Utorak, 17 svibnja

Služba đakona u euharistijskom slavlju

Događa se da u euharistijskim slavljima u kojima sudjeluje i đakon nije uvijek jasno koje je njegovo mjesto i kakva mu je uloga. Po sebi ne bi trebalo biti nikakvih nedoumica jer o tome jasne odredbe čitamo u Općoj uredbi Rimskog misala (= OURM)[1] i Biskupskog ceremonijala (= BC).[2] Zato ćemo na osnovu ova dva dokumenta ukratko sabrati sve ono što se odnosi na službu đakona u misi bilo da je predvodi biskup, bilo prezbiter.


3


Đakonovu službu u euharistijskom slavlju OURM 94 ovako sažima:

Poslije prezbitera prvo mjesto među onima koji služe u euharistijskome slavlju pripada đakonu, snagom primljenoga svetoga ređenja. Sveti je red đakonata već od drevnoga apostolskoga doba u Crkvi bio urešen velikom čašću. Đakon u misi ima vlastitu zadaću u naviještanju evanđelja, a katkada i u propovijedanju Božje riječi, u iznošenju nakana sveopće molitve, u posluživanju svećeniku, u pripremanju oltara i u žrtvenom slavlju, u dijeljenju euharistije vjernicima, naročito pod prilikama vina, te ponekad u upućivanju vjernika kojim se kretnjama trebaju služiti i kako se trebaju držati.

U OURM 171 govori se još određenije:

Kad je u euharistijskom slavlju nazočan, đakon vrši svoju službu odjeven u sveto ruho. Đakon općenito:

a) pomaže svećeniku i prati ga idući mu sa strane;

b) na oltaru poslužuje kod kaleža i kod knjige;

c) naviješta evanđelje, a može, s ovlašću svećenika slavitelja, držati i homiliju (usp. br. 66);

d) ravna vjernim narodom prikladnim napomenama i izriče nakane sveopće molitve;

e) pomaže svećeniku slavitelju u dijeljenju pričesti te čisti i posprema sveto posuđe;

f) vrši, prema potrebi, i dužnosti drugih služitelja ako nema ni jednoga od njih.


 1. Uvodni obredi


U postajnoj misi dijecezanskog biskupa napominje se da je zgodno da budu tri đakona: jedan da služi kod evanđelja i oltara, a dvojica da prate biskupa. Bit će zgodno da se još jedan od đakona brine za djelatno sudjelovanje vjernika (kao što je to redovito slučaj u istočnim liturgijama). Nadalje, odredbe BC-a izrijekom vele da je đakon onaj koji biskupu stavlja mitru u sakristiji prije nego što krene ophod i nakon zborne molitve. U ulaznoj procesiji đakon nosi evanđelistar ispred ostalih đakona i prezbitera suslavitelja, a malo iza biskupa stupaju dva đakona asistenta. Ako misu predvodi svećenik, đakon ide ispred njega ukoliko nosi evanđelistar, inače stupa uz njega. Đakoni se duboko poklone oltaru i poljube ga, jednako kao i prezbiteri-suslavitelji. Đakoni asistenti se zajedno s biskupom naklone oltaru i poljube ga. Dok biskup kadi oltar, prate ga dvojica đakona. Prilikom kađenja đakon prati i prezbitera ukoliko on predvodi misu. Kad biskup dođe do katedre, đakoni stoje u njegovoj blizini, da mu posluže kad je potrebno. Ako u sklopu pokajničkog čina biskup škropi puk blagoslovljenom vodom, škropilo mu pruža đakon. Ukoliko to ne učini biskup, svećenik ili drugi poslužitelj, đakon može vrlo kratko uvesti vjernike u misu dana. Nadalje, kako veli sam red mise, predvoditelj slavlja ili koji drugi podesan službenik (dakle i đakon) govori zazive s Gospodine smiluj se. Nakon zborne molitve svi sjede. BC 136 precizira:

Đakoni i ostali služitelji neka sjede prema rasporedu prezbiterija, ali ipak tako da se ne bi činilo da su istoga stupnja kao i prezbiteri.


2. Služba riječi


Đakon drži lađicu da biskup može staviti tamjan u kadionicu dok se pjeva Aleluja. Jednako čini i kada svećenik predvodi misu. Đakon koji će navijestiti evanđelje moli od biskupa blagoslov, a kad ga dobije pristupa oltaru zajedno s kadioničarom i akolitima, uzima evanđelistar i uputi se ambonu, te pošto rekne “Čitanje svetoga evanđelja…” okadi evanđelistar. Kad navijesti evanđelje odnese biskupu evanđelistar da ga poljubi ili ga sam poljubi. Ukoliko svećenik predvodi misu, đakon također traži blagoslov, ali ne donosi evanđelistar svećeniku da ga poljubi.


