Skip to content

Predkorizma i poklade


Struktura liturgijske godine bitno je izmijenjena s Drugim vatikanskim saborom, a u tom smislu možemo primijetiti da su mnogi elementi i obredi ranijih vremena u potpunosti dokinuti, drugi su bitno promijenjeni, a tek su u manjoj mjeri oni koji nisu prošli takvu snažnu transformaciju. Načelno gledano, ima u toj i takvoj reformi puno toga dobroga i poželjnoga, ali ima i puno toga za što bi se moglo reći da je neopravdano zanemareno i odbačeno. Štoviše, gotovo da se može reći da je liturgija u ranijim vremenima bila u svojevrsnom paradoksu, a slično se, samo sa suprotnim naglascima, može primijeniti i na današnje vrijeme.

Naime, u ranijim je vremenima s jedne strane bila uzvišenija i svečanija, moglo se osjetiti znatno veće strahopoštovanje prema Bogu, a sveta misa je u mnogim segmentima odražavala iznimnu otajstvenost kakvu današnji naraštaji ne poznaju, no, sami su obredi češće bili nedovoljno snažnih i nedovoljno teološki dorađenih formulacija, kadšto i upitnih, a sve je to pridonosilo da je liturgija običnom vjerniku bila slabo razumljiva, bez dostatnoga osjećaja za sakramentalnost i simboliku, pa se radije okretao pučkoj pobožnosti, koja opet sa svoje strane zaslužuje posebnu valorizaciju i kritički osvrt.

Promjene koje je iznjedrio Drugi vatikanski sabor također su na svoj način, odnosno obrnuto proporcionalno, paradoksalne. Tako sada možemo primijetiti dublje teološke naglaske u obredima, takve u kojima je s pravom u središtu vazmeno otajstvo, ali više nema tolike liturgijske uzvišenosti niti strahopoštovanja, nego se puno toga bitno profaniziralo i za mnoge vjernike izgubilo svoju svetost.

S obzirom na sve rečeno, zaključili bismo da ima puno toga dobroga u ranijim vremenima što nije trebalo tako olako odbaciti, jer je imalo snagu na jedan drugačiji i pozitivan način vezati vjernike uz Boga, Crkvu i crkvu, a posebna je vrijednost u svemu tomu što su liturgijski i crkveni život bili nerazdruživi od svakodnevnoga življenja.

Jedna od sitnica toga vremena, koja upravo pokazuje navedenu neodvojivost crkvenoga i svjetovnoga života, iščitava se u nekadašnjem postojanju predkorizme, odnosno vremena, kako mu i samo ime kaže, koje je prethodilo korizmi i imalo je ulogu izvesti iz radosti božićnoga otajstva i postupno uvesti vjernike u ozbiljnost i strogost pokorničkoga života koje će uslijediti. Tako se još u davna vremena razvio običaj da se korizmenoj Četrdesetnici, odnosno prvoj korizmenom nedjelji, dodaju prethodne tri nedjelje, nazvane Pedesetnica, Šezdesetnica i Sedamdesetnica. S obzirom da početak korizme pada na Čistu srijedu, usred tjedna, proizlazi da su tri predkorizmene nedjelje vremenski obuhvaćale dva i pol tjedna.

Osim što su navedene tri nedjelje imale točno propisana i posebno odabrana misna čitanja, svojim su smislom poticale na promišljanje o Adamu, Noi i Abrahamu, a predstavljajući ih kao prototipove Isusa Krista: Krist je tako novi Adam koji po svojoj poslušnosti do smrti na Križu umire za sve ljude i obnavlja cjelokupno čovječanstvo, Krist je nadalje novi Noa, koji krsnom vodom preporođuje i spasava, a Krist je i novi Abraham čija je spremnost na žrtvovanje sina Izaka predslika Božje ljubavi po kojoj žrtvuje vlastitoga Sina.

