»Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.« (1 Kr 19,11)

Posveta crkve

Posveta crkve


Židovi su svake godine slavili blagdan očišćenja hrama (nakon makabejskih ratova 165. prije Kr.). I kršćani su slavili obljetnicu posvete svojih bazilika, ali su pri tome više mislili na živu zajednicu – Crkvu koja se u crkvi-zgradi okuplja.

U rimskoj se liturgiji danas svake godine slavi posveta Lateranske bazilike, koja je “omnium ecclesiarum mater et caput”, a u svakoj se biskupiji slavi blagdan posvete katedrale, dok svaka crkva slavi blagdan svoje posvete.

Blagdan posvete crkve je blagdan Crkve-zajednice vjernika, naroda Božjega koji se u crkvi-zgradi okuplja. Stoga predslovlje veli: „U ovoj kući koju si nam dao ti izgrađuješ na svoju slavu živi hram, a to smo mi”. Prema Novom zavjetu Krist je novi hram, jer u njemu prebiva slava Očeva (Iv 17,22). I vjernici su hram Božji ukoliko su živi udovi Kristova tijela (1 Kor 6,19; Rim 8,11), oni su živo kamenje koje se ugrađuje u duhovni hram, zaglavni je kamen Krist (1 Pt 2,4-5).

Kršćanstvo dakle zabacuje ideju hrama kao građevine u kojoj bi prebivalo neko božanstvo, nego je hram-crkva zapravo zgrada u kojoj se okuplja zajednica-Crkva koja je u Duhu Svetom hram Božji, prebivalište Božje slave. Zato u sadašnjem misalu misa obljetnica posvete crkve jest na prvom mjestu u zajedničkim misama.