»Svi smo jednim Duhom napojeni.« (1 Kor 12,13)
Shadow

Sa zlom se ne raspravlja, s napašću se ne igra


Znamo kako je Isus već kao dvanaestogodišnji dječak živo i dugo raspravljao u hramu s pismoznancima. Tijekom svoga javnog djelovanja neumorno je naviještao, razgovarao s protivnicima i pristalicama. Međutim, u nekim je slučajevima Isus bio kratak i odrješit. Nije se upuštao u rasprave. Takav jedan slučaj opisuje se u današnjem evanđelju (Mk 1, 21-28). Isus je u sinagogi u Kafarnaumu naučavao, međutim, veli današnji odlomak,

… u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: “Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!” Isus mu zaprijeti: “Umukni i iziđi iz njega!” Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

U ovom odlomku izgleda kao da je nečisti duh htio izazvati Isusa na razgovor, kao da se htio upustiti s njim u diskusiju. Međutim, Isus odbija svaku raspravu. Kratko i odrješito veli: “Umukni i iziđi iz njega!” I to je sve.

Netko bi mogao reći da je to čak nepristojno. Međutim, valja imati na pameti, da se ovdje radi o nečistom duhu. Prema nauku Crkve, nečisti duh se ne može obratiti, on ostaje uvijek zao. Prema tome, uzaludno bi bilo s njim pregovarati i razgovarati. I nakon maratonske rasprave, on bi ostao onakvim kakav jest: Božji protivnik. Slično Isus nije htio ući u razgovor s Herodom koji ga je svezana htio skloniti da učini neko čudo, kao da je Isus cirkuski mađioničar. Herod nije bio pokazao ni najmanje zanimanja za Isusov nauk. Htio je samo spektakl. Zato mu Isus nije odgovorio ni jednom riječju. Tako u Isusa vidimo dvostruku djelovanje: prema zlom duhu je jasan i odrješit, a prema svakom čovjeku, pa i najvećom grešniku, ako pokaže i trunku dobre volje, on je milostiv, strpljiv i milosrdan. Isus prihvaća grešnika, a grijeh odbacuje. Isus oprašta zločincu, ali zlo odbacuje.

Tu se, naravno, i mi nalazimo. Naravno da treba imati dobrote, razumijevanja i dobrohotnosti prema svakom slabom i grešnom čovjeku koji pokazuje makar i tračak želje prema dobru. Naprotiv, kako veli Isus, ne trebamo “bacati biserje pred svinje”. Ne smijemo očijukati sa zlom. Kao što bi od jednoga župnika bilo ludo i nerazborito da u gostionicama pije s alkoholičarima, ne bi li ih nagovorio da dođu na nedjeljnu misu, tako će nerazborito i opasno biti svakome od nas da očijukamo bilo s kojom strašću, kao što to, na primjer, može biti klađenje, kocka, ljenčarenje, pretjerivanje u jelu i piću, eksperimentiranje s različitim porocima. Razborit čovjek zna što znači ona molitva: “Ne uvedi nas u napast.” Stari i mudri duhovnici poučavali su oduvijek svoje vjernike da se klone “bliže grešne prigode”. I stari su Rimljani rekli da je koji put spas u bijegu. Zato je mudro kloniti se sumnjivih mjesta, dvojbenih poslova, upitnog društva, opasnih navika, koliko god u društvu zbog toga izgledali kao kukavice i kao slabići. Ovisnost o zlu i grijehu ispunja nas tjeskobom, strahom, bezvoljnošću, čini nas neslobodnima. Sa zlom se ne raspravlja. S napašću se ne igra. Zlog duha treba odmah na početku odbiti, a Bogu se preporučiti. Samo tako osjetit ćemo mir i blaženstvo u svojoj duši. Jer, veli Psalam: “Samo je u Bogu mir, dušo moja!”