»Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.« (1 Kr 19,11)

Srijeda Velikoga tjedna: Trideset srebrnjaka


Čitanja: Iz 50, 4-9a; Ps 69, 8-10.21bc-22.31.33-34; Mt 26, 14-25


Matej ovako opisuje Judinu izdaju:

Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: “Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.” A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda.

Svi ćemo se složiti kako je bijedna svota koju je Juda zaradio i kako je u bescjenje prodao blago koje je imao. Biti jedan od Dvanaestorice i to prokockati za svotu koju je kasnije ionako bacio pred noge tih istih svećenika! Znademo kako je završio. Duboko razočaran, odrekao se tog novca i otišao se objesiti.

Nije ga taj novac usrećio. Baš naprotiv.

No, lako je biti general poslije bitke.

Što nam ova zgoda govori. Jednostavno ovo: kada čovjek čini zlo da bi došao do nekog užitka do neke zarade, do nekog zadovoljstva, uvijek je tu u pitanju nešto tako bijedno, nešto maleno, nešto što to istog čovjeka ne ispunja. Naravno, može se dogoditi da čovjek na nepošten način dođe do veoma mnogo novaca, do veoma visokog položaja, do ugleda i popularnosti među ljudima, međutim, kada se takav čovjek nađe sam u sobi pred ogledalom, je li stvarno sretan? Smatra li on uistinu da se isplatilo za taj prljavi dobitak od ne znam koliko novaca izdati prijatelja, prevariti čovjeka, opoganiti vlastito biće?

Nikad čovjek nije sretan kad čini zlo.

Uvijek mu prisjedne ono što mu u prvi mah napasnik prikazuje kao dobitak. Baš kao što su prvi ljudi mislili da će postati kao bogovi, a zapravo su se unesrećili s gorkim okusom u ustima.

Juda je dobio trideset srebrnjaka.

I mi dobivamo neka svoja sitnija ili krupnija zadovoljstva. I onda ubrzo shvatimo da taj dobitak i nije dobitak, da ta radost i nije radost. Osjećamo kako nas ti srebrnjaci opterećuju i kako bismo ih najradije bacili.

Prisjetimo se. Veli psalmist:

Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.

Neka nas Gospodin ispuni razboritošću da vidimo što je dobro. Neka nas ispuni hrabrošću da tražimo dobro i samo dobro. Jer to je ono što naše srce ispunja dubokim mirom, mirom koji samo od Boga proizlazi.