Pontifikat čistki
Uza zvuke milosrđa: deset godina svrgavanja s položaja
Nije samo Strickland. Dug je niz biskupa, koje je papa Franjo prerano smijenio i ubrzava se u posljednjih godinu i pol dana: udri jednoga da se opameti stotina.[1]
Jedan po jedan zbunjuju, ali svi zajedno šokiraju. Riječ je o defenestracijama biskupâ kojima je prošaran cijeli pontifikat pape Franje.
Posljednji zoran slučaj bio je onaj tylerskoga biskupa msgr. Josepha Stricklanda, koji je nakon pritiska nuncija da isposluje njegovu „neusiljenu“ (spontanu) ostavku, maknut sa svoje biskupije, bez davanja ikakva obrazloženja. Čovjek nema nikakvih financijskih ili seksualnih skandala. Nije nađen krivim ni za krivovjerje (što bi mu vjerojatno omogućilo karijeru); jednostavnije, čini se da je Strickland počinio zločin uvrjede veličanstva, opetovano zauzimajući stajališta koje crkveni Politbüro nije cijenio: otpor cjepivima napravljenima na staničnim linijama začedaka, protivljenje blagoslovu sodomskih parova, otpor prema Traditionis custodes. I onda ta neoprostiva zločesta navika da i dalje imamo puno bogoslova: 21 u bogosloviji, u biskupiji s nešto više od 130 tisuća krštenih i 84 svećenika.
To je porok koji Strickland dijeli s još jednim biskupom koji je završio na ciljniku: msgr. Dominique Rey, fréjusko-toulonski biskup [jugoistočna Francuska]. U njegovoj su biskupiji svećenička ređenja zamrznuta više od godinu dana, a u tijeku je apostolski pohod. Na obzoru se nazire rješenje. Jean-Marie Guénois (vidjeti ovdje) piše da bi to bio „častan izlaz (…) kako za msgr. Reya – koji ostaje na svojem mjestu – kao i za njegov dušobrižnički rad“. Riječ je o tome da se koadjutorom fréjusko-toulonske biskupije imenuje msgr. François Touvet, châlons-en-champagnski biskup [Châlons-en-Champagne, između Pariza i Luxembourga]. On bi bio uz msgr. Reya s pravom nasljedstva; svojevrsno dvovlašće tijekom četiri godine koje Reya dijele od navršenja sudbonosnih 75 godina. Ili što je izglednije, ako se sjetite što se dogodilo albenško-imperijskomu biskupu [Albenga-Imperia, zapadno od Genove] msgr. Mariju Oliveriju: zamrzavanje ovlasti dijecezanskoga biskupa, mjesnoga ordinarija. Prilično je teško razumjeti kako zajedno mogu postojati puna vlast upravljanja biskupa svojom biskupijom i dijeljenje te vlasti s koadjutorom [s posebnim ovlastima].
Ali Strickland i Rey samo su posljednji u dugu nizu koji je, prema našem sjećanju, započeo 25. rujna 2014. uklanjanjem ciudaddelesteškoga biskupa (Ciudad del Este, Paragvaj) msgr. Rogelija Ricarda Livieresa Plana, člana Opusa Dei, koji je pod pritiskom Svete Stolice odbio dati ostavku. Teretilo ga se raznim zamjerkama: da je primio američkoga svećenika optužena za zlostavljanje punoljetnoga mladića, čiji je slučaj kasnije arhiviran zbog nedostatka dokaza, da je loše upravljao biskupijskim fondovima i – veliki grijeh – da je htio u svojoj biskupiji uspostaviti neovisnu bogosloviju.
Zatim je došao dan 8. studenoga 2014., kada je kardinal Raymond Leo Burke smijenjen s mjesta predstojnika Sudišta Apostolske signature, vrhovnoga sudbenoga tijela Svete Stolice, da bi ga se imenovalo zaštitnikom Viteškoga malteškoga reda. I s toga je položaja smijenjen 19. lipnja 2023., prije nego je navršio 75 godina, da bi ga zamijenio kardinal Gianfranco Ghirlanda, kojemu je 81 godina.
