Godine 1929. u engleskom je jeziku skovana riječ contraception (contra protiv + conception začeće) u značenju sredstva koje izaziva privremenu neplodnost u žene ili u muškarca, a 1955. godine pridjev contraceptive kao opis pripravka ili predmeta koji sprječava začeće. Izrazi potječu od latinskoga predmetka con- (od prijedloga cum s, skupa) i glagola căpio, capěre, cēpi, căptum (uhvatiti, uloviti, pograbiti, zarobiti, osvojiti), od kojih su Rimljani napravili imenicu conceptio (začeće, zamisao, shvaćanje, predodžba, sastavljanje, primanje). Engleskoj riječi contraceptive odgovara njemački Verhütungsmittel i empfängnisverhütendes Mittel, francuski contraceptif, talijanski contraccettivo, kastilski anticeptivo, portugalski contraceptivo, poljski antykoncepcyjny, ruski противозачаточное средство [protivozačatočnoe sredstvo], nizozemski voorbehoedsmiddel i hrvatski kontracèptīv ili sredstvo za sprječavanje začeća (oplodnje). To je pripravak ili predmet (prȅzervatīv /kòndōm/, vaginalna gumena dijafragma, vaginalni gel ili pjena, spermicid) koji sprječava začeće (za razliku od abortiva koji začetomu onemogućuje život).
Kontraceptivi su prema katoličkom moralnom učenju dopušteni radi liječenja, regulacije neuredne mjesečnice, odgode ovulacije prije koncertnoga ili športskoga nastupa, putovanja, ispita i za vrijeme dojenja te radi opravdane samoobrane od nepravednoga napadača, silovatelja. Inače su ćudoredno nedopušteni kao protunaravni (sprječavaju oplodnju i ugnježđenje do kojih bi prirodno moglo doći), a njima se ogrješuje o umjerenost (za razliku od abortiva kojima se ubija nedužno ljudsko biće i kojim se ogrješuje o pravednost).
Danas se pod kontraceptive podmeću i abortivi, sredstva koja djeluju nakon oplodnje, prije ili nakon usađenja zanijetka u materničnu stijenku, a ona mogu biti presretajuće sredstvo (interceptiv, odvraća zanijetak od ugnježđenja: spirala /unutarmaternični uložak/, pilule za jutro poslije) ili protunoseće sredstvo (kontragestiv, uzrokuje izbacivanje već usađenoga zametka: RU486/mifepriston/misoprostol, sintetički prostaglandin ili metotreksat). Tako se pod krinkom ponovne uspostave mjesečnice događa pobačaj upravo ugnježđenoga zametka, a pod krinkom odgode ovulacije sprječava ugnježđenje začetoga u maternici.
Latinski abortivum, engleski abortifacient, njemački Abtreibungsmittel, francuski abortif, talijanski mezzo abortivo, kastilski sustancias abortivas, može se na hrvatskom izraziti riječju abòrtīv ili izrazom pȍbačājnō srèdstvo. U svakom slučaju to je pripravak koji izaziva pobačaj i bez liječničkoga zahvata, izbiplod; ćudoredno je neprihvatljiv, između ostaloga, sljedbenicima naravnoga zakona i učenja Katoličke Crkve, Pravoslavne Crkve i Islamske zajednice.
Dok se mehanički (kirurški) načini primjenjuju u prvom tromjesečju trudnoće, kemijska se sredstva upotrebljavaju od samoga začeća (podvaljujući ih za kontracepcijska) sve do šestoga mjeseca, i to: pilule za jutro poslije, hipertonična 20%-tna otopina natrijeva klorida (otrovanje solju), gemeprost, ricinus, šafran. Pučka medicina upotrebljava i alkaloide žiška, krotonovo ulje, kinin i kalijev permanganat.
Kontracèpcija[1] su postupci (uzdržavanje, nedovršeni snošaj ili snošaj u neplodne dane), tvari ili predmeti protiv začeća (po definiciji ne bi trebala biti i sredstva protiv začetoga); izbjegavanje ili sprječavanje oplodnje.
