Sinoda o sinodalnosti kao javna tajna
Narodna mudrost nas uči da su najbolje zatvorena ona vrata koja se mogu ostaviti otvorena. Kad je nešto pod lokotom, automatski izaziva zanimanje i želju da se sazna što je iza. Isto je i sa svim vrstama tajni. Ljudska radoznalost i gotovo prirodan čovjekov nagon kao da ga iznutra tjeraju da, ako treba, i na vrlo neuglađen način pokušava gurnuti nos u tuđu intimu, a što je ona prljavija, želja za otkrivanjem tajne postaje snažnija. Vidjet ćemo kako će se to čovjekovo nagnuće odraziti na Sinodu o sinodalnosti, čije ovogodišnje zasjedanje treba početi u listopadu, a bit će zaštićeno papinskom tajnom, tj. rasprave će se odvijati iza zatvorenih vrata, a novinari će dobivati priređene informacije.
Primjećujemo da Sinoda po svojoj organizaciji i temama nije pobudila gotovo nikakvo zanimanje većine vjernika, a neažuriranje službene stranice Sinode na hrvatskom jeziku, kao i činjenica da će predstavnici HBK i BK BiH biti dvojica pomoćnih biskupa, a ne ordinarija, pokazuje da je slično i s našom hijerarhijskom Crkvom. Unatoč tome, ova bi Sinoda mogla iznjedriti vrlo velike promjene, pa se oko nje vode teške bitke. U tom je svjetlu vrijedno spomenuti intervju koji je španjolskom portalu Infovaticana nedavno dao nekadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Gerhard Ludwig Müller. U njemu je dao do znanja da, kao sudionik Sinode, neće pasivno promatrati kako lažni proroci pokušavaju Katoličku Crkvu pretvoriti u organizaciju za pomoć Agendi 2030., a cjelokupan se intervju čini kao važan kardinalov istup i ohrabrenje svim drugim sudionicima koji jednako misle.
Vjerojatno je da će takvih biti i da zbog predviđajuće žučne rasprave Papa sve i želi pokriti papinskom tajnom. No, ona se gotovo sigurno neće moći ostvariti, prvenstveno iz razloga jer se očekuje necjelovito i time neistinito službeno izvješćivanje, a onda iz razloga jer neki od sudionika na to neće htjeti šutjeti. U tom svjetlu naročito se spominju neki američki i afrički biskupi, a također i neki drugi. Zato je pitanje koliko će glavna struja imati moć uvjeriti javnost da su kritičari marginalci i rušitelji ili će pak ovi drugi, posredstvom utjecaja medija suprotnog predznaka, pokazati da Sinodu ipak treba gledati u drukčijem svjetlu od onoga kako se sama predstavlja. Dakle, unatoč obvezatnosti poštivanja papinske tajne, pretpostavljamo da će se ona iz navedenih razloga nemilice kršiti, a ne vjerujemo da bi Papa u svom naumu išao do granice da neposlušne sudionike izbaci sa Sinode, pogotovo jer se i svaki od njih može sakriti iza anonimnosti.
Prema tome, iako se očekuje da će svi crkveni mediji vjerno prenositi samo one informacije koje im budu službeno ponuđene, ne treba zanemariti činjenicu da samo jedan medijski koncern poput EWTN grupacije ima barem jednaku, ako ne i veću moć pokazati i drugu stranu medalje. Sve u svemu, čini se da bi moglo biti zanimljivo pratiti što se zbiva na Sinodi, a jednako se tako čini da će ona doživjeti Pirovu pobjedu. Drugim riječima, vjerojatno će se po njezinom završetku iduće godine izmijeniti dosta toga iz dvijetisućljetnog učenja Crkve i nazvati to razvitkom, a ne odbacivanjem doktrine, ali isto tako opravdano je vjerovati da je otpor toliko snažan da takve aberacije ne mogu stvarno zaživjeti u širokim krugovima, a pogotovo ne mogu dugo opstati. Glavni im je neprijatelj ravnodušnost i nezainteresiranost, odnosno može se pretpostaviti da će mnogi, od biskupa i svećenika do vjernika laika, zaključke i cijelu Sinodu jednostavno ignorirati. Tako bi se očitovalo da je stalno isticanje kako je Sinoda zajedničko djelo svih vjernika običan mjehur od sapunice, kao i sve drugo vezano uz nju. Kako bi naš narod rekao, živi bili pa vidjeli.
