Četvrtak, 2 prosinca

Posveta bazilike Svete Marije Velike – Gospa Snježna

Crkva 5. kolovoza slavi Posvetu bazilike Svete Marije Velike ili Gospu Snježnu, a riječ je o blagdanu koji nas na poseban način prisjeća značenja i uloge Djevice Marije u našim životima i u životu cijele Crkve, odnosno zorno svjedoči o važnosti marijanske pobožnosti i unutar nje najstarije Gospine crkve – bazilike Svete Marije Velike.


Bazilika Svete Marije Velike u Rimu


Bazilike su u antičkim vremenima bile posebne građevine namijenjene za javne poslove, a redovito su bile pravokutnog oblika, s trijemom na jednoj i apsidom na drugoj strani. Tu su se vodili trgovački, sudački i općenito javni poslovi. Prepoznavši funkcionalnu i socijalnu vrijednost bazilike, kršćani su nakon zadobivanja slobode 313. god. počeli graditi prve crkve upravo po uzoru na antičke poganske bazilike, ali su im dodavali i neke druge elemente, koji su bili važni za liturgijska slavlja. Bazilika je tako obično na Zapadu imala oblik longitudinalne trobrodne ili peterobrodne dvorane kojoj je srednja lađa bila povišenija od pokrajnjih brodova, s ciljem da se i njoj osigura dotok svjetlosti, a koja je dolazila iz otvora koji su postavljeni visoko na zidovima, odnosno iznad visine krovova pokrajnjih brodova.

Danas bazilika ima značenje posebno cijenjene crkve, bilo da se ta izuzetnost temelji na njezinoj starini i ugledu, veličini, umjetničkim vrijednostima ili nekim drugim posebnostima. Dijele se na dvije temeljne vrste: velike i male bazilike, što upućuje na stupanj njihove izuzetnosti.

U Katoličkoj Crkvi postoje četiri velike bazilike (tzv. basilicae majores), a koje simbolički predstavljaju produženje nekadašnjih najvažnijih kršćanskih središta, odnosno svaka od njih je svojevrsno liturgijsko sjedište jednog od četiriju patrijarha. Sve se četiri nalaze u Rimu. Najčasnija od njih je bazilika Svetog Ivana Lateranskog, koja se naziva majka i glava svih crkava, i predstavlja sjedište rimskog patrijarha, odnosno pape. Druga je bazilika Svetog Petra u Vatikanu, koja je simbolično sjedište carigradskog patrijarha, a stvarno je sjedište pape, jer se ondje zbiva glavnina liturgijskih slavlja, s obzirom da je pogodnija i po veličini i po položaju od bazilike Svetog Ivana Lateranskog. Treća je bazilika Svetog Pavla izvan zidina, kao sjedište aleksandrijskog patrijarha, a četvrta je bazilika Svete Marije Velike i predstavlja sjedište antiohijskog patrijarha. Tim se velikim bazilikama ponekad pribraja i bazilika Svetog Lovre, a koja predstavlja sjedište jeruzalemskog patrijarha. Osim tih velikih bazilika, u Rimu se nalazi i više malih bazilika (tzv. basilicae minores), a tim se nazivom nazivaju i mnoge druge značajne crkve u svijetu.

Bazilika Svete Marije Velike ili bazilika Santa Maria Maggiore predstavlja najstarije marijansko svetište na Zapadu, a dao ju je izgraditi papa Siksto III. (432.-440.) nedugo nakon trećeg općeg sabora koji se održao u Efezu 431. god. i na kojemu je, nakon dugogodišnjih teoloških rasprava i nastanka različitih hereza, donesena dogma o Marijinom bogomaterinstvu. Ta je dogma imala veliko značenje za daljnji život Crkve, smanjenje krivovjerja i štovanje Majke Božje, a izgradnja tako velebne građevine i svetišta u Rimu bez imalo je sumnje bitno pridonijela njezinu prihvaćanju i širenju.