Kontracepcija i pobačaj često su povezani, kao plodovi istoga stabla, korijen im je depersonalizirani i utilitaristički pogled na spolnost i ljudsko razmnožavanje. No, među njima postoje bitne razlike i neodrživo je trpati ih u isti koš. Kontracepcijom se protunaravno sprječava oplodnja, onemogućuje začeće novoga života, a pobačajem se zatire začeti plod, usmrćuje ljudski život. Sredstva protiv začeća proturječe plodnosti bračnoga čina, a abortus ili abortivi ubijaju mlado ljudsko biće. Sprječavanje začeća opire se krjeposti umjerenosti, a uništavanje začetoga krjeposti pravednosti. Zapovijed Ne ubij! štiti čovjekov život (ubojstvo je u Nebo vapijući grijeh – Postanak 4, 10; 9, 5), a zapovijed Ne sagriješi bludno! štiti spolno dostojanstvo od izvanbračne nevjere, protunaravnoga općenja i samobluda. Posljedica masovnoga nerazlikovanja većega i manjega zla jest posvemašnja relativizacija onoga što je zlo, kao da je sve to sitnica, kamenčić spoticanja, a ne izdaja Boga, čovječnosti i kršćanskoga imena. Kondom je neprirodan i nemoralan, ali je manje zlo od pobačaja. Nije mu alternativa, ali tko živi u uvjerenju da je to jedini izbor koji ima, ono kršćansko i ljudsko u savjesti nalaže mu da nipošto ne posegne za pobačajem.
Pobačaj s moralnom ili pravnom indikacijom odnosi se na one situacije u kojima se začeće dogodilo u neljudskim okolnostima kao, primjerice, posljedica spolnoga nasilja (silovanja), rodoskvrnuća (incesta), pri spolnom odnosu s maloljetnom ili pak s umno zaostalom osobom. Usprkos neljudskomu snošaju, zna se začeti ljudsko biće. Neljudski je čin. Ali je ljudska posljedica čina. Zato nije ispravno reći: budući da nije pravo da se dogodi taj čin, u redu je ukloniti posljedice. Ako se žena može obraniti od napadača s obzirom na spolni čin i s obzirom na majčinstvo koje ne želi, učinit će dobro ako to učini. U rijetkim slučajevima to je moguće kontracepcijskim sredstvima. Tada su ta sredstva dopuštena,[2] jer nisu u funkciji odvajanja značenja prokreacije i sjedinjenja koje se ima u slobodnom spolnom odnosu. U slučaju silovanja ne postoji slobodno sjedinjenje, nego fizičko nasilje nad dijelom tijela koje se može legitimno i moralno obraniti sprječavajući sam čin ili moguće posljedice.
