Spomendan Svete Marije Magdalene postao blagdan
Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata objavila je 6. lipnja 2016. dekret kojim se spomendan svete Marije Magdalene uzdiže na blagdan. Dekretu je pridodano i novo pripadajuće predslovlje koje ćemo predstaviti u sljedećem broju.[1]
Br. 257/16
DEKRET
Prva svjedokinja i navjestiteljica Gospodnjeg uskrsnuća, sveta Marija Magdalena, oduvijek je s velikim poštovanjem bila čašćena i na različite načine slavljena kako u Zapadnoj, tako i u Istočnoj Crkvi, a budući da je u našim vremenima Crkva pozvana pozornije razmišljati o dostojanstvu žene, o novoj evangelizaciji i o punini otajstva božanskoga milosrđa, čini nam se prikladnim da se i primjer svete Marije Magdalene još više vjernicima stavi pred oči. Ova je žena naime poznata kao ona koja je ljubila Krista i koju je Krist osobito ljubio. Nju je sveti Grgur Veliki nazvao „svjedokinjom božanskog milosrđa“, sveti Toma Akvinski „apostolom apostolâ“,[2] a vjernicima ovih vremena može poslužiti kao primjer služenja žena u Crkvi.
Stoga je Vrhovni Svećenik Franjo odredio da liturgijsko slavlje Svete Marije Magdalene bude upisano u Rimski kalendar kao blagdan umjesto kao spomendan, kako je do sada bilo.
Novi stupanj liturgijskog slavlja ne mijenja ništa glede dana kada se ovaj blagdan ima slaviti kao ni glede tekstova u Misalu i u Časoslovu. To znači:
a) Dan posvećen liturgijskom slavlju Svete Marije Magdalene ostaje isti, kako je to naznačeno u Rimskom kalendaru, to jest. 22 srpnja.
b) Tekstovi koji se uzimaju u misi i u bogoslužju časova ostaju oni isti koji se nalaze u Misalu i u Časoslovu za taj dan, s time da se dodaje vlastito predslovlje, koje se prilaže ovome dekretu. Zadaća je Biskupskih konferencija da prevedu predslovlje na narodni jezik te da ga, nakon što ga odobri Sveta Stolica,[3] objave i daju za liturgijsko slavlje te ga uvrste u sljedeće izdanje Rimskoga misala.
Tamo gdje se Sveta Marija Magdalena prema odredbama krajevnoga prava slavi bilo drugoga dana bilo drugačijim stupnjem, i ubuduće se može slaviti istoga dana i istoga stupnja kao do sada.
Što god bi se ovome protivilo, nema nikakve snage.
Iz palače svete Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, 3. lipnja 2016., na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova.
Robert kard. Sarah, pročelnik
Artur Roche, nadbiskup, tajnik
Priredio i preveo Zvonko Pažin; objavljeno u VĐONSB-u, 7-8/2018.
[1] Tekst dekreta na latinskom, njemačkom, talijanskom, engleskom, francuskom, poljskom, španjolskom i portugalskom dostupan je na mrežnoj stranici: http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/ccdds/index_it.htm (pristupljeno 30. 5. 2018.) Na istoj mrežnoj stranici nalazi se i novo predslovlje za blagdan Svete Marije Magdalene.
[2] Opet pitanje za jezikoslovce. Kako bi glasio ženski oblik imenice „apostol“? „Apostola“ ili „apostolica“?
[3] Ovaj je dekret pisan prije objave apostolskog pisma pape Franje „Magnum principium“. Sada, nakon apostolskog pisma „Magnum principium“ (koje je stupilo na snagu 1. listopada 2017.), Biskupske konferencije priređuju i odobravaju prijevode liturgijskih tekstova te ih šalju samo na potvrdu Kongregaciji za bogoštovlje i disciplinu sakramenata. Tako bi ova rečenica – u duhu enciklike „Magnum principum“ trebala glasiti ovako: „Zadaća je Biskupskih konferencija da predslovlje prevedu na narodni jezik i odobre ga te da ga, nakon što ga potvrdi Sveta Stolica, objave…“