Što su mogli naučiti polaznici Ljetne škole teologije u Dubrovniku
U Dubrovniku je od nedjelje 14. do subote 20. srpnja 2019. održana Ljetna škola teologije pod pokroviteljstvom Dubrovačke biskupije, a po kojoj je, prema službenoj najavi organizatora, taj grad ili barem hostel gdje se odvijala, postao „mjesto vrhunske teologije“.
1. O Ljetnoj školi
Organizator? Objavljeno je kako je organizator škole Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije, ali čini se da je to samo formalno pokriće, jer je odluku o organizaciji škole to tijelo donijelo na telefonskoj sjednici. Škola nema statut, program, ravnatelja ni tajnika. Njezina mrežna stranica ni Facebook-profil nemaju urednika i nakon inicijalnoga predstavljanja predavača ne objavljuju vlastite tekstove. Pozive za prijavu studentima (primjer 1 i 2) i njihovim učilištima (primjer 1 i 2) potpisivao je msgr. Mate Uzinić.[1]
Nepoznat broj i zemlja podrijetla. Organizator ni njegovi medijski suradnici nisu objavili točan broj sudionika, nego neodređeno, da je na školi sudjelovalo:
„četrdesetak studenata teologije kao i teologa s katoličkih, pravoslavnih i protestantskih fakulteta iz Hrvatske i drugih zemalja, desetak promatrača te četiri gosta predavača“.
Tako su izvijestili portal Dubrovačke biskupije 16. 7. 2019. i 22. 7. 2019. i Informativna katolička agencija 16. 7. 2019. i 22. 7. 2019.
Za regiju. Iz poziva upućenih bogoslovnim učilištima u Beogradu, Ljubljani, Splitu, Zagrebu, Sarajevu, Mostaru, Đakovu, Rijeci i Zadru i katehetskim uredima može se zaključiti da je to bio skup namijenjen budućim katoličkim, pravoslavnim i protestantskim teolozima na području dijela jugoistočne Europe.
To je kao provedeno u djelo bez okolišanja potvrdila Tina Beattie 31. srpnja 2019.:
„Upravo sam se vratila iz Dubrovnika, lijepa grada opasana zidinama na jadranskoj obali, gdje sam predavala na ljetnoj školi za studente teologije. Bila je to inicijativa mjesne katoličke biskupije, ali studenti su bili pomiješani od katolika, pravoslavaca i protestanata ne samo iz Hrvatske, nego iz svih zemalja bivše Jugoslavije“.[2]
I ponovila 8. kolovoza 2019.:
„Školu je organizirala Dubrovačka biskupija, a sudionici su došli iz cijele bivše Jugoslavije“.[3]
No, je li doista bilo sudionika iz Crne Gore, Kosova i Sjeverne Makedonije?
Dekan Pravoslavnoga bogoslovnoga fakulteta „Sveti Kliment Ohridski“ Sveučilišta u Skoplju Gjoko Gjorgjevski napisao mi je 2. kolovoza 2019. da poziv Dubrovačke biskupije tomu fakultetu i njihovim studentima teologije nije stigao.
Troškovnik. U pozivu učilištima na ljetnu školu stoji da su „smještaj i hrana osigurani preko Dubrovačke biskupije i donacija“, a na službenoj stranici i u pozivu studentima: „Svim studentima osiguran je besplatan smještaj i hrana.“
Ljetna škola stajala je puni pansion tijekom šest dana za zaokruženo 40 studenata = 6 x 40 = 240 punih pansiona. Prosječna cijena noćenja u hostelu Villa Paola Di Rosa, mjestu održavanja Ljetne škole, iznosi 100 eura. Znači da je organizator imao trošak od oko 24.000 eura za noćenje, koji je mogao biti znatno niži ako je zakupio cijeli hostel, čemu još treba pridodati hranu za sudionike i troškove za četiri nastavnika i desetak promatrača. Ali to nije sve. Tina Beattie boravila je tijekom ljeta 2019. u Splitu, pa tri dana na Mljetu, pa pet dana u jednoj dubrovačkoj vili, a zatim se na 13 dana s mužem smjestila u Biskupijskoj kuriji u Dubrovniku, u samostanu Svete Klare, o čemu je 7. srpnja 2019. na svojem profilu na Facebooku objavila:
„Krasan završetak divnoga odmora – susret s proširenom obitelju i boravak u vili u Dubrovniku zadnjih pet dana. […] Sada smo Dave i ja uselili u gostinjsku sobu Dubrovačke biskupije u samostanu iz XIII. stoljeća, neposredno unutar gradskih zidina. Dave se vraća u London u srijedu, a ja ostajem do 20. srpnja kako bih predavala na Ljetnoj školi teologije za mlade iz cijele regije. Oduševljena sam ovim sjajnim sunčanim i kristalno plavim morem – međutim, kako je sam Dubrovnik pun turista, rado se povučem u klimatiziranu sobu i prihvatim se posla“.[4]
A 13. srpnja 2019. Tina Beattie je na Facebooku objavila:
„Soba u kojoj sam odsjela soba je za goste u biskupijskim uredima, koji su smješteni u samostanu iz XIII. stoljeća upravo unutar gradskih zidina“.[5]
Velikodušni dužnik. Dubrovačka biskupija je u dugovima (na kraju 2015. bila je dužna 20,6 milijuna kuna, na kraju 2016. s povezanim društvima bila je dužna 42,3 milijuna kuna, a na kraju 2017. 40,7 milijuna kuna; izvješće za 2018. još nije objavljeno), a financiranje boravka svih polaznika ljetne škole iz regije nije njezina temeljna djelatnost. Milodare vjernika i prvih nedjelja u tu svrhu ne bi trebalo trošiti, jer se crkveni novac smije upotrijebiti samo za „uređenje bogoštovlja, dolično uzdržavanje klera i drugih službenika, vršenje djela apostolata i dobrotvornosti, napose prema siromasima“ (kanon 1254. § 2.), a Ljetna škola nije težila promicati vjerske istine, moralno ni socijalno učenje Katoličke Crkve, pa se ne može podvesti pod apostolat. Na nju ne bi trebalo trošiti ni novčanu potporu iz državnoga proračuna, jer je i ona strogo namjenska, „za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, održavanje crkava i pastoralnih središta i za karitativnu djelatnost Katoličke Crkve“ (članak 6. stavak 4. Ugovora Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima).
Donator s agendom. Na otvaranju Ljetne škole 15. srpnja 2019. moderator otvaranja generalni vikar Dubrovačke biskupije msgr. Hrvoje Katušić posebice je „pozdravio Joerga Bastena, predstavnika Renovabisa, koji je financijski podržao ovaj program“, kako su 16. srpnja 2019. izvijestili portal Dubrovačke biskupije i Informativna katolička agencija. Dr. Jörg Basten voditelj je projekata za Poljsku, Češku, Hrvatsku i Rusiju organizacije Renovabis,[6] djela pomoći Katoličke Crkve u Njemačkoj Istočnoj Europi, a za portal jedne dijeceze u Hrvatskoj u veljači 2018. o svojem je poslu izjavio:
„pomažemo u tri sfere. Prva je pastoralna, gdje pomažemo u uspostavljanju pastoralne strukture u sjemeništima, teološkim fakultetima, u obrazovanju vjernika laika. Druga je sfera karitativna […]. Treća sfera je razvoj civilnog društva, što podrazumijeva sve vrste obrazovnih projekata – škole, fakulteti, novine, radio, svi mediji“ (izvor).
Je li Ljetna škola u Dubrovniku bila investicija njemačkoga Renovabisa u uspostavu nove pastoralne strukture, naobrazbu vjernika u drukčijem vjerovanju od tradicija njihove Crkve ili njihove crkvene zajednice ili investicija u razvoj „građanskoga društva“, propitivanjem i razgradnjom vjerskih istina? Ili ni oni nisu znali na što troše pomoć njemačkih katolika?
Radni jezik. Iako je od početka najavljeno: „Predavanja i radionice su na engleskom jeziku“, poziv za prijavu na školu nije bio objavljen na engleskom jeziku, a prema dostupnim informacijama jedini sudionik škole kojemu je engleski materinski jezik jest Tina Beattie. Jedan od predavača nije govorio engleski, pa je na javnoj tribini održanoj za dubrovačko građanstvo on prevođen s talijanskoga na engleski.
