Rižot s gljivama i tunom

Ovaj recept je spravljan za desetak osoba, ali nije nikakav problem povećati još ili smanjiti jer u biti se ništa ne mijenja niti se može poremetiti. Počeo sam, odnosno počinje se uobičajeno s margarinom i maslinovim uljem da se zagriju i da se može dodavati, po volji, češnjaka ili kapule plave, obične ili srebrnjaka.

Kada se luk upirja prilično i ulju i margarinu, a ne smije nikako zagarati ili dimiti, onda se dodaje riža da se ugrije ili kako to mudraci kažu da se ne razumije – tostirati. Jednako se mora paziti da riža ne pregori. Dovoljno je riži zagrijati da popije ono masnoće što je bilo i onda se dolijeva bijelo ili crno vino i to opet po volji jer će vino ishlapiti, a boja po želji, odnosno ovisi o ovome što ćete dodavati kasnije u rižot.
Kada je vina nestalo onda se dolijeva vegetarijanska juha ili jednostavno vruća voda da pokrije rižu i da se nastavi kuhati. Kada je riža skuhana negdje oko polovice, a to je osam do deset minuta, onda stavljate gljive koje ste ranije pripremili ili iz konzerve. Kada se gljive koju minutu prokuhaju i kada se očuje njihov miris u isparavanju, možete dodati pripremljenoga povrća ili jednostavno sada pri kraju zadnjih pet minuta dodajemo tunu da je ujedini s rižotom.

Sada se kuša slanost, žestina, ugodnost začina. Tu je sami kraj. Gustoću određujete sami ili po volji sustolnika ili gosta. Parmezan ili koji drugi ribani sir je uvijek dobro došao ili pak vrhnje pri kraju samoga kuhanja. Ne treba biti rob okvirima, kada se možete ponašati s ljubavlju prema sustolnicima i jelu koje im nudite.

Kocka margarina ili maslaca je uvijek ujedinjavajuća pri samom koncu kuhanja.

Što se tiče riža, i rižota, recept spravljanja je uvijek sličan jedan drugome, a vi možete ga učiniti toliko različitim, a da nećete pokvariti ono najosnovnije i najbitnije.