Slušajte ga!


Ove druge korizmene nedjelje Crkva uzima Matejev evanđeoski prikaz Isusova Preobraženja, najuzvišenijega Kristova doživljaja u njegovu smrtnom tijelu. Presjajan prizor, do tada neviđen, zabilježila su čak petorica novozavjetnih pisaca: trojica evanđeoskih sinoptika opširnije opisuju čudesno viđenje, Ivan apostol svjedoči s jednom, a Petar apostol s dvije rečenice. Ovaj se događaj u pojedinim Crkvama na Zapadu slavi od IX. stoljeća nadalje kao liturgijski blagdan: 6. kolovoza. Matejev opis Preobraženja:

»Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: ‘Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu’« (Mt 17,1-4).

Što znači svjetlost? – Ovdje svjetlost (sjaj, poput sunca) naznačuje nazočnost Duha Svetoga. To je onaj isti Duh koji se ukazao na krštenju na Jordanu i koji je vodio Isusa u pustinjsku kušnju, gdje je Gospodin izdržao i Božjom riječju pobijedio đavolske spletke. Evo toga Duha opet na vidljivu djelu, ali sada sa svjetlosnom nagradom u Slavi.

Kada se dogodilo? – Evanđelist veli: „Nakon šest dana“, tj. nakon događaja koji se zbio u Cezareji Filipovoj, u poganskom području, izvan Palestine. Isus iz židovske vreve bijaše tada izveo apostole da s njima provede dane sabranosti gdje ih nitko ne pozna, gdje im je, između ostaloga, postavio dvije zapisane teme: Što narod govori tko je on, Isus? I: Što apostoli misle o njemu? Na ovo drugo pitanje Petar bijaše, bez okolišanja, najspremniji: „Ti si Krist/Mesija, Sin Boga života!“ Isus mu nakon te objave otkri svoju objavu, postavljajući ga za Prvaka apostolâ i Crkve svoje (Mt 16,13-20). Poslije toga uzvišena prizora, Isus poče, prvi put, apostole upućivati u svoju muku i raspeće. I govorit će o tome još dva-tri puta. I nijednom ne će ispustiti napomenu da će ti sramotni dani biti povezani sa slavom uskrsnuća. Apostoli ovo drugo prečuli. A Petar se bijaše zaprepastio nad Isusovim križem i počeo ga odvraćati od toga: „Ne, to se tebi ne smije dogoditi!“ Kako je već naznačeni Prvak apostolski tako lako dopustio na njegova usta đavao progovori? Isus na to žestoko prekori Petra (r. 23). Eto, „šest dana“ nakon toga obećanja prvenstva, Isus se već odlučio prema Jeruzalemu, na svoj križni put podlažući se svojom ljudskom voljom Očevoj volji. 

Koga je Isus poveo? – Trojicu svojih učenika: Petra i drugu dvojicu apostola, Jakova starijega i brata mu Ivana. Ivan nam evanđeoski zapisa svoj očevid: „vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine“ (Iv 1,14). I Petar nam ostavi svoj pisani iskaz: „Od Oca je, doista, primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina!’ Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori“ (2 Pt 1,17-18). Ova su trojica izabranika, tijekom vremena, osvjedočena Kristovim uskrsnućem i obdarena Duhom Božjim, dala i svoje živote za Isusa: Jakov je prvi mačem pogubljen u Jeruzalemu 42. godine; Petar razapet na vatikanskom brežuljku 67. godine; a Ivan umro posljednji od apostola u Efezu oko 100. godine.  