Zvijezda. Medijsku je pozornost na toj školi najviše privukla Tina Beattie, predstavljena kao „profesorica Katoličkih studija na Sveučilištu Roehampton u Londonu“ (službene stranice škole, portal Dubrovačke biskupije, Hrvatska katolička mreža 14. 6. 2019., 9. 7. 2019., 16. 7. 2019. i 19. 7. 2019.).
Nastavnica bez agende? Jutarnji list od 13. srpnja 2019. (str. 29) zabilježio je izjavu Tine Beattie:
„Dodaje kako nije došla u Dubrovnik ni s kakvom agendom“.
U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju od 14. srpnja 2019. (str. 6) Tina Beattie je izjavila:
„U Hrvatsku nisam došla indoktrinirati ljude, niti promovirati neku agendu.“
Naknadno ipak priznaje da joj je poziv msgr. Uzinića bio „neodoljiva prilika“ („irresistible opportunity“), jer se njezin „angažman filtrira kroz svijest o različitim perspektivama koje žene unose u svoju vjeru“, a za nastavu u Dubrovniku pripremala se „čitajući o izazovima i prilikama s kojima se žene suočavaju u zemljama bivše Jugoslavije i proučavajući rad teologa iz te regije, uključujući mali broj feminističkih teologa poput bosanske muslimanke Zilke Spahić-Šiljak i hrvatske franjevke s. Rebeke Jadranke Anić“.[7]
Nadahnuća. Jedini živući teolog kojega je msgr. Uzinić citirao u govoru o važnosti dijaloga u pluralnom društvu na otvaranju Ljetne škole u Dubrovniku 15. srpnja 2019. jest dr. don Nikola Bižaca. On je umirovljeni profesor splitskoga Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta, autor dviju knjiga o teologiji religija, koji svoje teološko djelovanje opisuje kao „trud oko izgradnje Kraljevstva u Crkvi i izvan nje“ (izvor).
U spomenutom je govoru domaćin preuzeo i razradio misli iz „Peticije za biskupa Uzinića: Podrška održavanju Ljetne teološke škole u Dubrovniku“, koju su 8. srpnja 2019. pokrenuli Marko Medved, Stipe Odak, Ivan Šarčević i Tomislav Kovač, ali koja, kako je 29. srpnja 2019. objavio Drago Pilsel, na zamolbu msgr. Uzinića nije objavljena
„kada su dva važna cilja postignuta (Ljetna škola teologije u Dubrovniku je bila uspješna i uoćena [sic!] te, mostarski biskup Ratko Perić upravo odlazi u mirovni [sic!] osramoćen i poražen, što je bilo za očekivati i što je dobro za važnost teološke misli u Hrvatskoj i u BiH ili šire, ma koliko uštogljeni i neplodni bili većina teolozi [sic!]).“
2. O predstavljanjima
Profesorica Katoličkih studija. Tina Beattie godinama se u člancima (2010., 2011., 2012., 2013., 2018., 2019.) i kao kolumnistica (The Guardian i The Tablet) predstavlja kao „Professor of Catholic Studies at the University of Roehampton in London – profesorica Katoličkih studija na Sveučilištu Roehampton u Londonu“. Međutim, na Sveučilištu Roehampton u Londonu postoji 59 preddiplomskih (popis) i 73 poslijediplomska (popis) studijska programa, ali među njima nema studijskoga programa Katoličkih studija. Na Sveučilištu Roehampton ne postoji katedra, odsjek, odjel, institut ili fakultet „katoličkih studija“. Zašto se Tina Beattie predstavlja „profesoricom Katoličkih studija“? Kako Sveučilište dopušta takvu zloporabu nepostojećega studija postojeće profesorice?
Na mrežnim stranicama Sveučilišta Roehampton Tina Beattie navodi se kao profesorica toga visokoga učilišta, ali nigdje ne piše u kojem znanstvenom području, polju i grani je izabrana za profesora, ni koje sve kolegije predaje.
Čini se da Tina Beattie nije završila srednju školu. Sama tvrdi:
„Napustila sam školovanje s 15 godina i nisam pošla na fakultet do 1991. godine, kad mi je najmlađe dijete krenulo u školu i kad sam počela studij teologije i religijskih studija na Sveučilištu u Bristolu“.[8]
Tina Beattie diplomirala je 1994. trogodišnji preddiplomski studij teologije i religijskih studija na Sveučilištu u Bristolu. Nikad nije pohađala studij filozofije ni katoličke teologije. Ne spominje ni da je upisala, niti ima podataka da je završila ikoji diplomski studij. Doktorski rad započela je pod mentorstvom Gavina D’Coste, a završila pod mentorstvom feminističke teologinje Ursule King radi postizanja doktorata iz filozofije. Godine 1999. obranila je doktorski rad na Odsjeku za teologiju i religijske studije Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Bristolu pod imenom Christina Jane Beattie i pod naslovom:
„God’s mother, Eve’s advocate : a gynocentric refiguration of Marian symbolism in engagement with Luce Irigaray“ (Božja majka, Evina odvjetnica: ginocentrična refiguracija marijanske simbolike u angažmanu s Lucom Irigaray), Bristol, studeni 1998., viii, 275 stranica.
Luce Irigaray belgijska je feministička filozofkinja i psiholingvistica.
Dakle, Christina Jane Beattie ili Tina Beattie nije profesorica katoličkih studija, katoličanstva, katolicizma, katoliciteta, katoličnosti ni katolištva, jer joj takav akademski naziv, stupanj ni znanstveno-nastavno zvanje nitko nije dodijelio. Ona je samozvana ili samoproglašena „profesorica katoličkih studija“.
Nije ni profesorica Katoličkih studija, jer takav studij na tom sveučilištu ne postoji, što su mi 9. kolovoza 2019. potvrdili službenik Ureda za međunarodne upite Sveučilišta Roehampton i administrator Ureda za znanstvena istraživanja Sveučilišta Roehampton.
Nije ni diplomirani teolog, ni magistar teologije, niti ima licencijat ili doktorat teologije. Dana 2. veljače 2011. sama je objavila:
„Sebe ne nazivam teologinjom. Razlog zbog kojega sebe nazivam profesoricom katoličkih studija jest taj što se ne želim uplitati u te zamorne bitke oko toga što čini katoličkoga teologa. Ime mi stvarno nije važno“.[9]
U hrvatskim je novinama 14. srpnja 2019. izjavila:
„nikada sebe nisam predstavljala kao katoličku teologinju s licencijom. Na britanskim sveučilištima moguće je raditi kao profesionalni teolog na sekularnim sveučilištima“ (izvor).
Zašto ju je organizator škole u Dubrovniku unio u hrvatski kulturni prostor pod neistinom da je profesorica „Katoličkih studija“?
Ravnateljica fakulteta. Facebook-stranica TheologiaRagusina 9. lipnja 2019. objavila je da je Tina Beattie: „Ravnateljica […] fakulteta Katarine Sijenske, na Sveučiilištu [sic!] Roehampton u Velikoj Britaniji“.
Riječ college na engleskom ima 11 značenja, a ovdje ne znači fakultet, pa ni studentski dom, nego samoupravno uspostavljeno tijelo sveučilišta koje nudi pouku bez dodjele diploma. U sustavu hrvatske naobrazbe to bi bila škola za obrazovanje odraslih, tečaj ili program cjeloživotne naobrazbe i to učenja na daljinu, koje polaznici plaćaju: šest tjedana 170 funti, deset tjedana 300 funti (cjenik).
Sam Catherine of Siena College predstavlja se ovako:
„Školu Katarine Sijenske osnovala je 2007. međunarodna skupina teologa radi pružanja internetskih tečajeva za potporu onima koji rade za rodnu pravednost diljem svijeta. […] Godine 2015. škola Katarine Sijenske postala je dio portfelja Sveučilišta u Roehamptonu kao neovisan dobrotvorni fideikomis kojim upravlja Sveučilište“.[10]
Dakle, organizator Ljetne škole ju je neistinito najavio i predstavljao kao ravnateljicu fakulteta.
