Presveto Trojstvo (C) – homilija
Uvod i pokajnički čin
Neke stvari u životu ne možemo točno shvatiti niti razložiti, ali ih itekako osjećamo. Na primjer, može li maleno dijete razložiti i objasniti što je to roditeljska ljubav? Ne. Međutim, itekako osjeća blagotvorno djelovanje roditeljske skrbi i ljubavi i još više osjeća ako ona zbog bilo kojih razloga izostane.
Što mi možemo reći o Bogu? Koliko mi Boga razumijemo? Što znamo o njegovoj biti? Malo toga. ali itekako osjećamo njegovu brigu i njegovu ljubav. Danas slavimo najveću tajnu naše vjere: Boga jednoga u svojoj biti i trojstvenog u Osobama. Gospodin Isus nam je govorio o spasiteljskom naumu i brižnoj Božjoj ljubavi prema nama. Zato općenito govorimo kako ispovijedamo vjeru u Boga Oca koji nas je stvorio, u Boga Sina koji nas je otkupio i Boga Duha Svetoga koji nas je posvetio. Da bismo dostojno proslavili ova sveta otajstva, zazvat ćemo na nas milosrđe Trojedinoga Boga.
- Gospodine, ti si nas stvorio, jer si nas ljubio prije postanka svijeta. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, ti si za nas položio svoj život. Kriste, smiluj se!
- Gospodine, ti si nam poslao Duha Svetoga da nas posvetiš i učiniš dionicima božanske naravi Isusa Krista. Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Bog je u nas, između ostaloga, ulio neobičnu strast: strast za znanjem. Po svojoj potrebi da otkriva nove i nove zakonitosti i da sklapa nove strojeve, čovjek je sebi olakšao život. Sve to danas vidimo kao razvoj tehnike i medicine. I sve nam je to veoma korisno. Međutim, čovjekova se znatiželja ne ograničava na korisnim i iskoristivim iznašašćima. Evo, čovjek velikim marom i silnom zauzetošću istražuje daleka nebeska tijela koja su od nas udaljena stotinama i milijunima godina svjetlosti. To su razdaljine koje sigurno nikad nećemo doseći, jer znamo, ništa se na ovome svijetu ne može kretati brže od svjetlosti. Pa ako je neka zvijezda udaljena milijun godina svjetlosti… A ipak nas zanima. Jako nas zanima što ima tamo.
Ali sada ne možete nositi
A što je tajanstvenije od Boga? Ta od njega je sve, pa i one zvijezde udaljene milijardama godina svjetlosti… Tako su ljudi oduvijek razmišljali i zamišljali kakav bi bio Bog, odnosno bogovi. Redovito je stanovao na nekim uzvišenim mjestima, često puta u ljudskoj mašti imao ljudsko obličje i ljudske strasti i ljudski način razmišljanja. U Starom zavjetu je pak bilo silno naglašavano da Bog nije kao čovjek, da ga se ne može ni naslikati ni zamisliti, da je duh. Pa ipak… nije da ljudi i dalje nisu bili znatiželjni. Danas Isus veli (Iv 16, 12-15): Još vam mnogo toga imam kazati, ali sada ne možete nositi. Rekao je to apostolima prije nogo što je na njih sišao Duh Sveti. To na neki način Isus govori i nama danas. U ovome svijetu neke stvari nikad nećemo razumjeti. Ne radi se tu, naravno, samo o tome da mi ne možemo razumjeti Božju bit. Mi vrlo često ne razumijemo ni ovaj svijet, ni svoje bližnje, pa ni same sebe. Ne možemo razumjeti što nam je bilo, da smo ono prije učinili toliku glupost, ne možemo razumjeti zašto dobri ljudi stradavaju, a oni gori – kako se to nama čini – napreduju i uspijevaju. Koji put smo doista nesretni što ne možemo razumjeti vlastitu djecu, koji put nas izuzetno ljuti politika i strana i domaća… Ne možemo shvatiti. Zato je dobro da budemo ponizni. Neke stvari ne razumijemo i vjerojatno nećemo na ovome svijetu nikad razumjeti. Ali zato vjerujemo da Bog vidi, da Bog zna, da Bog na nama nedokučiv način svime upravlja i da Bog, kako se to zgodno kaže, po krivim crtama pravo piše. Zato i danas s ljubavlju slavimo Trojstvenoga Boga svjesni da malo toga razumijemo, ali da osjećamo svu brižnost i svu ljubav Božju.
Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu
No evo, nakon šutnje u Starom zavjetu, Isus progovara o samom Bogu. Govori nam o svome Ocu govori nam i o Duhu Svetomu, pa i o sebi kao Sinu Božjemu. Evo nam Trojstva! Isus nam progovara o trojstvenosti samoga Boga pod vidom našega spasenja. Redovito naglašavamo da nam Isus nije govorio o Presvetom Trojstvu tek da bi zadovoljio našu znatiželju: ako poznajemo zvijezde, da onda poznamo i Boga… Ne. Isus govori o tome što je Bog za nas učinio. Isus govori o Bogu pod vidom našega spasenja. Pa onda progovara kako nas je Bog Otac s ljubavlju stvorio. Kako nas i nakon našega grijeha nije odbacio. Kako je svome narodu slao proroke. Konačno, veli Novi zavjet, Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije (Rim 5,8). Zatim Isus progovara o tome kako je Bog poslao svoga jedinorođenoga Sina da postane čovjekom i da nas spasi svojim predanjem i svojom poslušnošću. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. (Iv 3,17). Isus polaže za nas svoj život, jer nas ljubi. Veli: Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji (Iv 15,13-14). I sada, da bismo i mi bili dionici ne samo njegove smrti, nego i njegova uskrsnuća, Krist nam od Oca šalje Duha Svetoga, koji nas, snagom svetih sakramenata uzdiže u Božje posinaštvo, čini nas djecom Božjom. Vidjeli smo kako su u počecima Crkve apostoli činili velika i silna djela po Duhu Svetom kojeg su primili. Taj Duh i danas djeluje u Crkvi i u svakom pojedinom od nas, posebno po molitvi, po sakramentima, po bogoslužju Crkve. Tako, na osnovu Novoga zavjeta znamo da nas je Bog Otac stvorio, te da nas on po svome utjelovljenom Sinu spašava, da bi nas snagom Duha Svetoga uzeo u svoju božansku obitelj, kao dionike božanske naravi Isusa Krista. Mi poznajemo Trojstvo samo u onoj mjeri što je ono za nas učinilo, mi znamo kako Trojstveni Bog djeluje prema nama. A silno Božje bogatstvo – tko bi to dokučio? Zato danas samo možemo zahvaljivati Bogu za sve što je za nas učinio, što i danas čini i za ono što u vječnosti pripravlja za sve koji ga ljube.
On će mene proslavljati
Za Duha Svetoga Isus, konačno, veli: On će mene proslavljati, jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Rekli bismo, ipak naziremo Božju bit, njegovu osnovnu osobinu: Bog je ljubav. To je ono što nam Duh daje, to je ono po čemu smo Bogu slični, to je ono po čemu postajemo dionici božanske naravi Isusa Krista. Tko na ovome svijetu poznaje Boga? Onaj tko ljubi. Jer Bog je ljubav. Kad god čovjek primi malenoga i slaboga, kad pomogne siromahu, kad utješi tužna, posavjetuje dvoumna, kad oprosti nasilniku, ukratko, kad prema bližnjima postupa onako kako prema njima postupa Bog, kad u svakom čovjeku, posebice potrebitu čovjeku vidi Boga. Dao Bog da milost, ljubav, milosrđe i spasenje Trojedinoga Boga bude nazočno i djelatno po kršćanskom životu svakoga pojedinoga od nas.
