Prijatelju, ne činim ti krivo

Još jedna Isusova pouka o tome kakav je Bog, a kakvi smo mi. Prispodobu čitamo 25. nedjelje kroz godinu A (Mt 20,1-16).

Gospodareve kvalitete

»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd’.« (Mt 20,1-7).

Slobodan: izlazi u svako vrijeme na trg, nalazi na „birou rada“ okupljene nadničare i sve zove u svoj vinograd na posao. Kada god vidi da ima nezaposlenih, slobodno ih zapošljava. U svemu je njegova inicijativa.

Velikodušan: prima radnike u svako doba dana. I plaća će im biti više dar nego zarada, osim ako se netko s njime pogodi. Dar je što gospodar uopće prima nezaposlene da rade i zarade.

Pravedan: daje posla svakomu radniku kojega nađe na trgu. Neka svatko zasluži dnevnicu da preživi i drugima pomogne.

Milosrdan: suosjeća s nezaposlenima, s  njihovim obiteljima. Imati ruke a ne raditi, ima li veće katastrofe za zdrava čovjeka?

Gospodarev je vinograd, jutro, podne, večer, trg, radnici, večera, isplata. Njegovo je sve. Samo je on gospodar i vlasnik. On želi učiniti ljude u životu zadovoljnima, ali uz njihovu suradnju, sve po svome vječnom zakonu: slobode, velikodušnosti, pravednosti, milosrđa.

Gospodareva pogodba s radnicima

Pet je skupina radnika prikazano u prispodobi. Pojavljuju se skoro svako dva-tri sata. Gospodar se samo s prvom skupinom pogađa, a s ostalima kako već bude. I svi pristaju na posao.

Prvi radnici koje gospodar nalazi ujutro, možda oko četiri sata, pogađa se po denar: Radit će u vinogradu od četiri ujutro do četiri navečer, a primit će jedan denar! To je po akordu, sporazumu, slobodnu pristanku, pogodbi. Ljudi rado pristaju. Za jedan denar može se nabaviti hrane za sebe, za ženu i za dvoje-troje djece. I da ništa ne ostane za sutra, ni od jela ni od denara. Sutra opet u potražnju za „kruhom svagdanjim“.

Drugi su najamnici oni o trećoj uri ili oko 6.00 ujutro. S njima se pogađa ovako: „što bude pravo, dat ću vam.“ Oni šute, pristaju i idu u vinograd. Sve je prepušteno smislu za pravo i pravdu volji gospodara. Slobodan je raspolagati svojim imanjem i novcem prema svojem uvidu i dubini džepa.

Treći su nadničari oni koje vinogradar zatječe na trgu oko šeste ure ili oko 9.00 sati prije podne.

Četvrti su nezaposlenici oni koje vidi oko devete ure ili oko 12.00 sati, u podne – i jednima i drugima dat će što bude pravo.

Peti su radnici oni koji su pozvani oko jedanaeste ure ili oko 2.00 popodne, nema uopće nikakve pogodbe nego im jednostavno veli: hajte i vi u moj vinograd. I sasvim razumljivo. Stigli su poprilično kasno. Dok uđu u vinograd, preizuju se i počnu kopati oko loze ili trgati grožđe, umračit će se i treba završiti posao. Iz teksta se doznaje da su radili samo „jednu uru“. Oni su se ipak poveselili što ih je gospodar uopće primio: ako bude i večera, puna šaka brade!

Svojstva prvih radnika

»Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu’.”

“Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’ Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji« (Mt 20,8-16).

Kada se nađoše za večerom, gospodar vinograda reče svomu upravitelju da im podijeli plaću počevši od posljednjih do prvih. Gospodar osobno primao na posao, slao radnike u vinograd, a sada kada treba isplatiti, povjerava to svomu upravitelju. Neka ljudi budu slobodni u svome zahvaljivanju, komentiranju.

Posljednji nagrađeni. Dođu tako oni od jedanaeste ili posljednje ure i prime po denar. Radosni da ne mogu biti radosniji. Znaju da nisu zaslužili. To su zahvalniji gospodaru na njegovoj darežljivoj ruci.

Prvi pogođeni. Pa kada dođoše na red oni prvi, pomisliše da će primiti više, barem peterostruko više. Ali i oni prime po denar. A kada primiše, počeše rogoboriti protiv gospodara: „Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu“ (Mt 20,12).

Nato vlasnik siđe s kata u dvoranu i odgovori jednomu od njih: „Prijatelju, ne činim ti krivo. I onda pet udarnih argumenata, ne zna se ili njima vlasnik sebe bolje brani ili buntovna radnika pogađa:

– Nisi li se pogodio sa mnom po denar?
– Uzmi svoje pa idi.
– A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi.
– Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću?
– Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?“ (Mt 20,14-16).