Ravnateljica centra za katoličke studije. Facebook-stranica TheologiaRagusina 9. lipnja 2019. o Tini Beattie objavila je: „Ravnateljica je istraživačkog centra za katoličke studije Digby Stuart […] na Sveučiilištu [sic!] Roehampton u Velikoj Britaniji“. Međutim, na stranicama Sveučilišta Roehampton navodi se Digby Stuart Research Centre for Religion, Society and Human Flourishing – Znanstvenoistraživački centar Digby Stuart za religiju, društvo i humani procvat (u tom naslovu nema „katoličkih studija“). Ravnateljica toga centra jest Tina Beattie. Facebook-stranica toga centra zove se Digby Stuart Research Centre for Catholic Studies – Znanstvenoistraživački centar katoličkih studija Digby Stuart.
Dakle, organizator Ljetne škole ju je najavio kao ravnateljicu centra za katoličke studije, prema onomu što piše na Facebooku, a ne kao ravnateljicu centra kako se on službeno naziva. Je li to akademski ozbiljno i znanstveno čestito?
3. O Učiteljstvu
Tina Beattie dovodi u pitanje, tj. odbacuje autoritet crkvenoga Učiteljstva i proglašenih vjerskih istina činjenicom da ih mnogi posvjetovljeni vjernici na Zapadu ne žive, ne poznaju ili ne priznaju, pa u svojem nastavnom materijalu (PDF napravljen 16. 11. 2018.) ističe:
„Učiteljstvo je tijelo koje je u Rimokatoličkoj Crkvi odgovorno za odobravanje, promicanje i obranu crkvenoga učenja. Iako se taj izraz danas najčešće koristi za označavanje službene katoličke hijerarhije, Zbora za nauku vjere i papinskoga učenja, strogo govoreći on obuhvaća sve vjerne prakticirajuće katolike koji, postupkom razludžbe, molitve i prakse, ovjerovljuju ona učenja koja su obični vjernici prihvatili i prigrlili. Dakle, ako neka zamisao naiđe na prijam i prihvat pobožnih, vjernih katolika koji to proživljavaju u svakodnevnici, daje joj se oznaka autoriteta, ali ako zamisao naiđe na široko odbacivanje i obični je katolici ne slijede, onda se može dovoditi u pitanje mjerodavnost toga učenja“.[11]
To mišljenje nije doista samo „razlučujuće“, o čemu se u medijima zastupa pravo na njegovo postojanje kao „različito“, nego je protukatoličko, zabludno, proturječno, besmisleno. Može li pojam „različito“ kao takav imati pravo na katoličkim katedrama, učilištima i ljetnim školama?
Na Beattine prigovore iz 2018. godine odgovor je još 2014. imalo Međunarodno teološko povjerenstvo u dokumentu Osjećaj vjere u životu Crkve:
„76. Učiteljstvo onih ‘koji su s nasljedstvom biskupstva primili i pouzdan dar istine’ (Dei verbum, 8) jest služba istine koja se obavlja u Crkvi i za Crkvu, čiji su članovi primili pomazanje Duha istine (usp. Ivan 14, 17; 15, 26; 16, 13; Prva Ivanova 2, 20.27) i obdareni su osjećajem vjere, nagonom za istinom Evanđelja. Budući da je odgovornost učiteljstva osigurati vjernost cijele Crkve Božjoj riječi i čuvati Božji narod vjernim Evanđelju, njegova je dužnost i hraniti i odgajati osjećaj vjernika. Naravno da su oni koji obavljaju učiteljsku službu, naime papa i biskupi, i sami prije svega kršteni članovi Božjega naroda pa stoga i sami sudjeluju u osjećaju vjernika.
77. Učiteljstvo k tomu ovlašteno sudi odgovaraju li doista mišljenja nazočna u Božjem narodu, koja se mogu pojaviti kao osjećaj vjernika – istini Predaje primljene od apostola. Kao što potvrđuje [bl. John Henry] Newman: ‘Dar razaznavanja, razlikovanja, definiranja, proglašavanja i izvršavanja bilo kojega dijela te predaje prebiva samo u Crkvi koja poučava [Ecclesia docens]’ (On Consulting the Faithful in Matters of Doctrine, 1859., str. 63). Prema tome, sud koji se odnosi na vjerodostojnost osjećaja vjernika u konačnici ne pripada samim vjernicima ni teologiji, nego učiteljstvu. […]
79. Svi darovi Duha dani su da potiču jedinstvo Crkve u vjeri i zajedništvu (usp. Pastor aeternus, 1870., Denzinger, broj 3051) […]
80. Međutim, u određenim prigodama prihvat naučavanja učiteljstva zna naići na poteškoće i otpor vjernika te je u takvim situacijama potrebno odgovarajuće djelovanje s obje strane. Vjernici moraju promisliti o danom učenju, dajući sve od sebe da ga shvate i prihvate. Načelni otpor naučavanju crkvenoga učiteljstva nespojiv je s vjerodostojnim osjećajem vjere. I učiteljstvo se mora osvrnuti na dano učenje i ispitati treba li mu pojašnjenje ili prericanje kako bi se bitna poruka učinkovitije prenijela. Ti međusobni napori u teškim vremenima izražavaju zajedništvo koje je sržno za život Crkve, kao i čežnju za milošću Duha Svetoga, koji Crkvu vodi ‘u svu istinu’ (Ivan 16, 13).“
U Dubrovniku se Tina Beattie predstavljala kao zagovornica i vjerna učenica pape Franje. Tako u subesjedi od 14. srpnja 2019. tvrdi:
„i papu Franu su optužili za herezu, tako da sam u dobrom društvu!“
a 31. srpnja 2019. objavila je:
„Papa Franjo učinio je puno da se ublaži gušenje teološke rasprave koje je prevladalo pod dvojicom njegovih prethodnika […]
Biskup Uzinić osobno je svaki dan pohađao ljetnu školu. Što sam ga više upoznavala, više sam shvaćala kako izgleda pastirsko vodstvo na koje je pozvao papa Franjo. […]
Zamolila sam studente da mi potkraj tjedna e-poštom pošalju svoje komentare i povratne informacije i dirnula su me njihova mudra i zrela razmišljanja. Govorili su o potrebi za strpljenjem, povjerenjem u Boga, čak i kad se nadamo promjenama, te su se opetovano referirali na to kako papa Franjo ističe dijalog, koji je bio ključna tema tijekom tjedna“.[12]
Međutim, to je teško povezati s ustrajnom kritikom kojom Tina Beattie udara na papu Franju:
„Oni [konzervativci] mrze „rodnu ideologiju“, što je osuđujuća fraza koju […] često koristi [papa] Franjo“ (The Tablet, 31.7.2019.).[13]
„Papa Franjo malo je učinio na poboljšanju života žena. Čini se da žene nemaju mjesto u viđenju Katoličke Crkve pape kojemu je stalo do siromaha u svijetu […] On [papa Franjo] priznao je i potrebu da se ženama dâ veća riječ u životu Crkve, ali je učinio malo da se to postigne. A siromaštvo neumoljivo i izrazito utječe na život žena i nigdje se odsustvo ženskoga utjecaja ne očituje tako jasno kao u crkvenim učenjima o seksualnoj i reproduktivnoj etici. […] pitanja kontracepcije i pobačaja postavljaju više spornih etičkih pitanja. Ne branim stajalište Katoličke Crkve o kontracepciji“ (The Guardian, 27.8.2014.).[14]
„Dakle, trebamo žene svećenike i trebamo ih brzo, zajedno s mnogim drugim promjenama u institucionalnoj Crkvi. Postoji vrijeme za govor i vrijeme za mûk, a ovo je vrijeme za govor – za svećenike i biskupe, kao i za nas ostale. Šutnja je u prošlosti bila dosluh, a hijerarhija se više ne može zatvarati u uskogrudni isključivo muški klub koji se igra Boga. [Kardinal George] Pell bio je jedan od najbezobzirnijih i dogmatskih branitelja doktrina koje su poglavito osmišljene da uvježbavaju posvemašnji nadzor nad spolnošću drugih ljudi i reproduktivnim sposobnostima žena. A koja je apsolutna uvrjeda slavnomu kultu svetih da je čovjek, koji je upravljao Crkvom željeznom palicom, pružajući utočište svakoj vrsti zlostavljača, sve dok mu je donosio novce, sada svetac. Ivan Pavao II. … pa, nemojte me potezati za jezik“ (Družba afričkih misija, 10.3.2019.).[15]
Da ne bi bilo zabune: Ivana Pavla II. svetim je 27. travnja 2014. proglasio papa Franjo. Tini Beattie to je uvrjeda čašćenju svetaca.