Međutim, u kasnijim je stoljećima život Crkve imao svojih uspona i padova, duhovnih zanosa i slabljenja, a što se također odrazilo i na štovanje Marije, pa tako i na samo svetište Svete Marije Velike. U vrijeme 12.-13. st., vrijeme sv. Franje Asiškog i sv. Dominika Guzmana, dolazi do velikog crkvenog buđenja i duhovnog zanosa, ali uskoro dolazi i do posebnih oblika pobožnosti koji, gledano iz današnje perspektive, nisu bili baš najsretniji. Između ostaloga, valja istaknuti kako se duhovni poticaji počinju sve više tražiti u čudesima, koja su na takav način počela zasjenjivati otajstva i pravi smisao vjere, a kao posljedica nastaju mnogobrojne legende, koje obično nisu imale puno veze s povijesnim okolnostima. Iako su, kao takve, legende uglavnom bile tek literarne fikcije, one su izvršile jedan pozitivan pedagoški utjecaj na narod, koji je njima hranio i razvijao svoju duhovnost.

Tako je u 13. st nastala i legenda vezana uz izgradnju bazilike Svete Marije Velike, a koja kaže kako su u noći 3. kolovoza 358. godine tadašnji papa Liberije (352.-366.) i neki rimski patricij Ivan sanjali kako im se ukazala Gospa i kako im je rekla da sagrade crkvu njoj u čast na mjestu gdje nađu snijeg. Snijeg je doista, prema legendi, na brdu Esquilinu, jednom od sedam rimskih brežuljaka, pao 5. kolovoza, a potom je papa Liberije osobno, vodeći se veličinom pokrivenog tla snijegom, ocrtao temelje buduće crkve, koja je uskoro i izgrađena. Po njemu se bazilika ponekad naziva i Liberijanska, a po čudu padanja snijega usred kolovoza blagdan se naziva Gospa Snježna, što je bio i njegov službeni raniji naziv. Prema legendi, dakle, crkvu je prvotno izgradio papa Liberije, ali je ona kasnije porušena, a na njezinim je temeljima papa Siksto III. izgradio sadašnju baziliku i svečano ju posvetio 5. kolovoza 432. god.

Iako je riječ o legendi, ponavljamo još jednom, u njoj valja gledati pedagošku, a ne povijesnu vrijednost, odnosno naglasak valja staviti na važnost i vrijednost bazilike Svete Marije Velike, kao i blagdana Posvete bazilike, a koji nas potiču na promišljanje uloge Blažene Djevice Marije u vjerničkom životu, na njezinu zagovorničku i majčinsku ulogu, kao i usmjeravanje na njezina Sina – našega Spasitelja. Upravo to želi naglasiti i današnji naziv blagdana – Posveta bazilike Svete Marije Velike, jer je riječ o najčasnijoj crkvi posvećenoj Kristovoj i našoj Majci.

Bazilika Svete Marije Velike ponekad se naziva i Gospa od jaslica, jer je krajem 4. st. ispod velikog oltara postavljena spilja Isusova rođenja, vrlo slična onoj u Betlehemu. Valja istaknuti kako su u bazilici pokopana i dva velikana Crkve – sveti Jeronim i sv. papa Pio V., a također da je naš blaženi Alojzije Stepinac u njoj slavio svoju mladu misu. Uz to, bazilika ima iznimnu umjetničku vrijednost, jer je prava riznica mnogih umjetničkih djela nastalih tijekom gotovo 16 stoljeća, pa ju dosljedno mnogi drže najljepšom Gospinom crkvom na svijetu. Zanimljivo je spomenuti i kako ondje svakog 5. kolovoza, u liturgijskoj proslavi blagdana, sa stropa padaju cvjetne latice, a kao spomen na snježno čudo usred ljeta.

Blažena Djevica Marija ima posebno značenje u okviru Katoličke Crkve, odnosno ona je naša zagovornica, ona nam je zaštitnica i ona je blaga Majka koja uvijek bdije nad svojom dječicom, pa je u tom smislu i blagdan Posvete bazilike Svete Marije Velike izvrsna prigoda da joj na tolikoj ljubavi iskreno zahvalimo.