Što se dogodilo na Gori? – Promijenilo se Gospodinovo lice, obrazi. Dogodilo se Preobraženje. U nekim dijelovima Hrvatske blagdan Preobraženja naziva se Božje Lice. Lice mu zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlost. Isus nije samo vanjštinom zabljesnuo s Gore svete, visoke, nego se sav preobrazio: otkrio „slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca“. Doživio je ugođaj rajskoga blaženstva u svome smrtnome tijelu. Jer ako je u pustinji iskusio ogladnjelost i ožednjelost do granicâ života i smrti, i ako će na Kalvariji osjetiti bol do posljednjega atoma svoga tijela, vjerujemo da je i u ovom veličanstvenom iskustvu pokazao nebesku Slavu koju ima kao Sin Božji – pun milosti i istine.

Tko je uz Isusa? Pojaviše se starozavjetni likovi čudotvorci: Mojsije zakonodavac, koji po naredbi Božjoj bijaše umro na brdu zvanom Nebo, ugledavši prethodno Obećanu zemlju, ali ne ušavši u nju (Pnz 34,5), i Ilija prorok, koji u vihoru bijaše nestao ispred Elizejevih očiju u „ognjenim kolima“ s „ognjenim konjima“ (2 Kr 2,11). Eto ta dva predstavnika Zakona i Prorokâ, razgovarahu s Isusom kao prijatelji, kao spašenici u nebu. Crkva ne smatra da su ni Mojsije ni Ilija tijelom uzneseni u nebo. Samo je definirano da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom uznesena u nebesku diku. Ali upravo iz ove pojave Mojsija i Ilije s Isusom na Gori preobraženja Crkva dopušta da se takvi Božji prijatelji mogu štovati kao sveti likovi u novozavjetnom vjerničkom narodu. Lik sv. Ilije poprimio je široke razmjere. Da spomenemo samo ovu činjenicu: On je zaštitnik cijele Crkvene pokrajine u BiH, gdje ima barem 18 župa pod zaštitom sv. Ilije proroka, kojemu blagdan slavimo 20. srpnja.          

Gdje se to odvijalo? Samo se dvije „gore visoke“ natječu koja od njih bijaše pozornica Isusova Preobraženja: Hermon i Tabor. Hermon je planina sa 2.814 m nad morem. Cezareja Filipova nalazi se u podnožju te planine, koja je više pod snijegom nego pod zelenilom. Više je onih pismoznanca koji kažu da je Preobraženje bilo na Taboru, galilejskoj gori s 580 m visine.   

Koliko je trajalo? – Ne znamo točno: tri minute ili tri sata. Koliko god trajalo, bilo je nezaboravljivo.    

Zašto se javio Petar? – Apostolu se učinilo da treba nešto reći, pa makar ga Isus opet opomenuo. Je li ih pozivom da on osobno sagradi tri sjenice Isusu i njegovim pratiteljima htio zaustaviti da na Svetoj gori „ljetuju“? Da zaustavi Isusa od putovanja u Jeruzalem?

Zašto Preobraženje? – Općenito se smatra da se to dogodilo da Otac nebeski Isusa, Sina svoga i Sina čovječjega, ohrabri na njegovu putu u Jeruzalem i u svemu onome što će se nesveta dogoditi u svetome gradu u Velikome tjednu. Unaprijed mu je i kao čovjeku omogućen doživljaj Slave da ga podsjeća da ga nikakvo poniženje ljudi, zamjena za zločinca Barabu, bičevanje, nepravedna osuda, gorčina križa i posrtanje ne svrati s križnoga puta, kalvarijskoga raspeća i višesatna umiranja.

Razumije se da je Otac nebeski time potaknuo i apostole da se ni nad čime ne sablazne u vrijeme Isusove patnje. Ljudske reakcije: Jakov još iz Getsemanija bijaše među onima koji „pobjegoše“ (Mt 26,56). Petar zaigrao na dva konopa: pred Kajfom bi svjedočio, a pred sluškinjama nijekao. Ivan je uzorno ustrajao do Isusova ukopa. Zašto ne vjerujemo Pavlu apostolu koji reče kako smatra da „sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama?“ (Rim 8,18).  Mi ljudi inzistiramo i protestiramo nad svojim bolima i nevoljama jer nam je muka pod kožom, a slava iznad oblaka.