4. O tom da božanske Osobe ne treba nazivati Otcem, Sinom i Duhom Svetim
U svojem doktorskom radu Christina Jane Beattie kao svoj manifest ističe:
„Nakana mi je teološki jezik majčinske ženstvenosti osloboditi od kolonizirajućih diskursa muškosti, oponašajućim zauzimanjem položaja spekulativne katoličke žene kao i katoličke žene teoretičarke. Kao katolički teolog stavljam maske i usvajam strategije irigarayske žene kako bih vidjela Mariju drukčije“.[16]
Tini Beattie ne sviđa se vjeroispovjesni i krsni obrazac vjere: „u Boga Otca, Sina i Duha Svetoga“, jer smatra da Bog nije i ne može biti muškoga roda.
„Kršćanska teologija nudi patrijarhalni model Boga Otca, koji je negativno utjecao na sposobnost tradicije da predstavlja puno dostojanstvo i jednakost žene stvorene na sliku Božju i otkupljene u Kristu. Prema čuvenom aforizmu radikalne feminističke teologinje Mary Daly: ‘Ako je Bog muško, onda je muško Bog’“.[17]
Promicatelji feminizma na engleskom govornom području pokušali su istisnuti imena božanskih Osoba zamjenjujući ih izrazima: Creator (Stvoritelj) za Boga Otca, Redeemer (Otkupitelj) i Liberator (Osloboditelj) za Boga Sina, i Sanctifier (Posvetitelj) i Sustainer (Podupiratelj, Krjepitelj, Okrjepitelj, Uzdržavatelj) za Boga Duha Svetoga, zato jer se ti izrazi u engleskom podjednako odnose na osobe muškoga i ženskoga roda.
Nakon što je 1. veljače 2008. s papinim odobrenjem Zbor za učenje vjere objavio kako nije valjano
„krštenje podijeljeno izričajem: ‘Ja te krstim u ime Stvoritelja, i Otkupitelja, i Posvetitelja’, i: ‘Ja te krstim u ime Stvoritelja, i Osloboditelja, i Podupiratelja’“
i da tako „krštene“ treba bezuvjetno (ponovo) krstiti, Tina Beattie je priznala da je to srž doktrinarnoga pitanja u kojem su crkveni poglavari dužni intervenirati te je 29. ožujka 2008. objavila:
„Nedavna objava da Zbor za učenje vjere smatra nevaljanim svako krštenje koje odstupa od tradicionalne trinitarne formule mogla bi izazvati zabrinutost među liberalnim kršćanima. Zabrana je usmjerena na feministička bogoslužja u kojima se ‘Otac, Sin i Duh Sveti’ zamjenjuju riječima ‘Stvoritelj, Otkupitelj i Posvetitelj’ ili ‘Stvoritelj, Osloboditelj i Uzdržavatelj’. Intervencija bi se mogla tumačiti kao još jedan primjer vatikanskoga nemilosrdnoga neprijateljstva prema feminizmu i njegova otpora uključivom bogoslužnom jeziku. […]
Jedan od razloga zašto je mnogim kršćanskim feministima nelagodan trojstveni jezik, jest taj što je skupio previše prtljage povezane s patrijarhalnim strukturama moći i perspektivama usredotočenim na muškarca, na štetu više majčinskih i na žene usredotočenih vidova ljudskoga života i odnosâ. Slika Otca/Sina djelovala je na isključiv, a ne uključiv način. Nju se rabilo da se žene drži izvan položaja sakramentnoga značenja i mjerodavnosti. Ako hijerarhija želi učvrstiti poruku da je u trojstvenom jeziku riječ o odnosnosti (relacionalnosti), a ne o muškosti, tada bi jedan od načina bio taj da odustane od bilo kakve doslovne povezanosti između fizičke muškosti svećenika i Kristove euharistijske nazočnosti. To bi bio rječit način da se potvrdi kako trinitarni odnos nadilazi spol, te da Bog nije ni On ni Ona. Nazočnost žene koja izvodi euharistiju ili obred krštenja bio bi sakramentni znak tajne otajstva utjelovljenja i otkupljenja naše čovječnosti koja uključuje ukupnost onoga tko mi jesmo“.[18]
Neposredno prije početka Ljetne škole u Dubrovniku, 13. srpnja 2019. na Facebooku je objavila:
„Ako smo stvoreni na sliku Božju, tada ta slika nije Razumni, daleko manje Tvorac Ćudorednih Pravila, nego stvaralačka energija međuosobne ljubavi koja se prelijeva u beskonačnu maštovitost izražajnosti koja se ne može ukrotiti ili racionalizirati“.[19]
Ekstravagancija, neumjerenost, pretjerivanje ili neobuzdanost, a ne dobrodušnost, blaženstvo, ljubav, mudrost, umnost ili skladnost, glavne su osobine Boga kako Ga opisuje Tina Beattie.
Dosljedno, njezin pogled nije usmjeren na Put, Istinu i Život, nego na ovozemaljsku plemenitost:
„Kršćanstvo se ne odnosi na moralno savršenstvo, nego na praštanje, iscjeljenje i sućutnost“.[20]
5. O protukatoličkim stajalištima do svetogrđa i bogohuljenja
Msgr. Mate Uzinić pozvao je 29. lipnja 2019. na unutarkatolički dijalog i na pronalaženje točaka „unutar velikog teološkog opusa prof. Beattie, na temelju kojih bi se moglo ući u dijalog“.
U članku iz 2008. godine Tina Beattie sebe naziva učiteljem ćudorednoga bogoslovlja i priznaje da sustavno dovodi u pitanje okružnicu Humanae vitae Pavla VI. iz 1968. o pravilnu uređenju prenošenja ljudskoga života:
„Kao učiteljicu moralne teologije ponekad su me na red pozivali katolici koji smatraju da ne bih trebala dovoditi u pitanje crkveno učenje. Ali postoji obilje dokaza da na svaki par koji slavi [okružnicu] Humanae vitae postoje mnogi drugi koji je ili ignoriraju ili su im brakovi dovedeni do loma u pokušaju da je slijede. Nitko ne sugerira da parovi ne bi trebali prakticirati prirodno planiranje obitelji ako se o njemu mogu skladno i učinkovito dogovoriti u svojem braku, niti predlažem da se mnogočlane obitelji osuđuje zbog maltuzijanske zabrinutosti o prenapučenosti. Možda bi se, ipak, moglo tvrditi da bi oni koji imaju sposobnost skrbi o velikom broju djece mogli bolje služiti zajedničkomu dobru ako ograniče vlastite prirodne obitelji, kako bi ponudili dom ljubavi nekoj od neželjene djece koja su krajnje žrtve sloma modernoga obiteljskoga života“.[21]
U osvrtu na Ljetnu školu u Dubrovniku Tina Beattie je 31. srpnja 2019. objavila:
„Moje javno uplitanje s katoličkim ustanovama uvijek izaziva zajedljive kampanje društvenih medija koji traže da me se isključi zato što podupirem ređenje žena i istospolne brakove“.[22]
A 8. kolovoza 2019. na drugom mjestu dodala:
„Nakon što sam godinama bila na meti militantnih katoličkih skupina zbog svojega teološkoga zagovaranja za žene svećenike i istospolne ženidbe i protivljenja kriminalizaciji pobačaja, odlučila sam više nemati ništa s institucionalnim katolicizmom“.[23]
U doktorskom radu godine 1998. Christina Jane Beattie odbacuje pravorijek Ivana Pavla II. da Crkva nema ovlasti rediti žene za svećenike te mu suprotstavlja feminističke teze da su katolička teologija i stega svetootajstava „falocentrični“. Zbog osjećaja naravna stida katoličkih čitatelja i njihova poštovanja prema Presvetoj Euharistiji ovdje ispuštam prevođenje i izvorno navođenje feminističke odnosno blasfemne interpretacije Svete Mise (str. 85–88) i huljenje na djevičanstvo Blažene Djevice Marije (str. 173), koje je ponovila u više knjiga, na što je hrvatske čitatelje upozorio Ivan Munjin 11. srpnja 2019. Beattina su promišljanja o nekrvnoj Žrtvi i začeću Isusa Krista neprimjerena, sablažnjiva i uvrjedljiva. Posve su oprječna s činjenicom da je njezin dubrovački domaćin msgr. Mate Uzinić 7. ožujka 2018. pozvao vjernike na djela zadovoljštine, pokoru, post i nemrs te je osobno predvodio pokornički obred nakon oskvrnuća crkve Sv. Ignacija u Dubrovniku seksualizacijom, a Tina Beattie isto čini sa služiteljem Euharistije, anamnezom i Gospinim pristankom na Blagovijest.