3. Euharistijska služba


Đakoni i akoliti na oltar stave tjelesnik, rupčić, kalež i misal. Đakon ili biskup primaju od vjernika i druge darove (osim misnih) ako ih ima. Đakoni misne darove odnose na oltar. Na oltaru biskup od đakona prihvaća pliticu s kruhom (146). Đakon zatim ulije vino i nešto vode u kalež govoreći uobičajeno Otajstvom ove vode i vina… te pruži kalež biskupu. Đakon opet drži lađicu da biskup može staviti tamjana u kadionicu. Biskup okadi darove, a dok kadi oltar, prati ga đakon. Nakon toga đakon pokadi biskupa, a zatim i puk. U svemu ovome đakon jednako postupa ako svećenik predvodi misno slavlje.

Nakon darovne molitve đakon biskupu skine kapicu (“solideo”). Nakon što suslavitelji pristupe oltaru izrijekom se veli za đakone:

Đakoni stoje iza suslavitelja da bi, kad ustreba, jedan od njih poslužio kod kaleža ili kod misala. Neka, međutim, nikako ne ostane između biskupa i suslavitelja ili između suslavitelja i oltara. (BC 153).

Slično se određuje za misu koju predvodi svećenik:

Za vrijeme euharistijske molitve đakon stoji kraj svećenika, ali malo iza njega da ga, kad zatreba, posluži kod kaleža i misala (OURM 179)

Jedan od đakona u kadionicu stavi tamjana i prigodom pojedinog podizanja okadi hostiju i kalež. Inače, đakoni kleče od epikleze do podizanja kaleža. Nakon podizanja kaleža đakon po potrebi prekrije kalež i čestičnjak.

Kod završne doksologije euharistijske molitve, đakon stoji kraj biskupa (odnosno svećenika-predvoditelja) i drži uzdignut kalež. Kod davanja mira “biskup izrazi znak mira barem dvojici najbližih suslavitelja, a nakon toga prvome od đakona” (BC 161).

Biskup i suslavitelji drže Tijelo Kristovo (ali ne i đakon!) dok biskup govori “Evo Jaganjca Božjeg…” Biskup (ili svećenik-predvoditelj) pričešćuje đakone i vjernike. Đakoni poslužuju suslavitelje dok se pričešćuju iz kaleža, a nakon što se svaki od njih pričesti iz kaleža, đakon rupčićem obriše kalež. Đakoni, naravno, također dijele pričest vjernicima, bilo pod prilikama kruha, bilo tako da drže kalež ukoliko se pričest dijeli pod obje prilike umakanjem. Nakon pričesti đakoni ispiju iz kaleža, ako je još ostalo Krivi Gospodnje, odnesu pretekle posvećene čestice u svetohranište, te na pokrajnjem stoliću očiste sveto posuđe.


4. Zaključni obredi


Prije završnog blagoslova đakon može dati neke kraće obavijesti te uputiti puku poziv: “Naklonite se za blagoslov”. Nakon blagoslova đakon otpusti narod riječima: “Idite u miru”.

Zaključimo. Iako ćemo se rado pohvaliti da nismo “rubricisti” poput naših prethodnika, uviđamo kako je nužno poznavati pravila, odnosno kako je potrebno pogledati što piše u odredbama, da bismo slavili bogoslužje onako kako dolikuje i kako je propisano. Prisjetimo se, ne slavimo vlastitu liturgiju, nego liturgiju Crkve. Naravno, ne moramo pri tome robovati slovu zakona, ali svakako nije u redu da se ponašamo mimo odredaba, bilo zato što ih ne poznajemo ili zato što ih ne želimo poštovati.


[1] Rimski Misal prerađen prema odluci svetog ekumenskog sabora Drugog vatikanskog, objavljen vlašću papa Pavla VI., preuređen brigom pape Ivana Pavla II. Opća uredba iz trećeg tipskog izdanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004. O službi đakona govori se u br. 47; 49; 50; 52; 59; 66; 71; 73; 75; 83; 94; 109; a osobito u br. 171-188).

[2] Biskupski ceremonijal obnovljen prema odredbi svetog sveopćeg sabora Vatikanskoga II., a proglašen vlašću pape Ivana Pavla II., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1987. O službi đakona govori se u br. 119; 122; 126;127; 128; 130; 131; 133; 136; 140; 141; 144; 145; 147; 149; 150; 153; 155; 158; 164; 165; 169; 170.