Očeva potvrda i naredba. U nastavku Preobraženja čitamo:

»Dok je on [Petar] još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!’ Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: ‘Ustanite, ne bojte se!’ Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama« (Mt 17,5-8).

Zašto Očev glas? Kada je svijetao oblak zahvatio Isusa i njegove sugovornike, Mojsija i Iliju, prolomi se Očev glas koji ponovi ono što bijaše izrekao na Kristovu krštenju na Jordanu: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni, u njemu mi sva milina.“ Samo je sada dodao i nazočnim svjedocima i svima nama važnu zapovijed: Slušajte ga!

Apostoli popadaše. Na Očev glas trojica učenika padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Ukočiše se. Isus ih dotaknu, onemoćalo im tijelo oživi te ih ohrabri da se ne boje. Oni ga poslušaše, obazreše se unaokolo i nikoga drugoga ne vidješe doli Isusa sama. 

»Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: ‘Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne’« (Mt 17,9).

Zaključak:

Ne savjetuj Isusa naopako! – Ako je Isus imao svjetlosnih trenutaka, imat će ih i njegovi vjerni učenici. Ne u stilu Preobraženja, ali svakako u smislu radosti i sreće. U patnji razmišljaj o vječnom životu: sada u zrcalu i zagonetki, a poslije licem u Lice, Božje Lice! Petar i u Cezareji svjesno i ovdje na Gori preobraženja više nesvjesno udaljuje Isusa od njegova puta muke i smrti, od vršenja volje Očeve, pozivajući ga da se drži ljudske naravi koja ne želi križa, da ne odudara od duha ovoga vremena i da se prilagodi zemaljskoj lagodi. Isus, koji je na svijet došao da ljude od grijeha oslobodi, a ne da ga svijet zarobi, odlučan je i ne dopušta da ga i najbolji prijatelji ispravljaju. Ako ti, Šimune-Petre, kaniš tako misliti i raditi, ti si se ujarmio u udruženi pothvat sa sotonom koji će vas sve „prorešetati“ (Lk 22,31) i vidjet ćete kako ste sitniji od gorušičina zrna! Ali je Isus za njega molio… I doista kada se svojim mislima i putovima sučelimo s Božjim putovima i mislima te se pojavi Božja pobjeda, tek onda vidimo kolika smo ljudska bijeda! I bez kukurikanja!

Slušajte ga! To govori Otac Isusovim učenicima, i svima nama. Slušajte ga ne samo uhom nego još više duhom! Pokoravajte mu se! Obdržavajte njegove zapovijedi. Osobito njegovo pravilo: Što želite da drugi čine vama… Njegove prispodobe: Valjaš, slugo dobri i vjerni, uđi u radost gospodara svoga! Slušajte ga i kada vam govori o patnji, križu, poniženju… Slušajte njegove rečenice s križa! Slušajte ga pa ćete i vi doživjeti Preobraženje!

Mesija na križu? – Isus upozorava učenike da ga ne prokazuju kao Mesiju. Jer nitko živ, od najobičnijega pučanina do najučenijega pismoznanca, nije mogao ni zamisliti da bi mesijanski trijumf Isusovih čudesa i govorâ mogao završiti na najsramotniji način, u osudi i na križu. Kada već uskrsne, neka onda pričaju što god hoće. Isus je ovim Preobraženjem osobno doživio i učenicima predoznačio kakvo će mu biti tjelesno uskrsnuće. Zato nas i Crkva poziva, na početku korizme, razmišljanjem o Isusovu Preobraženju da ni naše životno korizmeno vrijeme ne završava ni u proljetnoj cvjetnici ni u velikom petku, nego u slavnom uskrsnuću! Kao istinski vjernici Kristovi ne bismo, uz Božju milost, trebali imati problema da u to čvrsto vjerujemo!