6. O podjelama unutar Crkve i umišljajima
Čini se da su domaćini iz Dubrovačke biskupije tijekom srpnja 2019. uvjeravali Tinu Beattie kako njezina stajališta o ređenju žena, homoseksualnim unijama, kontracepciji, ranom pobačaju, homoseksualnoj naravi Mise i njezinu prekidu s institucionalnim katolicizmom njima nisu prijeporna te da su svi napisi o njoj na portalima Vjera i djela (1, 2, 3, 4, 5), Quo vadis, Croatia (1), Crkva na kamenu (1, 2, 3), Bitno (1, 2, 3, 4), Toma Blizanac (1) i Narod.hr (1, 2, 3, 4), komentari čitatelja ispod njih i na društvenim mrežama – posljedica unutarnjih podjela Crkve u Hrvata, jer je Tina Beattie 31. srpnja 2019. objavila:
„podcijenila sam odlučnost svojih domaćina. U više su me navrata uvjeravali da problem nije u meni, nego u podjelama unutar Crkve u Hrvatskoj, a od trenutka kad sam stigla, svojski su se potrudili kako bih se osjećala obodrena“.[24]
U propitivanju katolištva u njezinim stajalištima Tina Beattie vidi ništa manje nego međunarodnu urotu protiv sebe:
„Hrvatska organizacija koja se borila protiv moje nazočnosti u Dubrovniku ima veze s laičkom katoličkom organizacijom sa sjedištem u SAD-u Američkim društvom za obranu tradicije, obitelji i vlasništva (TFP), to je jedna od mnogih skupina koje djeluju pod stijegom TFP-a. Sada postoji podružnica TFP-a u Ujedinjenom Kraljevstvu. Te skupine imaju čvrste veze s desničarskim političkim pokretima i djeluju putom dobro financiranih mreža i internetskih stranica“.[25]
Tina Beattie nije imenovala „hrvatsku organizaciju koja se borila protiv“ njezina dolaska u Dubrovnik. Ne znam na koga je mislila. No, Snježana Majdandžić-Gladić ni ja nismo članovi ni jedne udruge ni laičke organizacije, a portal Vjera i djela nije primao i ne prima ničije donacije, nego je posve neovisan. Pripisuje li Tina Beattie i drugim neistomišljenicima takve neistinite kvalifikacije kako bi ih potvorila, a razložne dvojbe označila neutemeljenima?
7. O „teološkim razlozima“ za pobačaj do kraja šestoga mjeseca trudnoće
Tina Beattie piše godine 2010.:
„Crkva koja bi doista bila posvećena ublažavanju nepotrebnih patnja u svim stupnjevima života, prepoznala bi kako bi se to [izbjegavanje ili sprječavanje pobačaja] puno uspješnije moglo postići pružanjem učinkovite kontracepcije ženama i s pomoću ustanova dobre zdravstvene skrbi tijekom trudnoće i porođaja, nego trošenjem beskrajne moralne energije papovanjem o pobačaju“.[26]
„apsolutistička stajališta, koja se temelje na pravu zametka na život ili pravu žene na izbor ne predstavljaju stvarnost pobačaja i dileme koje ono predstavlja. Predlažemo pristup u kojem su majčinska svijest i razvoj ploda zajedno prepoznati kao vlastiti procesu humanizacije i zalažemo se za postupan pomak u isticanju, s prvenstvom ženina prava na izbor u prvom tromjesečju do prava na život ploda u trećem tromjesečju“.[27]
„mogu postojati iznimne okolnosti kada, prije održivosti ploda, postoje prinudni razlozi za pobačaj u drugom tromjesečju“.[28]
Tih se svojih stajališta o poželjnosti kontracepcije i moralne dopuštenosti pobačaja nije odrekla.
Jesu li te misli plod teološkoga razmišljanja i argumentiranja, primjene teološke metodologije ili su ipak prozirni protukatolički aktivizam?
Dana 26. listopada 2007. Tina Beattie objavila je članak „Život u svoj svojoj stvarnosti“ u kojem ističe:
„dolazimo do pitanja kada pravo na život nerođena djeteta ima prednost nad ženinim pravom da okonča neželjenu trudnoću. Učenje Katoličke Crkve pruža nedvosmislen odgovor na to pitanje – žena nema takvo pravo. […] i ja tu imam znatne poteškoće sa stajalištem Crkve“.[29]
Dana 5. lipnja 2010. objavila je:
„među brojnim izazovima s kojima se suočava katolička hijerarhija nužna je i potreba poštovanja moralnoga autoriteta samih žena na tim područjima [pobačaja]. U današnjem je svijetu neprihvatljivo da bi religijska hijerarhija sastavljena isključivo od neoženjenih muškaraca prisvajala pravo donošenja autoritativnih odluka u vezi s tim najintimnijim područjima ženskoga života. Ako kani imati ikakvu moralnu vjerodostojnost u suvremenom svijetu, Učiteljstvo mora uključiti ženske teologe i etičare u formuliranje svojih učenja i doktrina. Priznati da postoje slučajevi kada je između dva zla rani pobačaj manje zlo, ne znači biti za pobačaj“.[30]
Dakle, Tina Beattie smatra da katolkinje u savjesti imaju pravo izabrati pobačaj i da je u nekim slučajevima rani pobačaj „manje zlo“ od nastavka trudnoće. Rani pobačaj nikad ne može biti manje zlo od nastavka trudnoće, jer nastavak trudnoće u sebi nije i ne može biti zlo. Za primjenu izbora manjega zla potrebno je da postoji stvarna opasnost od većega zla. Nedužni život začetoga djeteta nikad ne može biti „zlo“, pa ni „veće zlo“. Svaki je pobačaj, od uzimanja pilule za jutro poslije ili drugoga abortiva do kasnoga pobačaja, u smislu zla kojim se skreće s puta – kršenje sinajske zapovijedi: „Ne ćeš ubiti!“, a u smislu dobra kojega lišava – usmrćenje nedužna ljudskoga života.
Može li se nakon takvih njezinih zauzimanja povjerovati da je Tina Beattie bila iskrena kad je u Hrvatskoj u srpnju 2019. izjavila:
„Ja sam za život (pro-life) u svim njegovim aspektima“ (izvor),
osobito jer je u istom razgovoru propustila naznačiti od kad je ljudski život zaštićen kao nepovrjediv, tj. kad započinje ono za što ona jest „u svim njegovim aspektima“, i kad je u sljedećoj rečenici, suprotno svojim gore navedenim tvrdnjama iz 2007., 2010. i 2018., izjavila:
„Ne zagovaram niti promoviram pobačaj“ (izvor)
te kad je u nastavku razgovora relativizirala sve rečeno priznavši da se zauzima za situacijsku etiku:
„Moj stav o ovim pitanjima [života i pobačaja] definiran je unutar složenih životnih situacija u kojima se susreću nauk i stvarni život“ (izvor)?
