Nedjelja, 24 listopada

Šetat ćemo s Isusom – Tijelovo 2020.


Seoska crkva. Ljudi poplašeni jedni drugih. Već neko vrijeme ne pružamo ruku mira unutar misnog slavlja. Osmijehom i naklonom glave pružamo mir i osmijesima iskazujemo naklonost dragim ljudima oko sebe. S njima slavimo euharistijsko slavlje. Rekli su nam da se ne dotičemo. Rekli su nam da smo opasnost jedni za druge. Rekli su nam da je bolje da budemo što dalje jedni od drugih. Svašta su nam rekli. Blagdan proslave Kristova tijela i krivi, Tijelovo, vratilo je zajednicu ponovno u crkvu. Vratili su se Životu. Crkva je mala da primi sve one koji žele slaviti euharistijsko slavlje. Neki su u crkvenom dvorištu. Ništa ne smeta stajati na zelenoj travi, usne mole, srce gori, a povjetarac miluje lice. Kako u crkvi, tako i u dvorištu zajednica čini cjelinu i moli. Pjeva. Sluša Božju riječ.

Nekoliko je očeva s djecom odjevenih u narodne nošnje. Košarice s laticama su do njihovih nogu. Strpljivo djeca stoje i tu i tamo pogledavaju prema zvoniku. Teško je nestašnim nogama zapovijedati mir i smirenost. Među okupljenima je i jedan mladi djed i njegova unuka. Ona još ne pozna mehanizam sata i kako mjeri vrijeme. Ona samo zna da je djed uz nju i da će joj dati sve odgovore na njena pitanja. To malo biće odjeveno u cvjetastu haljinicu, u bijelim sandalicama i upletene kose prirodno i neopterećeno pita djeda: Kada će završiti? Djed jednako prirodno i smireno odgovara: Moramo još malo čekati, a onda ćemo šetati. Šetat ćemo s Isusom kroz naše selo. Ići ćemo i na ovu i na onu i na onu stranu. Bit će gotovo kada dođemo ponovno ovdje.

Na Tijelovo šetamo s Isusom. Kroz naša sela, kroz naše gradove. Prošetat ćemo s Onim kojemu je sve znano. Svako naše selo, svaki naš grad, svaka naša kuća. Znano mu je što se nalazi iza zidova naših kuća, znano mu je što se nalazi u našim srcima. Njemu je toliko toga znano i još uvijek dopušta da mi mislimo da mi njemu iskazujemo čast i hvalu noseći ga našim selima i gradovima. A nama je šetnja potrebna. Nama je potrebno kretati se. Nama je potrebno biti zajedno i zajedno hoditi. Nama je potrebno Isusa povesti sa sobom u šetnju. Nama je potrebno osjetiti pogled i stisak, blizinu dragih ljudi. Nama je potrebno osjetiti se živim i nahranjenim Životom.

Kako je velika šetnja današnja! Tijelovska procesija! Šetati s Isusom! Možda nikada nećemo saznati koliko smo voljeni, koliko smo ljubljeni. Možda šetamo s Isusom, s djedom, s ljudima i mislimo da je to lijep običaj. Vjerujem, duboko vjerujem, da ćemo biti iznenađeni jednoga dana kada se sretnemo s Njim lice u lice. Onoga dana bit će nam sve jasno. Znat ćemo koliko je ljudi utkalo svoje živote u naš život. Znat ćemo tko je sve činio dobro našem životu. Znat ćemo da smo šetali kroz život s ljudima koji su davali sve od sebe za nas. Mi smo samo šetali, mi smo samo hodali kroz život. To iznenađenje i ta spoznaja hodanja s ljudima bit će mala kada spoznamo kako je sam Bog hodao s nama našim životom. Uvijek uz nas i uvijek za nas.

Zato, šetajmo s Isusom! Ne samo na Tijelovo, šetajmo s Isusom svaki dan! Prepoznajmo ga i onda kada pomislimo da smo sami.

Na današnje Tijelovo 2020. godine jedna djevojčica u cvjetastoj haljinici držala je svoga djeda za ruku i šetala. Šetala za Isusom i s Isusom u pokaznici koju je nosio njihov župnik. Šetaj Princezo kroz život. Pazi koga držiš za ruku i hodaj uspravne glave i ramena. Puno je toga što ne znaš i nikada nećeš saznati do onoga dana kada susretneš oči u oči Onoga koji te ljubio od samog početka.