Predrasude

Iznenađen sam Abrahamovom gestom. Nisam očekivao da će netko poput njega odustati od svojih predrasuda. U Pismima čitam kako te ispituje o Sodomi i Gomori, pita te što ćeš učiniti ako se tamo nađe netko pravedan. Tisućama godina prije demokracije, silnih zakona o slobodi govora i diskriminaciji, bijaše Abraham. Nomad oslobođen predrasuda o čovjeku i o ljudima. Jednostavan čovjek koji se nije držao običaja svoga vremena. Nije te nagovarao da uništiš te gradove čak i ako je u njima netko i dobar. Nije se pokušao lukavstvom domoći zemlje na kojima su sagrađeni. Nije se držao zakona jačega, zakona nasilja, čak ni onoga pravednog zakona oko za oko zub za zub.

Jedan čovjek kojemu nisu bile potrebne nikakve konvencije, deklaracije, odluke parlamenata, operiran od predrasuda i generalizacija, ispitujući tebe, propituje sebe. Tko zna kakvim bih te Bogom smatrao da nije tog razgovora između Abrahama i tebe. Ne otkrivam samo kako Abraham uspijeva pobijediti predrasude o stanovnicima gradova koje namjeravaš uništiti, otkrivam, zahvaljujući Abrahamu, kako si i ti također Bog bez predrasuda i ne generaliziraš grijeh jednog kao grijeh svih drugih.

Živim stoljećima nakon Abrahama, živim u svijetu gdje smo navodno svi slobodni izgovoriti što mislimo i kako mislimo. Opet, u svijetu tolike slobode da kažem što mislim, još uvijek sam pun predrasuda. Ne samo što sam prožet predrasudama, nego i, za razliku od Abrahama,, njihov broj se sa svakim danom povećava.

Način na koji te Abraham moli za pravednike u grešnim gradovima je prosvjetljujući. Abraham nema predrasuda o tebi. Ne dolazi pred tebe s nečim što je izmislio i što je sam domislio. Dolazi pred tebe svjestan svog iskustva s tobom kao Bogom. Ti si ga pozvao da se uputi u nepoznato. I pratio si ga. U svemu si se prema njemu pokazao kao Bog koji ima razumijevanja i strpljenja. Abraham je otkrio već tada da si spreman oprostiti i, kao što si njega pratio, on ti se obraća za svakog nevinog u onim gradovima čiji grijeh dopire do tebe.

Abraham mi je otkrio nešto potpuno novo o tebi. Nešto što sam naslućivao, ali sada to vidim u razgovoru između tebe i njega. Onaj tvoj ako pronađem pravednike neću uništiti gradove. Tvoj ako. Taj tvoj ako meni otkriva da se ne mogu pozivati na svoje neznanje i izmišljati zakone kojih nema i koji nisu tvoji. Tvoj ako je pokazatelj da si me stvorio takvim da budem slobodan, ali i da znam granice svojoj slobodi. Ako pronađem, kažeš mi, u tebi kajanje i želju za promjenom i potrebu za obraćenjem, neću te uništiti.

Kao da mi govoriš kako si ti Bog oslobođen od svih predrasuda koje ja imam i o tebi i o drugim ljudima i o sebi. I događaj između Abrahama i tebe upozorava me na predrasudu o meni i mojoj slobodi. Predrasuda prema kojoj ja ipak ne mogu znati što je dobro i što je zlo, i shodno tome ja ne mogu biti odgovoran za sebe ako se ne obratim i ne promijenim, kriv je Bog. Ali, tvoje ako mi ostavlja na raspolaganju vrijeme da promišljam i razmišljam, kao što tvoje ako iz razgovora s Abrahamom ostavlja vrijeme stanovnicima Sodome i Gomore da se promijene, jer ti si Bog koji zna kako ponekad čovjeku treba vrijeme kako bi se oslobodio svojih predrasuda.

I stanovnici tih gradova imali su svoje vrijeme, vrijeme u kojem su mogli otkriti da je svatko pred tobom kriv tko zloupotrijebi svoju slobodu i ustraje u njezinoj zloupotrebi. Ti nisi Bog koji pati od predrasuda o čovjeku, izgleda kako za svakoga pretpostavljaš mogućnost da se obrati od svog grešnog puta i živi.

I Abraham je to znao o tebi. Znao je da je slobodan pristupiti Bogu i da bi ti pristupio prvo se morao sam osloboditi svojih predrasuda. Tek kad ih se oslobodio mogao je prići bliže tebi i zapodjenuti razgovor s tobom.

Ima ih koji u razgovoru između tebe i Abrahama pokušavaju pročitati misao o kratkovidnom i slijepom Bogu koji zatvara oči na grijeh i zlo. Možda bi tako i bilo, kad ne bi bilo onoga tvoga ako, koje svaki put izgovaraš kad te Abraham pita što ćeš učiniti ako tamo nađeš nekoliko pravednika. Tvoj ako nije bezazlen. I ti ga ne izgovaraš kao retoričku figuru, to nije uopće gramatički gledano moguća rečenica, nekakav prazan kondicional.

U tvom ako koje izgovaraš Abrahamu kažeš mi ako se promijeniš i obratiš neću učiniti s tobom ono što sam naumio. Ti jesi milosrdan Bog, i, oprostit ćeš mi na težini izraza, ti nisi naivan Bog. Ne znam zašto tvoje milosrđe brkaju s naivnošću i slijepim Bogom koji ne vidi grijeh. Nije li to moja predrasuda o tebi izvučena iz konteksta događaja između tebe i Abrahama? Tvoje ako svu težinu odgovornosti ne ostavlja na tebi, nego je s pravom prebacuje na mene i moj grijeh.