Prvo tromjesečje trudnoće traje od začeća do kraja 13. tjedna trudnoće, drugo tromjesečje od 14. do 27. tjedna, a treće od 28. do 42. tjedna trudnoće. Od devetoga tjedna trudnoće zametak se zove plod (fetus), jer se makroskopski amorfni embrij počinje diferencirati u smjeru pojave pojedinih organa (embriogeneza se pretvara u organogenezu) pa je, tako, primjerice već u 9. tjednu moguće uočiti rad srca. Dakle, u svojem akademskom radu iz 2010. godine Tina Beattie niječe pravo zametka i ploda na život do kraja 13. tjedna trudnoće i smatra da je u skladu s katoličkom vjerom obaviti pobačaj ploda i to sve do kraja 27. tjedna trudnoće.
Jesu li sudionici dubrovačke Ljetne škole teologije poučeni da takva shvaćanja pripadaju „u raznolikost katoličke teologije“, dapače da su „vrhunska teologija“?
Nasuprot Tini Beattie, članak 15. stavak 2. Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, koji je proglasio Jakov Blažević, i koji je u Hrvatskoj na snazi od 12. svibnja 1978. do danas određuje: „Prekid trudnoće se može izvršiti do isteka deset tjedana od dana začeća.“ Tina Beattie naučava da se taj rok može pomaknuti do kraja 27. tjedna trudnoće, iako se od 23. tjedna plod smatra održivim, tj. nedonošče bi, da se rodi, moglo samostalno preživjeti.
Od svih biskupa u ovom dijelu svijeta tu i takvu „teologinju“, koja istupa protiv života i zauzima se za kulturu smrti u goste je pozvao predsjednik Vijeća za život i obitelj Hrvatske biskupske konferencije i ustrajao je na njezinu gostovanju da govori „o ulozi i položaju žene u Crkvi i društvu“. Je li crkveni pastir, koji je studentima teologije kao predavačicu doveo takvu učiteljicu, time ispunjavao svoju biskupsku dužnost da „čvrsto štiti cjelovitost i jedinstvo vjere koju treba vjerovati“ (kanon 386. § 2.) i da „čuva cjelovitost istina vjere i ćudoređa“ (kanon 823. § 1.)?
8. O tom da je pobačaj tek odnedavno nespojiv s katoličkom vjerom
U prosincu 2014. Tina Beattie je ustvrdila:
„Mislim da se moramo vratiti tradicionalnom teološkom razlikovanju ranoga i kasnoga pobačaja. Po mojem mišljenju, rani pobačaj trebao bi biti zakonit, jer se zakon ne treba koristiti za provedbu ćudorednosti, nego za zaštitu zajedničkoga dobra, a ilegalni pobačaj ne spašava bebe, nego ubija žene.
Je li pobačaj uvijek ćudoredno zlo? Nije“.[31]
Time Tina Beattie potvrđuje da ne prihvaća ili ne razumije vjersku istinu (dogmu) katoličke vjere da je izazivanje pobačaja u sebi uvijek ćudoredno zlo, nečasno, pogrješno, poremećaj.
U svibnju 2018. Tina Beattie je ustvrdila:
„Crkvena apsolutna zabrana pobačaja od začeća (ne postoji ‘trenutak začeća’ – to je proces) relativno je moderna i snažno ju je promicao papa Ivan Pavao II.“.[32]
Je li to istina?
Nasuprot tvrdnji Tine Beattie kako ne postoji „trenutak začeća“, Maureen Condic, profesorica neurobiologije i pedijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Utahu u Salt Lake Cityu, piše:
„Zaključak da ljudski život počinje spajanjem sjemeglavca i jajašca neosporan je, objektivan, utemeljen na općeprihvaćenoj znanstvenoj metodi razlikovanja različitih vrsta stanica jednih od drugih i na obilnoj znanstvenoj dokazanosti (tisuće neovisnih, recenziranih izdanja). Štoviše, on je posve neovisan o bilo kojem specifičnom etičkom, ćudorednom, političkom ili religioznom nazoru na ljudski život ili ljudske zametke. Doista, to se određenje ne bavi izravno središnjim etičkim pitanjem koje opkoljava zametak: kako društvo treba vrjednovati ljudski život u najranijim stupnjevima razvoja? Neutralno ispitivanje dokaza utvrđuje samo početak novoga ljudskoga života u znanstveno dobro definiranom ‘trenutku začeća’, zaključak koji nedvosmisleno ukazuje na to da su ljudski zametci od jednostanična stupnja nadalje uistinu živi pojedinci ljudske vrste, tj. ljudska bića“.[33]
Parlamentarna skupština Vijeća Europe, Rezolucijom 874 donijelo je 4. listopada 1979. Europsku povelju o pravima djeteta u čijoj se točki 17.VI.a proglašavaju:
„Prava svakoga djeteta na život od časa začeća, na smještaj, prikladnu hranu i srodnu okolinu moraju biti priznata, a državne vlasti moraju prihvatiti obvezu da poduzmu sve napore da se to pravo u potpunosti primijeni.“
Ustavni sud Republike Hrvatske skupio je u spisu predmeta U-I-60/1991 niz stručnih mišljenja o početku ljudskoga života.
Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu 27. svibnja 2009. s potpisom Mirne Sarage-Babić dao je stručno mišljenje:
„Početak života čovjeka odgovara trenutku oplodnje“ (list 260).
Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci 3. lipnja 2009. s potpisom Miljenka Kapovića dao je stručno mišljenje:
„Početak života kod čovjeka mora se prihvatiti i definirati trenutkom oplodnje“ (list 264 i 278).
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 25. kolovoza 2009. s potpisom Nika Zuraka dao je stručno mišljenje:
„Početak života predstavlja čin začeća (stvaranje zigote) na koji se u kontinuitetu nastavljaju ostali stadiji razvoja čovjeka u intrauterinom i ekstrauterinom životu“ (list 273).
Etičko povjerenstvo Klinike za ženske bolesti i porode Kliničkoga bolničkoga centra Zagreb jednoglasno je 14. rujna 2009. dalo mišljenje s potpisom Slavka Oreškovića:
„Život počinje kada se spoje muška i ženska spolna stanica“ (list 295).
Sud Europske unije u točki 35. Presude C-34/10 Oliver Brüstle protiv Greenpeacea od 18. listopada 2011. utvrdio je:
„bilo koje ljudsko jajašce mora se, čim je oplođeno, smatrati ‘ljudskim zametkom’“.
Albert Despot s Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u prosincu 2016. dao je Ustavnomu sudu Republike Hrvatske u predmetu U-I-60/1991 stručno mišljenje u kojem se zaključuje:
„Ljudski život nastaje spajanjem jajne stanice i spermija u doba ovulacije (6–24 sata poslije spolnog odnosa).“
Dakle, početak ljudskoga života časom začeća nije mišljenje, stajalište, nazor, shvaćanje, uvjerenje ili samo predmet vjerovanja, nego i nepobitna znanstvena činjenica. Svojim istupima Tina Beattie pokazuje tvrdoglavost i odbojnost prema neprijepornim utvrđenjima, iako se protiv činjenica ne može dokazivati suprotno.
Tvrdnja Tine Beattie da je crkvena zabrana pobačaja „relativno moderna“ iscrpno je razmotrena u članku Povijest katoličkoga učenja o pobačaju. Pokazalo se kako je paušalna i netočna, nedostojna znanstvenika i akademskoga građanina. Još je Tertulijan (160.–225.) ustvrdio: „Život priznajemo od začeća“. Relativizacija objektivne zloće pobačaja od strane Tine Beattie suprotna je izričitom učenju Drugoga vatikanskoga sabora (uz već prije opisano kako se ona svojim stajalištima o pobačaju odjeljuje od ispovijedanja katoličke vjere).
