljiviji. Uporan, ustrajan, nepopustljiv. I svaki put sve pik – iznova. Ne može se s njime u dobru i u povjerenju nitko natjecati. Ravna mu nema.

Ponovo iznajmljuje. Nakon toliko pobijenih slugu i ubijena vlastitoga Sina, on opet iznajmljuje vinograd drugim radnicima, za koje kaže da će donijeti urod „u svoje vrijeme“. On to sigurno zna. To bi mogli biti apostoli, Crkva, mi, danas i ovdje. Mi bismo morali donijeti taj urod „u svoje vrijeme“. A to je svako vrijeme!

Pravedan: sluge nagrađuje prema njihovu učinku. Radnike – vinogradare zlikovce, ubojice kažnjava po njihovu zlodjelu. Šalje na njih vojsku koja je jača od njihove zloće. A sluge nagrađuje mučeničkom aureolom. 

Riskira. Nerazumljivo nam je da i Sina šalje nakon svega gorka iskustva, zlostavljanja i pogibije svojih slugu. Ali njega nagrađuje uskrsnućem!

Sin svjestan triju činjenica

Prvo, zna da je on Sin, baštinik, a ne sluga, ili vinogradar. Njegov je odnos prema Gospodaru vinograda bitno drukčiji od našega: Otac i Sin.

Drugo, zna da će ga ti podivljali vinogradari ubiti. Još im to javno navješćuje. I ne boji ih se, nego ih opominje u lice. Oni to ne prihvaćaju, nego ga zločinački ubijaju. Misle da je njihova mržnja jača od njegove ljubavi.

Treće, on je svjestan da će uskrsnuti i tako pobijediti sve zlo ovoga svijeta. Život je jači od smrti. Dobrota je snažnija od zloće. Nebo je moćnije od zemlje. To on sve priča svojim suvremenicima ubojicama prije svoje smrti. I oni, unatoč svemu tomu, odlučiše ga ubiti. Kakvo strašno ljudsko sljepilo i zlodjelo!

 Što vinograd naznačuje?

Vinograd je sav Izrael. Bog ga pazio kroz cijelu povijest, izbavio ga iz egipatskoga ropstva, dao mu Deset zapovijedi koje treba opsluživati i tako biti sretan. Dao zemlju, kraljevstvo, svećenstvo, Hram. Vinograd je izabrani Izrael koji treba Bogu donijeti urod, a ne vinjagu. A Izrael zakazao kada je najviše trebao dati uroda u vrijeme Mesije, Sina Božjega.

– Vinograd je Božja Riječ, Crkva, sakramenti, kojima se pristupa otvorena srca i iskrena duha, ponizno, raskajano, zahvalno.

– Vinograd je naše ljudsko tijelo, naš duh, osoba, cijela priroda koja je čovjeku iznajmljena na uporabu i valja Bogu položiti račun kako je svatko od nas djelovao u njegovu vinogradu. „Svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim, da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo“ (2 Kor 5,10).