Putovanje vremenom
Vrijeme je čudesan fenomen. Nekad imam osjećaj kako stoji, nekad juri. Nekada davno, željela sam, valjda kao i ostatak dječjeg svijeta, imati nekakav stroj kojim bih mogla otputovati u daleku prošlost, a možda i u daleku budućnost.
Sada sam odrasla osoba. Više ne maštam, nego ostvarujem svoje snove.
Dok je cesta vijugala uz neku rječicu pogled mi je pao na dvorac na vrhu brda. Nadala sam se nekom lijepom otkriću. Nadanja mogu razočarati, ali mogu i nadmašiti očekivano.
Tako je to i s Nitrom. Na prvi pogled, grad kao i svaki drugi, obilje visokih zgrada, staklenih poslovnih prostora, ali odlazak prema starom dijelu Nitre je pustolovina duha i tijela.
Ulazeći na pješačku zonu shvatih kako ovo neće biti lako. Automobili su na uskoj ulici rijetkost i imaju posebne naljepnice stanara čije su kuće uz tu cestu. Ovom uskom uzbrdicom vladaju pješaci, veseli i zadovoljnih lica oni koji silaze, a uspuhanih i začuđujućih onih koji uzlaze.
Pri samom vrhu, na kraju puta, njih dvojica, gordi i visoki, sveti Ćiril i Metod. Zajedno stoje odliveni u bronci i prkose žezi dana, umoru i znoju. Ovdje je završetak epskog putovanja svete braće, Ćirila i Metoda. Ovdje je kruna njihovog rada. Ovdje, u Nitri, preminuo je i pokopan sveti Metod. Krenula su braća Ćiril i Metod iz udobnosti svoga života, iz Soluna pa preko Dalmacije, sve do Moravske… Susretali su ljude željne znanja. Poučavali su ih novom pismu, imali su probleme selidbe, probleme prilagodbe, probleme poučavanja, probleme prevođenja…, ali uvijek su bili zajedno. Njih dva brata. Smrt je zaustavila svetog Ćirila u Rimu, a sveti Metod nastavlja njihov zajednički rad. Nastavio je donositi novosti, moderni čovjek svoga vremena koji je Slavene poučavao glagoljici, utvrđivao ih u vjeri i prevodio do kraja Sveto pismo. Iskusio je Metod političke pritiske, osudu neistomišljenika, uvjeravanja kako je moguće Boga slaviti samo na svetim jezicima: hebrejskom, latinskom i grčkom, a nikako na narodnom, slavenskom jeziku. I njegova upornost dati narodu narodni jezik i pismo na kojem će slaviti Boga, koji će razumjeti molitve i pjesme. Nadmudrivanja i dokazivanja nisu mu bila strana. Sada se pokazalo korisno njegovo dobro i temeljito obrazovanje koje je dobio zajedno s bratom u rodnom Solunu, ali i iskustvo poznavanja slavenskih jezika iz svoje mladosti. Po tamnicama i zatvorima, proglašavan heretikom i protjeravan iz država, Metod je model čovjeka, žrtve zbog svoga uvjerenja.
U Nitri je pokopano tijelo svetog Metoda. Nisam sigurna je li od vrućine ili iznenadne uzbrdice, a možda od odmorna uma i umornih stopala, lako sam mogla gotovo vidjeti sprovodne obrede te daleke 885. godine. Sprovodni obredi vođeni su na tri jezika: latinskom, grčkom i slavenskom. Završio je naporan ali i uporan put kojim su dvojica braće krenula iz Soluna. Završio je ovdje, na ovom brdu na kojemu stoje i moje noge, u Nitri, na Veliku srijedu 885. godine smrću i obredima ukopa svetog Metoda.
Pa ipak, iz Nitre je krenulo puno toga. Nakon smrti svetog Metoda njegovi učenici su protjerani i iz ovog grada. Sklonili su se u hrvatskim krajevima i nastavili svoj rad poučavanja ljudi. Hrvati su primljenu umjetnost zapisivanja misli i znanja vlastitim pismom i umijeće obraćanja Bogu na svom narodnom jeziku sačuvali sve do 19. stoljeća. Glagoljsko pismo urezano u kamene ploče i otisnuto na starim pergamenama svjedoči o učincima djelovanja učenika Ćirila i Metoda na hrvatski narod. Najljepše i najvrjednije što Ćiril i Metod ostaviše vjerničkom hrvatskom puku bijaše iskustvo molitve na staroslavenskom (starohrvatskom) jeziku – glagoljanje. Taj oblik slavljenja liturgije zadržao se i do Drugog vatikanskog sabora. Iskustvo hrvatskog naroda o slavljenju Boga na narodnom jeziku tada je uvedeno i za cijelu Crkvu.
Umjetnici ostavljaju svoj trag na ovom brdu, oko katedrale svetog Emerama. Uz katedralu je biskupski dvor, sjedište nitranskog biskupa, nasljednika svete braće Ćirila i Metoda. Na ovome brdu danas ljudi digitalnog doba mogu susresti svoje korijene. Na ovome brdu, na ovoj stijeni, koja odolijeva vjetrovima povijesti i vatrama protivština, stoji simbol jedinstva Crkve uobličen u liku pape Ivana Pavla, koji je posjetio Nitru i rekao da nas ona „uči o prvom tisućljeću naše vjere“. Ovdje se uči o pismenosti Slavena, o glagoljici, o prevođenju liturgijskih knjiga na novo pismo, ovdje se uči o jedinstvu Crkve. Točka jedinstva nije samo u Rimu. Ona je i u Nitri.
Osmijeh stare redovnice dok nosi razvrstani otpad u različite kutije: metal, plastiku, papir i biološki otpad vraća me u sadašnjost. Uzvraćam osmijehom, a pogled mi pada na njene papuče i debele čarape. Hladno je ovdje gore. Ovdje gdje vjetrovi nemilosrdno udaraju, gdje opstaju samo uporni i dosljedni. Oni koji rade i žive iz vlastitih uvjerenja. Vjetrovito i sunčano je bilo u Nitri. Vrlo vruće, ali zahvaljujući vjetru vrlo ugodno.