Iako se u predkorizmenom vremenu nije zahtijevao post od vjernika, neki su drugi elementi, kao npr. liturgijska ljubičasta boja, izostavljanje Aleluje, Slave i himna Tebe Boga hvalimo, jasno upućivali da je riječ o postupnom ulaženju u ozbiljnost pokorničkoga vremena koje će slijediti. Vrijeme pak koje je slijedilo za većinu je vjernika bilo obilježeno svakodnevnim postom, izuzev nedjelje, i to na način da bi se, kako to post i propisuje, uzimao samo jedan obrok dnevno, a pri tome bi se uzdržavali od mesa i alkohola, štoviše vrlo često i od jaja, mlijeka i mliječnih proizvoda. Važnost molitve i drugi oblici pobožnosti također su bili naglašeni, a sve je to trebalo unaprijed dobiti na većem značenju. U tom se smislu mogu gledati i uvriježeni običaji da vjernici i danas danima unaprijed promišljaju čega bi se mogli odreći u korizmi i kako kroz to vrijeme intenzivnije živjeti svoju pobožnost, pa je vrijednost nekadašnjega predkorizmenoga vremena iz te perspektive pripreme još veća.

Treba također napomenuti određenu povezanost predkorizme s poganskim običajem slavljenja poklada i pokladnoga utorka, što je Crkva svakako htjela istisnuti, a iz razloga jer je riječ o vremenu posvemašnje razuzdanosti koje je daleko od molitvenoga života i vjerničke ozbiljnosti. Štoviše, pokladno je vrijeme sa sobom donosilo raskalašenost na svim područjima, od prejedanja i pretjeranoga konzumiranja alkohola do ugrožavanja bračnoga i obiteljskoga morala, pa je Crkva preporučivala zadovoljštinu Bogu za uvrede koje su mu se nanosile tih dana. Tako je bio običaj da na tri dana prije Pepelnice u mnogim crkvama bude izložen Presveti Oltarski Sakrament na klanjanje.

S obzirom da je danas još znatno veća razuzdanost naroda, pa tako i vjernika, u vrijeme poklada, a uz to, pokladno je vrijeme protegnuto na više tjedana, čini nam se vrlo poželjnim kada bi se određeni vid predkorizme ponovno uveo i u naše vrijeme, barem u vidu prethodna tri dana prije Pepelnice, jer se na takav način s jedne strane narod može odgajati u razumijevanju poklada kao nečega što je doista vrlo često u konkretnim situacijama grješno, a s druge strane u razumijevanju važnosti još veće i bolje pripreme za ozbiljnost i svetost korizmenoga vremena. U tom nam se svjetlu čini izvrsnim obnoviti običaj izlaganja Svetootajstva na klanjanje kroz tri dana prije Pepelnice, a jednako tako i uvođenje nekoga dodatnoga vida pobožnosti kroz to vrijeme, za što čvrsto vjerujemo da bi naišlo na lijep odaziv kod vjernika.

mr. Snježana Majdandžić-Gladić

mr. Snježana Majdandžić-Gladić

Vjeroučiteljica u Osijeku i urednica portala
mr. Snježana Majdandžić-Gladić

Latest posts by mr. Snježana Majdandžić-Gladić (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Svibanjske pobožnosti Svibanjske pobožnosti, odnosno izraženije čašćenje Blažene Djevice Marije tijekom mjeseca svibnja, stara je tradicija Crkve koja svoje korijen...
Navještenje Gospodinovo – Blagovijest Svetkovina Navještenja Gospodinova ili Blagovijest redovito se slavi 25. ožujka, devet mjeseci prije Božića, te samim time označava da je rije...
Proljetni kvatreni tjedan Katolička je Crkva tijekom povijesti iznjedrila niz različitih oblika pobožnosti, a koje su kao takve nekada obično bile vrlo prihvaćene i nje...
Post i nemrs Katolička Crkva od davnine njeguje vrijednost posta, a njegov je smisao bitno vezan ponajprije uz odnos prema Bogu, potom prema drugim ljudima...
Blažena Djevica Marija Lurdska i Dan bolesnika 11. veljače Crkva slavi spomendan Blažene Djevice Marije Lurdske, a tada se posebno prisjećamo onoga dana davne 1858. god. kada se Gospa ukazala neuko...