Sakrament svetog reda
1. BIBLIJSKO-TEOLOŠKI VID SAKRAMENTA SV. REDA
Teologija sakramenta svetog reda počiva u Božjoj volji, po kojoj on šalje svoga Sina na zemlju da izvrši svoje poslanje. U tom je smislu Isus Krist – kao posrednik između Boga i ljudi – jedini pravi Svećenik. Ipak, sam je Krist, htijući da se njegovo poslanje izvršava do nakraj zemlje, opunomoćio Dvanaestoricu da nastave njegovo djelo. Nakon Kristove smrti oni postaju posrednici između Boga i ljudi.
Sami su apostoli polaganjem ruku, znakom primanja Duha Svetog, svoju vlast prenosili na druge. Novi zavjet svjedoči o trostrukoj podjeli reda: o episkopima, prezbiterima i đakonima. Slično i danas imamo tri stupnja svetog reda: biskupi, prezbiteri i đakoni.
U pravom smislu riječi, puninu svećeništva imaju biskupi – nasljednici apostola. Prezbiteri (obično se nazivaju svećenici) participiraju na biskupskoj službi, pomažu biskupu u njegovoj biskupiji. Đakoni su pak najčešće oni koji se pripremaju za svećenike, ali mogu biti i oženjeni muškarci koji se nikada neće rediti za svećenike.
Đakon je, prema tome, onaj koji je primio prvi stupanj svetog reda. On poslužuje oko oltara i čita evanđelje, ali ne može slaviti misu, ispovijedati, dijeliti bolesničko pomazanje…
Prezbiter je onaj tko je primio drugi stupanj svetog reda. On slavi misu, ispovijeda, dijeli sakramente…
Puninu svetog reda ima biskup, glava svake biskupije. Svaki je biskup nasljednik apostola. Kao što je sv. Petar bio od Krista izabran da vodi Crkvu, a istovremeno je bio član Dvanaestorice, tako je i danas papa prvi među jednakima, prvi među svim biskupima svijeta, odnosno papa je Petrov nasljednik, dok su ostali biskupi nasljednici svih apostola.
2. LITURGIJSKO-PASTORALNI VID SAKRAMENTA SV. REDA
Sakrament svetog reda, i to sva tri stupnja, dijeli biskup, i to pod svetom misom. Sveti red se podjeljuje polaganjem ruku i molitvom.
Kad se redi đakon, nakon što biskup položi ruke nad ređenikovu glavu i izmoli molitvu, đakon oblači štolu (širi šal koji se stavlja na jedno rame, a veže u struku u dijagonalnom smjeru) i dalmatiku (liturgijsku odjeću đakona, sličnu kao svećenička misnica, samo što se dalmatika veže s unutrašnje strane rukava i sa svake strane dalmatike), te mu biskup predaje evanđelistar (knjigu koja sadrži čitanja iz evanđelja; đakoni sada smiju čitati evanđelja pod misom) i upućuje poljubac mira.
Slično je i kod ređenja svećenika, samo što se njemu nakon polaganja ruku i posvetne molitve, mažu dlanovi krizmom, daje misnica i kruh i vino, koji označavaju opunomoćenost za slavljenje svete mise. Na kraju mu biskup i svi nazočni već prije ređeni svećenici daju poljubac mira.
Da bi se redio biskup, potrebna je nazočnost barem trojice biskupa – znak biskupskog (apostolskog) jedinstva. Nakon polaganja ruku i izgovaranja posvetne molitve, biskupu se maže glava, daju evanđelistar i biskupske insignije – prsten, mitra, štap, te ga se vodi do tzv. katedre, tj. biskupske stolice (odatle i naziv katedrala).
Kod ređenja biskupa i svećenika, oni koji su ređeni, nastavljaju koncelebrirati svetu misu (zajedno slaviti s onim svećenikom ili biskupom koji predvodi misno slavlje).