Potom je došao red na spomenutoga albenško-imperijskoga biskupa; papa Franjo prihvatio je njegovu odrjeku 1. rujna 2016., nakon što je više od godinu dana msgr. Oliveriju bio postavljen koadjutor, koji ga je zapravo zamijenio. Također 1. rujna 2016. bez službe je ostao msgr. Josef Clemens, dugogodišnji osobni tajnik kardinala Ratzingera, nakon Franjine odluke da ukine Papinsko vijeće za laike.
Dana 1. srpnja 2017. dotadašnji predstojnik Zbora za učenje vjere kardinal Gerhard Müller razriješen je dužnosti na kraju petogodišnjega razdoblja i Papinom voljom nije dobio nikakvu drugu zadaću. Dana 24. listopada 2018. rekordna defenestracija: Papa je maknuo memphiškoga biskupa (Memphis, Tennessee, SAD) msgr. Martina Davida Holleya, kojega je on sâm bio imenovao dvije godine prije toga. Počinje niz uklanjanja zbog „upravnih pitanja“.
Godine 2018. počinju argentinske čistke. Najprije je laplatanskomu nadbiskupu msgr. Héctoru Agueru rečeno zbogom već tjedan dana nakon što je napunio 75 godina i ostavljen je bez boravišta. Poslije toga na red je došao msgr. Pedro Daniel Martínez Perea, sanluiški biskup. Godine 2017. zauzeo je stajalište protiv procjepa Amoris laetitia; u prosincu 2019. Sveta je Stolica naložila apostolski pohod njegovoj biskupiji, a 13. ožujka sljedeće godine pozvan je u Rim da se ubrza njegovo otpuštanje. Dana 9. lipnja 2020. objavljeno je da je Papa prihvatio njegovu odrjeku. Nikakva objašnjenja, nikakve mogućnosti obrane. I njega su poslali doma, bez zaduženja.
Drugi argentinski dostojanstvenik: msgr. Eduardo María Taussig, sanrafaelski biskup: istup predstojnika Zbora za klerike kardinala Beniamina Stelle prisilio ga je 2020. da zatvori rascvalo biskupijsko sjemenište, a 2022. bio je „ohrabren“ da napusti položaj sa samo 68 godina. Papa je 5. veljače 2022. prihvatio njegovu ostavku.
Dana 17. siječnja 2019. Papa je odlučio ukinuti Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei, a njegov tajnik msgr. Guido Pozzo poslan je, sa samo 68 godina, da postane nadglednik računa Papinskoga sikstinskoga pjevačkoga zbora. Počasna zadaća. Nakon toga je na red došao msgr. Francesco Cavina, imenovan caprijskim biskupom 14. studenoga 2011., koji je nakon nepunih osam godina bio prisiljen podnijeti ostavku, nakon što je doživio tragediju potresa i naporno radio na obnovi; u 64. godini ostao je bez ikakva zaduženja i dan danas živi u obiteljskoj kući „nezaposlen“.
Bez smilovanja za još jednu „žrtvu potresa“. 2020. bila je zapravo godina torpediranja msgr. Giovannija D’Ercolea. I on je bio prinuđivan da podnese ostavku. Svjedok tragičnoga potresa u L’Aquili (2009.), gdje je bio pomoćni biskup, našao se potom na prvoj crti kao ascolipicenski biskup gdje su se 2016. i 2017. događali potresi na potezu Amatrice-Norcia-Visso. Čak ni u njegovu slučaju nema službena objašnjenja. No, sasvim je jasno kako se njegov video, u kojem je pokazao da se ne slaže s neprestanim ograničenjima na sakramentni život Crkve zbog Covida – nije svidio.
Studeni 2021. Pariškoga nadbiskupa msgr. Michela Aupetita jedan je francuski tjednik optužio da je prije devet godina pridavao previše pozornosti jednoj ženi. Francusko tužiteljstvo otvorilo je prethodnu istragu o spolnom nasilju nad ranjivom osobom. Aupetit je u dobi od 70 godina podnio ostavku koju je Papa odmah prihvatio, priznavši da je to učinio pod medijskim pritiskom jer, kako je rekao, oklevetan čovjek više nije u stanju upravljati. Spis je lani zaključen zbog nepostojanja kaznenoga djela.
