Četvrtak, 20 siječnja

Pravednost – nepravednost

2


Što je pravedno u ratu, svjetskom poretku, presudi u Haagu, iskrivljavanju novovjeke povijesti u tvom životu a što je u svemu tome nepravedno?

Ogorčeni smo na presude, objede, osude bez istrage. Koliko smo ovih dana čuli o tome? Ljute nas drugi, njihova riječi olako izrečene, lažju začinjene koje otvaraju stare rane. Uostalom, zar nije teško biti pravedan prema sebi i svojima koji su iste vjere, nacije i roda? Možeš li za većinu svojih postupaka reći  da su pravedni!? „Nije pravedno“, kažemo, kad ljudi ginu, kad djeca umiru, u diobi nasljeđa, obrani doma i Domovine, sreći, zaposlenju, u životu. Za utjehu narodna uzrečica kaže: „Pravda može biti gažena, ali samo privremeno.“ Nije teško biti dobar, ali je teško biti pravedan pred ljudima i pred Bogom. Uostalom, mi očekujemo pravednost prema nama, a toliko puta nismo pravedni pred drugima.

Uvjerili smo se  da je pravda izigrana nepravednošću. Ako nema na svijetu dovoljno pravde, nepravde ima. Čovjek je iskvario sebe i druge, nepravdu je poistovjetio s pravdom i sada živi razapet na svom križnom putu. Koliki su od vas i Boga optužili, kako to može gledati, dopustiti da se tolike nepravde događaju? No, On nije kriv. Dao nam je slobodu da izaberemo, odlučimo, u djelo provedemo svoj ili njihov zakon. Njegov zakon prema drugima je ljubav, a gdje je ljubav tu nema nepravde. Zar nismo nepravedni prema Bogu kad ga ne prihvaćamo kao svoj život, a u njemu živimo, mičemo se i jesmo, kako kaže apostol Pavao?

Životni poučak: „Nikad nitko ne može biti pravedan ako prije toga nije čovječan. Pravednost bez milosrđa je najstrašnija stvar na svijetu.“ Riječ pravednost podsjeća na pravedan red i raspored u svijetu. Moralno, pravednost je šira. Iako nešto nije utvrđeno pravednim zakonom, čovjeku pripada i treba mu dati slobodu, posao, kruh. Govorit ću biblijskim jezikom. Prema Bibliji pravednost je vrlina, odlika čovjeka u njegovom odnosu prema Bogu i ljudima. Uzor pravedniku nije neki čovjek, već Bog.

Čak postoji imenica: Pravednik. Isus je nosio taj naslov. Biblija nas izvještava da je staro izraelsko zakonodavstvo tražilo od sudaca da budu pravedni i neporočni u obavljanju službe. Oni koji su na vlasti trebaju se ravnati pravednošću. Dužnost svakog čovjeka je opravdati nedužna, oklevetana, vratiti mu njegovo pravo. U pravednosti je izvor zasluga, čak i blagostanja. Svaki učinjeni čin dobrote pred Bogom je pravednost.

Ona je jedna od četiri stožerne kreposti: umjerenost, razboritost, pravednost i jakost. Pravednost nije samo težnja za pravnim redom nego gorljiva zauzetost za svakoga tko je u pravu. Nije to dakle, pasivna vrlina, već i aktivna. Knjiga Tobijina kaže: „Pravednik je dobar i plemenit čovjek.“ Knjiga mudrosti: „Pravednik ima biti čovječan.“ Zauzeti se za pravednu stvar, za čovjeka, nije lako, iskustvo nam to pokazuje, pa smo navikli trpjeti nepravdu nanošenu drugima s bolom šuteći.

Da nije lako biti pravedan govori Albanska poslovica: „Tko pravdu kazuje, gone ga preko devet sela!“

Isus je osuđivao lažnu pravednost, dvostruka mjerila djelovanja prema strancima, sebi, drugima. Nismo li doživjeli ovo: što je za jedne pravedno, za druge je nepravedno? Tko ima pravo u razmiricama kad supružnici zašute, kad se djeca ogorčena okrenu od roditelja? U razgovoru s pojedincima, vođama naroda i država kad govore o zbivanjima u kojima su obje strane sudjelovale, svi ponekad idu do te mjere da zakletvom tvrde kako oni imaju pravo. Gdje je nesporazum? Mjerilo pravednosti nije čovjek, zakon, jer „koliko ljudi, toliko pravednosti“. Mjerilo je  Bog i zdrav kršćanski odnos prema njemu. On je pravedan sudac, on daje nagradu za pravednost, nije pristran. Vjernost prema Bogu ima za posljedicu pravednost.

Mnogi su nepravedni prema drugima iz koristoljublja, pohlepe, zavisti, mržnje. Ciganska narodna kaže: „Velik si moj Bože! Nitko nije kao ti! Učini ljubav nesretnom Ciganinu. Neka cijeli svijet pomre, a ti Bože poživi pa pamet u glavu kad ga iznova budeš stvarao.“ Kakav bi bio svijet kad bi ga Bog ponovno stvorio? Idealan? Sumnjam. On bi opet stvorio čovjeka, a čovjek u sebi nosi pravdu i nepravdu, ljubav i mržnju. U Božanskoj komediji Dante pjeva: „Svakoj je zlosti što se grešno rodi, nepravda cilj, a tko taj cilj imade, taj bližnjem silom ili prevarom škodi.“ Nažalost: „Rat je doduše nešto užasno, ali žeđ za pravdom je užasnija i dok svi ljudi ne postignu svoju pravdu bit će ratova“ (Ć. Kosmač).

Što rade ljudi da bi uspostavili pravdu? Ponekad čine nasiljem  novu nepravdu. Isus je to  htio prekinuti. Nije pravedno da ti netko „udari šamar, otme gornju haljinu, prisili te da ga pratiš“. Ako ne vratiš istom mjerom nepravda će umrijeti. Tko Isusov savjet uzima ozbiljno?

„Bolje je umrijeti za pravdu i istinu, nego bez nje živjeti“ (J. J. Strossmayer).