Kršćanska zajednica, okupljena duhom u vjeri u Isusa Krista, Bogočovjeka, i odgajana u toj vjeri ima dugu tradiciju zauzimanja za životne vrjednote i temeljna prava čovjeka. No, od crkvenih službenika uspješniji promicatelji prava na rođenje jesu kršćanske žene i muževi, katoličke obitelji, liječnici i pravnici koji se nisu odrekli vlastite savjesti.[34] Crkvena ih zajednica treba u tom smislu odgojiti i obrazovati, povjeriti im zadaću i odgovornost, „suodgovornost cjeline svih članova Božjega Naroda. To traži promjenu načina razmišljanja o laicima, da ih se ne smatra samo ‚suradnicima’ klera, nego da ih se doista prizna kao ‚suodgovorne’ za postojanje i djelovanje Crkve, potičući jačanje zreloga i angažiranoga laikata“.[35] Put kojim je Tina Beattie sebi prisvojila to pravo metodologijski je, sadržajno i ostvarajno pogrješan, suprotstavljen istini, Učiteljstvu i dvotisućljetnoj vjeri Katoličke Crkve te nije prinos bogatstvu teološkoga promišljanja i istraživanja unutar vjere Crkve.
[1] Pozivi studentima su nedatirani i neobrojčeni, a pozivi bogoslovnim učilištima datirani su 22. svibnja 2019. i svi su pod istim urudžbenim brojem Biskupijske kurije u Dubrovniku broj 275/2019., bez obzira što su razašiljani različitim primateljima.
[2] Tina Beattie, Theology in transition: opposition to Pope Francis’ reforms is entrenched worldwide, The Tablet, 31.7.2019.: “I have just returned from Dubrovnik, the beautiful walled city on the Adriatic coast, where I was teaching at a summer school for theology students. It was an initiative of the local Catholic diocese, but the students were a mix of Catholics, Orthodox and Protestants, not only from Croatia but from all the countries of the former Yugoslavia.” Cjeloviti prijevod toga teksta objavio je Ivan Munjin, Feministkinja Tina Beattie: Predstavlja se kao braniteljica pape Franje dok dovodi u pitanje crkveni nauk o pravu na život, 7.8.2019.
[3] Tina Beattie, Political Christianity and the Vocation of the Theologians, 8.8.2019: “The school was organized by the Diocese of Dubrovnik, and participants came from all over the former Yugoslavia.”
[4] Izvornik: “A wonderful end to a wonderful holiday – meeting up with the extended family and staying in a villa in Dubrovnik for the past five days. […] Now Dave and I have moved into a guest room belonging to the Diocese of Dubrovnik in a 13th century former convent just inside the walls of the old town. Dave flies back to London on Wednesday and I’m staying on until 20th July to teach on a theology summer school for young people from all over the region. I […] am revelling in this glorious sunshine and crystal blue seas – though Dubrovnik itself is heaving with tourists so I’m happy to retreat to the air conditioned room and catch up on some work.” (Facebook Tine Beattie, 7.7.2019.)
[5] Izvornik: “The room where I’m staying is a guest room in the Diocesan offices, which are in a 13th century convent just inside the walls of the old town.” (Facebook Tine Beattie, 13.7.2019.)
[6] „Renovabis je organizacija solidarnosti njemačkih katolika s ljudima srednje i istočne Europe, koju je u ožujku 1993. utemeljila Njemačka biskupska konferencija na prijedlog Središnjega odbora njemačkih katolika, s ciljem pomoći bivšim komunističkim zemljama srednje, istočne i jugoistočne Europe u pastoralnoj, društvenoj i obrazovnoj obnovi“ (izvor). „Svrha ove organizacije je jačanje Crkve u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi. Podupire pastoralne, društvene i socijalne projekte u bivšim socijalističkim državama s tih prostora“ (izvor).
[7] Tina Beattie, Theology in transition: opposition to Pope Francis’ reforms is entrenched worldwide, The Tablet, 31.7.2019.: “my theological engagement is filtered through an awareness of the diverse perspectives that women bring to their faith […] I prepared by reading about the challenges and opportunities facing women in the countries of the former Yugoslavia and by studying the work of theologians from that region, including a small number of feminist theologians such as the Bosnian Muslim Zilka Spahic-Siljak and the Croatian Franciscan Sr Rebeka Jadranka Anic.”
[8] “I left school at fifteen and I didn’t start university until 1991 – the year my youngest child started school – when I began a degree in Theology and Religious Studies at the University of Bristol” (izvor).
[9] “I don’t call myself a theologian. The reason I call myself Professor of Catholic Studies is because I don’t want to be embroiled in these tedious battles as to what makes a Catholic theologian. The name really doesn’t matter to me“ (izvor). Na ovaj je navod hrvatskoj javnosti pozornost prvi skrenuo Ivan Munjin 11. srpnja 2019.
[10] “Catherine of Siena College was established in 2007 by an international group of theologians with the aim of offering online courses to support those working for gender justice around the world. […] In 2015, Catherine of Siena College became part of the portfolio of the University of Roehampton as an independent charitable trust which is managed by the University” (izvor).
[11] Tina Beattie, Women in the Catholic Church: Contexts and Cultures – a Catherine of Siena College course, str. 6: “The Magisterium is the body that has responsibility in the Roman Catholic Church for authorising, promoting and defending church teaching. While that term is most often used today to refer to the official Catholic hierarchy, the Congregation for the Doctrine of the Faith, and papal teachings, strictly speaking it extends to all faithful practising Catholics who, by a process of discernment, prayer and practice, authenticate those teachings which are accepted and embraced by the ordinary faithful. So if an idea finds acceptance and is embraced by prayerful, faithful Catholics living out their daily lives, it is given the mark of authority, but if an idea finds widespread rejection and is not followed by ordinary practising Catholics, then a question might arise as to the authority of that teaching.”
[12] Tina Beattie, Theology in transition: opposition to Pope Francis’ reforms is entrenched worldwide, The Tablet, 31.7.2019.: “Pope Francis has done much to relax the smothering of theological debate that prevailed under his two predecessors […] Bishop Uzinic personally attended the summer school every day. The more I came to know him, the more I understood what the kind of pastoral leadership that Pope Francis has called for looks like. […] I asked the students to email me their comments and feedback at the end of the week, and I was moved by their wise and mature reflections. They spoke of the need for patience, for trust in God even as we hope for change, and they made repeated references to Pope Francis’ emphasis on dialogue, which had been a key theme during the week.”
[13] Tina Beattie, Theology in transition: opposition to Pope Francis’ reforms is entrenched worldwide, The Tablet, 31.7.2019.: “They […] loathe “gender ideology”, the condemnatory catchphrase […] frequently used by Francis.”
[14] Tina Beattie, Pope Francis has done little to improve women’s lives, The Guardian, 27.8.2014: “Pope Francis has done little to improve women’s lives. Women do not seem to have a place in the pope’s vision of a Catholic church that cares for the world’s poor people […] He has also acknowledged the need to give women a greater say in the life of the church, though he has done little to achieve this. Yet poverty impacts unrelentingly and acutely on women’s lives, and nowhere does the absence of women’s influence manifest itself so clearly as around the church’s teachings on sexual and reproductive ethics. […] issues of contraception and abortion raise more contested ethical issues. I do not defend the Catholic church’s position on contraception.”
[15] Tina Beattie, Why Tina Beattie remains a Roman Catholic, 10.3.2019: “So we need women priests and we need them soon, along with lots of other changes in the institutional church. There is a time to speak and a time to be silent, and this is a time to speak – for priests and bishops as well as the rest of us. The silence of the past has been collusion, and the hierarchy can no longer close itself off in its insular male-only club playing God. Pell was one of the most ruthless and dogmatic defenders of doctrines that are primarily designed to exercise absolute control over other people’s sexuality and women’s reproductive capacities. And what an absolute outrage to the glorious cult of the saints that the man who ruled the Church with a rod of iron while providing shelter for every kind of abuser so long as he brought in the dosh is now a saint. John Paul II … well, don’t get me started.”
[16] Christina Jane Beattie, God’s mother, Eve’s advocate : a gynocentric refiguration of Marian symbolism in engagement with Luce Irigaray, Bristol, 1998., str. 4: “My intention is to liberate the theological language of maternal femininity from the colonizing discourses of masculinity, by mimetically assuming the position of the theoretical Catholic woman as well as being a Catholic woman theorist. As a Catholic theologian, I don the masks and adopt the strategies of Irigarayan woman in order to see Mary differently.”
