Socijalni nauk Crkve [video]


Iako se od svećenika ili na Vjeronauku može puno čuti o molitvi, duhovnom životu, životu poslije smrti, očito je da kršćani ne žive samo od duhovnih stvari izvan svijeta, već žive u svijetu i brinu za stvoreni materijalni svijet. To znači da se i oni suočavaju s pitanjima i problemima koji pogađaju druge ljude: Koji posao odabrati? Koliko bi radnik trebao biti plaćen? Kako financirati skupo liječenje? Smije li se iskorištavati prirodu? Kako pomoći onima koji su siromašni i napušteni? itd. Ovo su samo neka pitanja koja muče suvremeni svijet. Zadaća je kršćana pomoći da taj svijet postane što sličniji Božjem kraljevstvu. O tome kako bi društvo u konkretnim situacijama trebalo izgledati ili kako bi se trebao riješiti neki problem, Crkva progovara u svojem socijalnom nauku.

Danas se to možda ne čini toliko bitnim jer imamo dojam da su svi ljudi uglavnom prihvatili barem neke osnovne kršćanske zapovijedi, poput onih da se ne ubija, ne krade ili ne laže. No, nije u Europi, Americi i Africi to oduvijek bilo tako. Kad je Isus utemeljio Crkvu, gladijatorske su igre bile normalna stvar. Mučenje ljudi bilo je prihvatljivo kao i to da postoje robovi. Držalo se prirodnim da jači vladaju nad slabijima, kako god žele. Svemu tome suprotstavio se Isus sa svojom Crkvom te počeo mijenjati svijet: ljubite neprijatelje, okrenite drugi obraz, tko želi biti prvi, neka bude posljednji, samo su neki od načela koje je donio baš On.

Crkva je nastavila Isusovim stopama. S vremenom su mnogi prihvatili novi način života, ali su nastala i neka nova pitanja i problemi na koja Isus nije eksplicitno odgovarao. Danas više nema robovlasništva, ali zato imamo problem iskorištavanja radnika. Danas imamo manje gladnih nego prije, ali se suočavamo s pitanjima ekologije. Stoga je Crkva, posebice od pape Lava XIII., počela snažno razvijati svoj socijalni nauk tj. primijenila Isusove zapovijedi i načela na nove probleme i pitanja. Tako je Crkva prva ustala protiv komunizma ili socijalizma te je kritički progovorila o kapitalizmu, odnosno iskorištavanju radnika i prirode s ciljem ostvarivanja većeg profita. Pritom je iznijela neka osnovna načela koja uvijek moramo imati na umu kad pristupamo nekom društvenom problemu koji želimo riješiti, a to su: dostojanstvo ljudske osobe, ljudska prava, opće dobro, supsidijarnost, solidarnost, briga za siromašne. Drugim riječima, kršćanin mora uvijek paziti da ne pogazi ta načela.

Sve u svemu, kršćanska se vjera ne živi samo privatno u vlastitoj kući. Kršćani žive u svijetu i ovaj im je svijet povjeren na upravljanje. Da bi to činili po Božjoj volji, Crkva razvija socijalni nauk.