Poklisar Evanđelja i čovjek blagih tonova
Prelat msgr. dr. zn. Michael Hofman učenik je Josepha Ratzingera i bio je dugogodišnji predsjednik Zaklade Josepha Ratzingera pape Benedikta XVI. Na vijest o smrti svojega učitelja napisao je sljedeće.
Tridesetprvoga prosinca 2022. godine u visokoj dobi od gotovo 96 godina preminuo je papa Benedikt XVI. Zdravstveno mu se stanje danima pogoršavalo. Sada se svijet mora oprostiti od njega. Godine 2005. izabran je kao Joseph kardinal Ratzinger za papu. Sanjao je o ponovnom znanstvenom radu u starosti. Nipošto nije želio postati papa, jer je znao odgovornost i teret te službe. Ali kao sin Crkve, kako je sebe vidio, prihvatio je izbor. No, kad je osjetio da mu je zdravlje narušeno i da se više nije mogao hvatati u koštac sa zahtjevima dužnosti smogao je snage povući se s papinske službe.
Nakon početnoga oduševljenja („Mi smo Papa!“), odnos mnogih Nijemaca prema njihovu Papi ubrzo je osjetno zahladnio. Pokazalo se točnim ono za što je oštroumni Karl Kraus optužio Nijemce prije više od stotinu godina: „narod pjesnika i mislitelja“ postao je „narod sudaca i krvnika“. Doista! „Predmnjeva nedužnosti“ postala je strana riječ i svaka se prijava odmah uzimala kao sudska presuda. Konkretno, kritizirano je njegovo ponašanje prema nekim zlostavljačima, ali se gotovo ne spominje da je otpustio iz službe („laicizirao“) 400 svećenika-zlostavljača.
Da bi se točno opisalo bitne osobine Josepha Ratzingera / pape Benedikta XVI. treba razlikovati između Josepha Ratzingera / pape Benedikta XVI. kakav je stvarno bio i „virtualnoga pape“, tj. sliku koju su neki mediji stvorili o njemu.
Nema dvojbe kako će Joseph Ratzinger / papa Benedikt XVI. ući u crkvenu povijest kao „teološki papa“. U svojoj nadmoćnoj intelektualnosti bez problema je vodio razgovor s velikim umovima svoga vremena (npr. Jürgen Habermas). Legendarni su njegovi govori u bečkom Hofburgu (2007.), pred Ujedinjenim narodima (2008.), u Parizu (2008.) i u londonskom Westminster Hallu (2010.). Angela Merkel nazvala je njegov govor u njemačkom Bundestagu (2011.) „zvjezdanim trenutkom parlamenta“. Ali papa Benedikt XVI. imao je antenu i za obične ljude. Znao je govoriti i s djecom prvopričesnicima o otajstvu Euharistije.
Joseph Ratzinger / papa Benedikt XVI. bio je majstor govora. Bilo ga je užitak slušati, pogotovo zato što je mogao govoriti iz glave kao da je tekst pred njim otisnut. I mnogi su morali priznati da je zaključujući raspravu njihove priloge znao izreći sažetije i bolje nego što bi to oni sami učinili. Unatoč brojnim zlogukim predviđanjima uoči nekih od njegovih putovanja u inozemstvo, redovito je zadivljivao ljude skromnošću nastupa te jasnoćom i snagom svojih riječi.
U teološkom radu zaokupljalo ga je pokazivati kako je crkveno učenje usidreno u Bibliji i u Predaji Crkve. Time je očaravao svoje studente šezdesetih i sedamdesetih godina XX. stoljeća. Nadasve je znao naviještati kršćansku vjeru na suvremen način. Tako je njegov „Uvod u kršćanstvo“ (1968.) postao uspješnica.
Međutim, njegova glavna briga bila je voditi ljude da povjeruju u Isusa Krista i ojačati njihovu vjeru. Tomu su trebale poslužiti knjige o Isusu iz Nazareta (tri sveska od 2007.) i papinske okružnice „Bog je ljubav“ (2006.) i „O kršćanskoj nadi“ (2007.). Njegove predradnje za okružnicu o kršćanskoj vjeri papa Franjo mogao je uzeti kao podlogu za „Svjetlo vjere“. Za papu Benedikta u kršćanskoj vjeri nije bila u prvom redu riječ o člancima vjere, nego o odnosu prema osobi, Isusu Kristu.
Dvije misli Josepha Ratzingera / pape Benedikta mogu osobito potaknuti na razmišljanje: „Crkva ima Vjerovanje koje se može pjevati!“ i: „Postoji onoliko putova do Boga koliko ima ljudi.“
Onoga tko bi sebi predočavao profesora i kardinala dr. Josepha Ratzingera kao čovjeka koji je djelovao pomalo ukočeno, možda sramežljivo, koji u svakom slučaju nije imao komunikativnu karizmu koja je mnoge zapanjivala kod pape Ivana Pavla II., dočekalo bi iznenađenje! Rijetko je prije Joseph Ratzinger bio tako opušten i vedar kao pri svojem uvođenju u petrovsku službu. Inače je djelovao prilično usredotočeno i napeto. I pri posjetu Bavarskoj pokazao je veliku vedrinu i opuštenost u svojim nastupima. Čak bi se mogao steći dojam da je papa Benedikt manje patio od tereta svoje visoke službe i velike odgovornosti nego što su mnogi župnici u Njemačkoj patili od tereta svoje male službe. To je sigurno u nemaloj vezi s držanjem do vjere (usp. Ivana XXIII.: „Ivane, nemoj se shvaćati tako ozbiljno!“).
Profesor Heinz iz Augsburga ovako je sažeo opisanu promjenu predstojnika Zbora za učenje vjere u papu: Joseph Ratzinger je od pastirskoga psa postao pastir. Ipak, kao bivši student, želio bih dodati: Josepha Ratzingera od 2005. godine ne doživljavamo samo kao „pastira“. Bio je uvjerljiv poklisar Evanđelja, ne čovjek velikih gesta, nego prije čovjek blagih tonova.
s njemačkoga preveo Petar Marija Radelj