[17] “Christian theology offers a patriarchal model of God the Father, which has had a negative impact on the tradition’s ability to represent the full dignity and equality of woman made in the image of God and redeemed in Christ. In the famous aphorism of radical feminist theologian Mary Daly, “If God is male then the male is God”.“ (izvor, str. 3).
[18] “The recent announcement that the CDF regards as invalid any baptism which deviates from the traditional trinitarian formula may cause a flurry of concern among liberal Christians. The prohibition is aimed at feminist liturgies which substitute words such as ‘Creator, Redeemer and Sanctifier’ or ‘Creator, Liberator and Sustainer’ for ‘Father, Son and Holy Spirit’. The intervention might be interpreted as another example of the Vatican’s unrelenting hostility towards feminism and its resistance to more inclusive liturgical language. […] One of the reasons why many Christian feminists are uncomfortable with trinitarian language is that it has accrued too much baggage associated with patriarchal power structures and male-centred perspectives, at the expense of more maternal and female-centred aspects of human life and relationships. The Father/Son image has functioned in an exclusive rather than an inclusive way. It has been used to keep women out of positions of sacramental significance and authority. If the hierarchy wants to reinforce the message that trinitarian language is about relationality rather than masculinity, then one way to do that would be to surrender any literal association between the physical masculinity of the priest and the eucharistic presence of Christ. This would be an eloquent way of affirming that the trinitarian relationship transcends gender, and that God is neither He nor She. The presence of a woman performing the eucharist or the baptismal rite would be a sacramental sign of the mystery of the incarnation and of the redemption of our humanity which includes the totality of who we are” (izvor).
[19] Izvornik: “If we are made in the image of God, then that image is not the Rational One, far less the Moral Rule Maker, but the creative energy of interpersonal love that overflows in an infinite extravagance of expressiveness which cannot be domesticated or rationalised.” (Facebook Tine Beattie, 13.7.2019.)
[20] Tina Beattie, A good question: Is abortion unchristian?, Reform, December 2014: “Christianity is not about moral perfection but about forgiveness, healing and compassion.”
[21] Tina Beattie, Humanae Vitae: Nature, Sex and Reason in Conflict, The Pastoral Review, July 2008: “As a teacher of moral theology, I have sometimes been taken to task by Catholics who believe that I should not question the Church’s teaching. But there is abundant evidence that, for every couple who celebrate Humanae Vitae, there are many others who either ignore it or whose marriages have been driven to breaking point by attempting to follow it. Nobody is suggesting that couples should not practise natural family planning if it can be negotiated harmoniously and effectively within their marriage, nor am I suggesting that large families should be condemned through a Malthusian concern about overpopulation. Perhaps, though, it could be argued that those who have the capacity to care for large numbers of children might serve the common good better if they limited their own natural families, in order to offer a loving home to some of the unwanted children who are the ultimate victims of the breakdown in modern family life.”
[22] Tina Beattie, Theology in transition: opposition to Pope Francis’ reforms is entrenched worldwide, The Tablet, 31.7.2019.: “My public involvement with Catholic institutions invariably provokes vitriolic social media campaigns seeking to ban me on the basis of my support for the ordination of women and same-sex marriage.”
[23] Tina Beattie, Political Christianity and the Vocation of the Theologians, 8.8.2019.: “After years of being targeted by militant Catholic groups because of my theological advocacy for women priests and same-sex marriage and my opposition to the criminalisation of abortion, I had decided to have nothing more to do with institutional Catholicism.”
[24] Tina Beattie, Theology in transition: opposition to Pope Francis’ reforms is entrenched worldwide, The Tablet, 31.7.2019.: “I had underestimated the determination of my hosts. They repeatedly assured me that this was not about me but about the divisions within the Church in Croatia, and from the moment I arrived they went out of their way to make me feel supported.”
[25] Tina Beattie, Theology in transition: opposition to Pope Francis’ reforms is entrenched worldwide, The Tablet, 31.7.2019.: “A Croatian organisation that campaigned against my presence in Dubrovnik has links to the US-based lay Catholic organisation, the American Society for the Defense of Tradition, Family and Property (TFP), one of the many groups operating under the TFP banner. There is now a branch of TFP in the UK. These groups have strong ties to far-right political movements and operate through well-funded networks and websites.”
[26] Tina Beattie, Catholicism, Choice and Consciousness: A Feminist Theological Perspective on Abortion, International Journal of Public Theology (Leiden), 4 (2010.) 1, str. 55: “A church which was truly dedicated to the alleviation of needless suffering at all stages of life would recognize that this could be far more successfully achieved by the provision of effective contraception to women and of good health care facilities during pregnancy and childbirth, than by expending endless moral energy pontificating about abortion.”
[27] Tina Beattie, Catholicism, Choice and Consciousness: A Feminist Theological Perspective on Abortion, International Journal of Public Theology (Leiden), 4 (2010.) 1, str. 51: “absolutist positions based on the embryo’s right to life or the woman’s right to choose fail to represent the reality of abortion and the dilemmas it poses. It suggests an approach in which maternal consciousness and foetal development are together recognized as intrinsic to the process of humanization, and argues for a gradual shift in emphasis from the primacy of the woman’s right to choose in the first trimester, to the right to life of the foetus in the third semester.”
[28] Tina Beattie, Catholicism, Choice and Consciousness: A Feminist Theological Perspective on Abortion, International Journal of Public Theology (Leiden), 4 (2010.) 1, str. 71: “there may be exceptional circumstances when, prior to foetal viability, there are compelling reasons for abortion in the second trimester.”
[29] Tina Beattie, Life in All Its Reality, Tablet, 26.10.2007: „we come to the question as to when the right to life of the unborn child takes precedence over a woman’s right to end an unwanted pregnancy. The teachings of the Catholic Church provide an unequivocal response to that question – a woman has no such right. […] and this is where I for one have considerable difficulties with the Church’s position.”
[30] Tina Beattie, In the Balance: Morality of Abortion 2, Tablet, 5.6.2010: “among the many challenges facing the Catholic hierarchy is the urgent need to respect the moral authority of women themselves in these areas. It is unacceptable in today’s world that a religious hierarchy made up exclusively of celibate men should claim the right to make authoritative decisions regarding these most intimate areas of women’s lives. If it is to have any moral credibility in the modern world, the magisterium must include women theologians and ethicists in the formulation of its teachings and doctrines. To acknowledge that there are cases when early abortion is the lesser of two evils is not to be pro-abortion.”
[31] „I think we need to reclaim the traditional theological distinction between early and late abortion. Early abortion should in my view be legal, because the law should not be used to enforce morality, but to protect the common good, and illegal abortion does not save babies, it kills women. […] Is abortion always morally bad? No“ (A good question: Is abortion unchristian?, Reform).
[32] Tina Beattie reflects on Irish Abortion Referendum, 27.5.2018: “The Church’s absolute prohibition against abortion from conception (there is no “moment” of conception – it’s a process) is relatively modern and was vigorously promoted by Pope John Paul II.”
[33] Maureen Condic, A Scientific View of When Life Begins, objavljeno 11.6.2014.: “The conclusion that human life begins at sperm-egg fusion is uncontested, objective, based on the universally accepted scientific method of distinguishing different cell types from each other and on ample scientific evidence (thousands of independent, peer-reviewed publications). Moreover, it is entirely independent of any specific ethical, moral, political, or religious view of human life or of human embryos. Indeed, this definition does not directly address the central ethical question surrounding the embryo: What value ought society place on human life at the earliest stages of development? A neutral examination of the evidence merely establishes the onset of a new human life at a scientifically well-defined “moment of conception,” a conclusion that unequivocally indicates that human embryos from the one-cell stage forward are indeed living individuals of the human species; i.e., human beings.”
[34] Stjepan Juranić, Odgojiti i obrazovati da od suradnika postanu djelatno suodgovorni, Naša Gospa (Dubrovnik), XV (2009.) 40, str. 44.
[35] Benedetto XVI alla apertura del convegno ecclesiale della diocesi di Roma, I laici nella Chiesa dalla collaborazione alla corresponsabilità, L’Osservatore Romano (Vaticano), 149 (2009.) 45.164 / 28. V., str. 8. Također dostupno na: www.va – Benedikt XVI. – govori – 26. svibnja 2009.
