Utorak, 11 svibnja

Pšenica o blagdanu Svete Lucije


Prirodno vrijeme za sijanje pšenice nije prosinac. Vjernici su ionako (uz pjesnike!) čuđenje u svijetu, neobični ljudi koji čine neobične stvari u neko čudno vrijeme. Dok je mrak sve duži, mi ustajemo sve ranije. Naša nada raste. Svjetlo na adventskom vijencu se pojačava, a mi čvršće stišćemo kapute i kroz noć tražimo put do osvijetljene crkve. Tako je i sa pšenicom u prosincu. Odbacimo čuđenje drugih ljudi i prionimo uz sijanje pšenice.

Ima župa, pa i katedrala ima, koje u došašću svojim posjetiteljima nude upakirane vrećice pšeničnog zrnja. Nude ih kao dar, ali će rado primiti i vaš dar za siromašne o kojima skrbi ili župa ili karitativni dio župnog pastoralnog vijeća ili udruga vjernika koja djeluje pri župi. Uglavnom, bitno je potražiti pogledom u vašoj crkvi nalazi li se negdje košara s paketićima pšenice. Uzmite pšenicu, darujte svoj dar za siromahe i veselo krenite kući noseći nadu koja se krije u svakoj sjemenki.

Pripremite sve potrebno:

  • tanjurić koji u sredini ima udubljenje – kasnije će trebati za svijeću, ili jednostavno plastični podložak od povrća kupljenog u supermarketu…, ili potražite onu zdjelicu koju je vaša majka upotrebljavala baš samo za sijanje pšenice – u svakom slučaju, posuda treba imati rub;
  • vatu – odlično će poslužiti ona s kojom se navečer skida šminka sa svoga lica, tzv. tuferi ili blaznice;
  • pumpicu za orošavanje – da, to je ona kojom prskate lišće omiljenog cvijeća…; odlična je i za ovu prigodu.

Kada imate sve pripremljeno, zovite djecu, unučad, a možda i susjedovu djecu. Ove 2020. godine poznam baku koja će preko aplikacije Zoom svoju unučad, koja žive izvan Hrvatske, pozvati na sadnju pšenice. Budite prenositelji iskustva, znanja i radosti došašća.

Netko bi rekao da je to jednostavno: stavite vatu u posudicu, natopite vodom, pospete pšenicu u tankom sloju i još jednom poprskate vodom… i gotovo!

A, neeee tako… Uz ove radnje važna je priča. Riječi su važne. Objašnjenje. Prenošenje iskustva vjere.

Kao što malom Isusu treba pripremiti jaslice, tako i našoj pšenici treba pripremiti vatu. Položiti obične male sjemenke, zaliti ih vodom i čekati. Nada živi i onda kada se čini da nema života i da nema izlaza. Blagoslivljati svaki dan vodom iz prskalice i čuditi se, primjećivati kako su sjemenke narasle, nabubrile, pa su počele puštati male zelene izdanke. Sada će biti važno ne zaboraviti na pšenicu. Uporno, svaki dan ju valja pogledati, svaki dan ju poprskati. Koliko li je mudrih razgovara moguće voditi uz prskanje mlade pšenice.

Cijeli proces sijanja pšenice je izvrstan odgojni trenutak za vašu obitelj. Možda živite na četvrtom katu u velikom gradu, onda je ovo odličan trenutak za razgovor o tome kako stiže i pšenica i kruh na vaš stol. Ako imate nestrpljivo dijete, sada je trenutak poučiti ga upornosti i promatranju. Osjećaj uspjeha će doći prilično brzo. Ako želite osamostaliti svoje dijete, pripremite dvije jednake posude, o jednoj ćete brinuti vi, a o jednom vaše dijete. Pohvalite njegovu upornost i rad, a ako izostane njegova briga, podsjetite ga da mu se sa pšenicom nešto događa jer počinje žutiti i venut…

Sijanje pšenice o blagdanu svete Lucije je puno više od pukog običaja. To je divan korak u obiteljskom iščekivanju Kristova rođenja! Uživajte u danima došašća! I svakako se prisjetite svoga djetinjstva! Povezujte sjećanja i ulaganje u budućnost!