Veličanstvena li i logična odgovora, ali razumnu čovjeku. Što ćeš ako imaš posla s nerazumnima?

U reakciji prvih radnika začuđuje nas upravo to: što se bune, iako su primili svoje kako su se jutros pogodili: „na dan po denar“.  Uspoređuju se s drugima, s posljednjima.

– Nemaš se s kime uspoređivati. Ne raspolažeš ti novcem u džepu gospodara. Ako tako postupaš, samo pokazuješ kako si zavidan, sebičan, nemoralan, nepošten, nepravedan.

Jutros se jedva jedan nađe da ih unajmi, a sada stali davati lekciju vlasniku vinograda, koji je imao samilosti i velikodušnosti da ih uopće primi i da se s njime po pravdi dogovore i pogode.

– Čovjek ima pravo na posao, ali daj nađi posao. Jedno je pravo, a drugo je ostvarenje prava. Za posao se brine država. Ako te privatnik primi,  primi. Budi mu zahvalan, a ne buntovan! Ne možeš ti raspolagati gospodarevim novčanikom!

Bilo bi zanimljivo znati: jesu li neki od prvih radnika koji su iskalili svoj bijes na gospodara, nakon večere otišli i posjekli mu vinograd udovoljavajući svojoj đavolskoj zavisti, „zlu oku“ i prema gospodaru i drugim radnicima?

Kako Bog radi i reagira?

 Iz gospodareva postupka slijedi više načela i poruka s obzirom na Boga, Gospodara neba i zemlje:

Tko se s Gospodarom pogodi, ostaje pogođen. Bit ćeš zadovoljniji ako njemu prepustiš da on odredi. On je kudikamo velikodušniji nego što ga ti možeš moliti.

Tko se protiv Njega buni, ostaje zbunjen. On ne zaslužuje da se itko pobuni protiv Njegove pravde i plemenitosti. Ako ga ti počneš smatrati svojim partnerom, on će ti pokazati da je on Gospodar, koji raspolaže svojim kako on hoće. On je Stvoritelj, Darovatelj, Presuditelj. Mi smo njegovi stvorovi. Sluge, i to beskorisne sluge. Nemamo pravo na prosvjed i prkos.

Tko Njega ljubi, bit će još više ljubljen. E tu je ključ. On je izvor ljubavi, a mi smo prazne posude, prazne ruke, prazne glave, prazna srca, koja – opet Njegovom odlukom – mogu primiti tu ljubav, dar, milost, smisao. Ali neka se zna Božji izvor i neka se zna ljudska razina i praznina.

Ljubav je prava ako je bez uvjeta i pogodbe. Ako se ljubav uvjetuje, onda nije slobodna, nije valjana, nego utrgovčena. Ako se s ljubavlju pogađa, ona se ponižava. Ako se ljubav plaća, onda ima drugo ime, i ne može se ničim opravdati i odobriti.

Možda je ova pouka najprije upravljena Apostolima. Isus im kaže: Vi ste, učenici moji, pozvani prvi, podnosili „svu tegobu dana i žegu“, ali nemojte se ljutiti ako se neki jave u posljednji čas. I budu Bogu sasvim blizu. Bog sve vidi, sve vodi, sve voli.

Zatim je ovo opomena svim Židovima: Ako ste vi kao narod izabrani, i ako ste vi došli prvi, prije 1.800 godina, još po ocu svomu Abrahamu, neka vam ne bude krivo, ako i neki drugi narodi, pogani, dođu također za stol Abrahamov pred Sudnji dan. Velik je Božji stol. Ti se pobrini da ti dođeš za taj stol, a ne pametuj i ne raspiruj među drugima svoju mrzovolju i pobunu.

Što je s nama? Je li nama krivo što se onaj razbojnik obratio u posljednjoj minuti? Je li nam žao ako vidimo da se netko obrati u 60. godini pa počne ići u crkvu? Prigovaramo: čitav si život bio svakakav, sada si postao bogomoljac, u prvoj klupi! Svi naši prigovori leže u našem „zavidnu oku“. Zašto je naše oko zlo, ako je Božje srce dobro? Kojim pravom prigovaramo Bogu kada je doslovno sve njegovo, i naše htjeti i naše djelovati (Fil 2,13)? Zar mi raspolažemo Njegovom slobodom, Njegovim darom i denarom? Tko je mene ili tebe postavio da presuđujemo Bogu kada će koga pozvati i koliko će komu dati? Kako bi ti podijelio imanje među braćom od kojih je najstariji – dvadesetogodišnjak, a najmlađi noćas rođen? A mi se ponizno pomirimo da „posljednji budu prvi, a prvi posljednji“. Inače ne će nas sutra primiti u vinograd!