Kršćanska je vjera i savjest na velikoj kušnji kad dođe do začeća koje se nije željelo. Ako je trudnoća nastupila protiv majčine volje, kaznenim djelom protiv spolne slobode i spolnoga ćudoređa, naprasni završetak takve trudnoće znači još jedan nemoralan i nedopušten čin. To dijete je i majčino, a ne samo nasilnikovo, a ono samo uopće nije krivo zbog toga što je njegov otac učinio. Kad majka nema snage brinuti se o takvu djetetu, jer je plod silovanja, država, odnosno društvo mogu se i moraju pobrinuti za dijete, a silovanoj ženi pomoći da nastavi živjeti na druge načine, a ne ubijanjem nedužnoga ljudskoga bića u ime pravnih indikacija. Sv. Ivan Pavao II. napisao je 2. veljače 1993. povodom silovanja tijekom rata u Bosni i Hercegovini: „Svi vjernici trebaju se žurno pobrinuti za majke, žene i djevojke koje su zbog rasne mržnje ili divljačkoga bludništva pretrpjele nasilje. Ta stvorenja, koja su bila predmetom tako teške povrjede, moraju u zajednici moći pronaći oslonac razumijevanja i solidarnosti. U tako bolnoj situaciji trebat će im pomoći da razlikuju nasilni čin vrijedan svake osude, koji su im nanijeli ljudi poremećena razuma i savjesti, i stvarnost novih ljudskih bića, ipak pozvanih na život. Kao Božje slike, ta se stvorenja mora poštovati i ljubiti, ništa drukčije nego kao svakoga drugoga člana ljudske obitelji. S najvećom jasnoćom treba isticati da je dijete koje će se roditi bez ikakve odgovornosti u odnosu na sve strašno što se dogodilo, da je nedužno i da se ni na koji način ne može smatrati napadačem. Cijela će se zajednica zato morati okupiti oko tih žena, tako bolno povrijeđenih, i članova njihovih obitelji, kako bi im se pomoglo da čin nasilja preobraze u čin ljubavi i dočeka. Evanđelje nas podsjeća da se na nasilje ne smije odgovoriti nasiljem (usp. Matej 5, 38–41). Na barbarstvo mržnje i rasizma valja odgovoriti snagom ljubavi i solidarnosti. Nije li apostol Pavao preporučio kršćanima koje je progonila neprijateljska sila: ‘Nikomu zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! […] Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo’ (Rimljanima 12, 17. 21)?“
[1] Latinski anticonceptio, engleski i francuski contraception, njemački Empfängnisverhütung, Kontrazeption, Antikonzeption i Konzeptionsschutz, slovenski preprečevanje zanositve i kontracepcija, talijanski contraccezione, kastilski contracepción, portugalski contracepção, poljski antykoncepcja, češki antikoncepce, slovački antikoncepcia, ruski контраце́пция [kontracépcija], srpski контрацепција [kontracepcija], nizozemski anticonceptie, esperantski kontraŭkoncipilo.
[2] „Kontraceptivna sredstva su dopuštena radi liječenja, regulacije neuredne mjesečnice, odgode ovulacije prije koncertnoga ili športskoga nastupa, putovanja, ispita i za vrijeme dojenja. Isto tako, kontraceptivna sredstva su dopuštena radi opravdane samoobrane od nepravednog napadača, silovatelja.“ (Pastirska poruka biskupa Jugoslavije o prenošenju ljudskog života [18. II. 1970.], Zagreb, 1970., 9, br. 9); „U predviđanju silovanja dopušteno je uzimati pilulu za sprječavanje začeća, jer je to jedina moguća obrana protiv nasilnika kao napadača. Ali nikad nije dopuštena abortivna pilula jer ona ubija začeti plod, a ni spirala jer onemogućuje začetom plodu da se ugnijezdi u majčinoj utrobi pa biva izbačen i usmrćen.“ (Ivan Fuček, Bog život ljubav: Traganje za istinom, Zagreb, 1995., str. 302); „Žena ima pravo uzeti kontraceptivna sredstva ako vidi da se radi o namjerama silovanja. Dakle, prije silovanja. To je zakonita obrana od vanjskoga napadača.“ (Ratko Perić, Dekalog, drugo izdanje, Mostar, 2004., str. 234); „Pred silovateljem ili nasilnikom uzimanje kontracepcijskih sredstava oblik je nužne i zakonite samoobrane.“ (Petar Marija Radelj, u: Pravo na rođenje u učenju Crkve, U Zagrebu 2009., str. 20-21). Usp. također Jordan Kuničić, Pravo bračnoga druga na samoobranu, Bogoslovska smotra (Zagreb), 39 (1969.) 2-3, str. 217-221.
Koga zanima više
- Izjava o izazvanom pobačaju iz 1974.
- Naputak Donum vitae iz 1985. (ovdje, str. 211-229)
- Okružnica Evangelium vitae iz 1995. (ovdje, str. 249-314)
- Naputak Dignitas personae iz 2008.