Ti si milosrdan, ali, usudim se pomisliti, nikako bezuvjetno, jer to bi bila velika predrasuda o tebi. Kad ne bi bilo onoga ako, koje svaki put izgovaraš Abrahamu, ja bih možda i uspio pronaći način da izgradim svijet oko sebe u kojem neću biti ni kriv ni odgovoran za svoje grijeh. Ali, tvoje ako ne odnosi se samo na pravednike u Sodomi i Gomori.

Ako misliš nastaviti živjeti tako kako živiš, što misliš što će se na kraju dogoditi s tobom? Pitaš me. Ako misliš da se neznanjem možeš opravdati u svakom grijehu koji učiniš, što misliš koliko će dugo proći prije nego ti otkrijem da ne može svaki tvoj grijeh biti plod neznanja? Ako misliš da sam milosrdan i onome koji se ne kaje i odbija se kajati i obratiti, što misliš pripada li on onom malom broju pravednika u Sodomi i Gomori? Jer ne trebam zaboraviti, ti si na kraju Sodomu i Gomoru ipak uništio.

I naravno da ćeš mnogima zbog tog uništenja biti nasilan i krvoločan Bog. Ali, tvoje ako demantira sve te propovjednike i promicatelje mlakog, slabog i nejakog Boga, koji na grijeh oči zatvara. Pitaš me a što ako ipak svoje oči ne zatvaram na tvoj grijeh, jer ti se ipak ne kaješ i ne obraćaš od svog zlog puta? Tvoje ako težinu odgovornosti i slobode jasno prebacuje na mene i na moja leđa. Tvoje ako, iako to danas ne zvuči ni poželjnim ni popularnim, a možda više nije crkveno niti kršćanski to reći, ipak progovara o milosrdnom Bogu koji nije bezuvjetno milosrdan i koji svojim ako stavlja granicu do koje je spreman ići u opraštanju. I on je ne može i neće prijeći.

Preko te granice počinje moja sloboda i moje prihvaćanje ili neprihvaćanje onoga tvoga ako, izgovorenog Abrahamu. I Abraham je morao to znati  iz svog osobnog iskustva. Znao je da ne može i neće Bog učiniti sve, nego postoji i onaj drugi dio koji mora učiniti on. Bezuvjetnost tvog milosrđa o kojem se danas na sva usta govori i propovijeda pomalo zamračuje ozbiljnost tvoga ako, kao i opasnost da se ono zaboravi.

Tvoje ako nije bezuvjetno i ipak ne vrijedi u svim prilikama i svim okolnostima. Vrijedi tek onda gdje tvoje ako ostavlja dovoljno vremena meni da priznam grijeh i zatražim od tebe milosrđe. Tvoje ako nije ograničeno vremenski s tvoje strane, ti mi ga nudiš kako na početku i života, tako i u trenutku moje smrti, i ono je ograničeno mojim zemaljskim životom. Lako se dogodi čovjeku da tvoje ako zanemari, zaboravi ili ga jako neozbiljno shvati.

Ja se moram osloboditi temeljne predrasude o tebi. Predrasude bezuvjetnosti tvog milosrđa i oproštenja, jer kad ti bi tako bilo onda ti nikad Abrahamu ne bi rekao ako pronađem, onda bi rekao u redu je kako god živjeli i radili stanovnici tih gradova neću ništa učiniti. I ti bi sam time izbrisao razliku između dobra i zla.

Ipak tvoje ako opstaje i danas koliko god bilo odbacivano i nijekano kao neka vrsta granice između dobra i zla, jer ako se obratim i promijenim ili ako se ne obratim i ne promijenim kazuje mi o granici koju nisam postavio ja, nego netko drugi. Šteta što se ponekad taj razgovor između tebe i Abrahama čita kao lauda i pohvala bezuvjetnosti tvog milosrđa, jer tvoje mi ako, koje je uznemirujuće kad ga se ozbiljno shvati, kaže da ipak milosrđe nije bezuvjetno za mene. Jer i od mene se traži ispunjenje minimuma uvjeta, a kajanje je taj minimum.

Ja imam u sebi i nosim u sebi mnoštvo predrasuda. O sebi. O ljudima. O tebi. I jedna je u meni odavno zaživjela i suživjela se sa mnom sve dok nisam bolje promotrio tvoj ako u Pismima. A tako znači, ipak sam imao predrasudu o tebi, misleći da je kod tebe sve bezuvjetno. Tvoj ako iz razgovora između Abrahama i tebe mi kaže da ipak nije sve bezuvjetno. Čak ni tvoje milosrđe. Prije nego ga dobijem, moram shvatiti ozbiljnost tvog ako, i osloboditi se danas tako popularne, površne i pojednostavljene slike i pogleda na tvoje milosrđe. I govora svih onih koji propovijedaju Bog je dobar, Bog je milosrđe, Bog je ljubav, Bog je dobrota, ali ne znam zašto namjerno prešućuju tvoj ako, upućen stanovnicima Sodome i Gomore, ali upućen i njima, a zajedno s njima i meni.

S tvojim ako se ne bi trebalo igrati i brisati ga iz govora o tvom milosrđu. To je predrasuda, a ti baš zato jer nemaš predrasuda ni o sebi niti o bilo kome, kažeš mi ako pronađem, neću učiniti. Ako. Bez njega ipak, koliko god mi govorili i tumačili, drugačije ne ide. I neće ići. Barem ne s tvoje strane. I nećeš biti ti kriv. Mi ćemo biti krivi jer smo na predrasudi o bezuvjetnosti tvog milosrđa i spasenja izgradili čitavu predrasudnu strukturu o tebi, ponekad namjerno izbacujući iz govora i naučavanja o tebi onaj tvoj ozbiljan ako, upućen i izgovoren Abrahamu. Ako pronađem, kažeš Abrahamu.