Motus in fine velocior (gibanje je sve brže prema kraju). I zato je u posljednju godinu i pol milosrđe pomelo čak šest prelata. Msgr. Giacomo Morandi nakon nepunih pet godina službe tajnika Zbora za učenje vjere 10. siječnja 2022. ukrcao se na vlak da bi zamijenio msgr. Massima Camisascu kao reggioemiliasko-guastallski biskup. Vjerojatna nagrada za Odgovor na dvojbu o blagoslovu istospolnih parova.
Dne 9. ožujka 2022. papa Franjo smijenio je arecibskoga biskupa (Areciba, Portoriko) msgr. Daniela Fernándeza Torresa u dobi od samo 58 godina nakon što je odbio podnijeti ostavku. Razlozi su jasni, ali nisu javno prihvatljivi: odbijanje najprije da potpiše zajedničku izjavu portorikanskih biskupa, kojom se potvrđuje dužnost katolika da se cijepe protiv Covida-19, a zatim drugu izjavu o ograničavanju Misa prema drevnom obredu. Torres je također odbio poslati svoje bogoslove u novoosnovano međubiskupijsko bogoslovno sjemenište. To mu nije bilo sinodno.
Tada je sudbina snašla dvojicu tajnika pape Benedikta XVI.: msgr. Georg Gänswein doslovce je otjeran iz Rima i poslan u Njemačku bez zaduženja, a msgr. Alfred Xuereb poslan je kao nuncij u Koreju i Mongoliju, pa je opozvan upravo u trenutku kada se pripremalo Franjino apostolsko putovanje u Mongoliju, samo dva tjedna prije nego je ono objavljeno. Sada su mu 64 godine i nezaposlen je.
Niz (za sada) zatvaraju sječe Stricklanda i Reya. Prisjetimo se i tretmana pridržana za kardinala Giovannija Angela Becciua, iznenadnoga udaljavanja msgr. Joséa Rodrígueza Carballa, postupanja prema msgr. Andréu Léonardu s raspuštanjem Svećeničkoga bratstva svetih apostola koje je osnovao. Sve je očitija činjenica da ovaj Papa ne namjerava „zarobljenike i prognanike pomagati“ (6. tjelesno djelo milosrđa), unatoč tomu što je sav u propovijedanju milosrđa i sinodnosti. Najveću zabrinutost izazivaju prisilna micanja dijecezanskih biskupa, a da razlozi nisu poznati, ne samo javnosti, nego ni njima samima. Još jedan opasan znak slabo shvaćene plenitudo potestatis (punine vlasti). I jednoga ne baš milosrdnoga pastirskoga pristupa: „udri jednoga da se opameti stotina“.
talijanski izvornik
francuski prijevod
s talijanskoga preveo Petar Marija Radelj
[1] Prevoditeljska napomena: Kineska izrjeka „Uništi jednoga, upozori stotinu“ pojavljuje se u Knjizi o Hanu kao geslo Yina Wengguija (umro godine 62. prije Krista), dužnosnika kineske dinastije Han. U moderno doba bila je omiljena Mao Ce-tungu kao geslo Kulturne revolucije pokrenute 1966. i kao ideološko opravdanje nasilna djelovanja radi „odgojnih i odvraćajućih razloga“. U Italiji je izričaj „Colpirne uno per educarne cento“ (Udri jednoga da se opameti stotina) postao poznat jer su ga koristile Crvene brigade u otmici poduzetnika Idalga Macchiarinija (3. ožujka 1972.), koji je slikan s takvim natpisom oko vrata. Stari su Rimljani imali sličnu uzrečicu: Unum castigabis, centum emendabis = Jednoga ćeš kazniti, a stotinu (drugih) popraviti. Ono što se dogodi jednoj osobi uči mnoge druge o posljedicama njihova ponašanja. „Pravilo“ se primjenjuje u zatvorima, vojsci, mafiji i poslovnom svijetu i jedno je od polazišta za širenje nasilništva među djecom: „udari jednoga, pa će svi bježati tko bolje može“. O očekivanom učinku usađivanju straha govori i Stari Zavjet: „Pobjeći će vas tisuća kad jedan zaprijeti“ (Izaija 30, 17). No, to nije spojivo s Evanđeljem.