Stoljetnica Družbe Kćeri Milosrđa
U srpnju 2020. godine proslavljena je Stota obljetnica ustanovljenja Družbe Kćeri Milosrđa u Svetištu Blažene Marije Propetog Petković u Blatu na Korčuli. Tom je prigodom održan simpozij na kojem je proučavana karizmatska djelatnost utemeljiteljice Marije i stogodišnjega djelovanja Družbe. Zbornik je zbog raznih okolnosti izišao ove godine, u povodu 20. obljetnice beatifikacije Utemeljiteljice u Dubrovniku 2003. godine. Pridružujući se čestitkama i molitvenim željama da Gospodin prati Družbu svojim milostima, osobito u novim zvanjima, objavljujemo ovaj Proslov u spomenutom Zborniku (str. 13-18).
PROSLOV
Mirom Kristovim pozdravljamo dobrohotne čitatelje i čitateljice sabranih studija izgovorenih na simpoziju u povodu Stoljetnice Družbe Kćeri Milosrđa (1920.-2020.). Izabrane osmišljateljice proslave Stote obljetnice Družbe nastojale su pojedinim stručnim osobama povjeriti na prouku glavne karakteristike koje oblikuju Družbu kao redovničku zajednicu u njezinoj karizmatičnoj djelatnosti, unutrašnjem rastu i vanjskom širenju po kugli zemaljskoj. Sama Utemeljiteljica Družbe, blažena Marija Propetog Petković, kojoj se ove godine obilježava 20. obljetnica beatifikacije, mogla je više od 40 godina osobno, molitveno i planski, pratiti Družbu, usmjeravati je tijesnom stazom na uska vrata koja vode u Život. Ima se dojam da su sretno probrana, označena i obrađena ta Družbina obilježja. Ipak uvijek ostaje i prostora i pitanja kako se danas i u budućnosti, s iskustvom stogodišnje karizme, postavljati prema sve većim zahtjevima u Crkvi i u svijetu a sa sve manjim brojem pozvanih i odabranih za to providnosno djelo.
Suobličenje. Bog je Otac zamislio i izradio sliku svoga Sina kao budućega čovjeka, Bogočovjeka, a onda je po toj slici izveo čovjeka iz zemljanoga praha udahnuvši mu besmrtnu dušu s razumom i slobodnom voljom. Krist Isus jest „slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac, prije svakog stvorenja“ (Kol 1,15). Nije on samo „slika“, eikon ili ikona, portret ili fotografija, nego u njemu je sva Punina, Pléroma, Božanstva (r. 19). Osnovna zadaća koju Bog zadade sinovima ljudskim jest usklađivati se prema slici Bogočovjeka Isusa Krista u prorocima pretkazana i u punini vremena od Duha Svetoga u Djevici utjelovljena. Marija Petković to pokušava kao djevojka u ključu svoga zvanja opredjeljujući se za služenje bližnjemu, još više moleći Gospodina da kao kršćanka svojom ulogom ispuni volju Božju, a najviše kao redovnica, utemeljiteljica redovničke družbe od 1920., suobličujući se Kristu Patniku gdje poprima završna obilježja svetosti. Sve u okviru Crkve, sakramenta ili znaka i oruđa jedinstva s Bogom i ljudi međusobno.
Hijerarhija. Marija vidi sebe i svoju službu u djelu koje Bog pred nju stavlja u okviru Crkve Katoličke. Vodi tek stasalu Družbu kao kći autentično poslušna crkvenim poglavarima, od mjesnoga dubrovačkog biskupa do Rimskoga biskupa – Pape, jednako u domovini Hrvatskoj kao i u inozemstvu po Europi i po dvjema Amerikama. Gdje god vidi da ima Duha Božjega, ne susteže se pitati crkvene osobe za spasonosan savjet. A sigurno prolazi veliku kalvariju kada je, oboljela i onemoćala, pozvana da se odrekne vodstva zajednice i da svojim molitvama i patnjama pomogne njezinu karizmatičnu rastu.
Karizma. Pročitavši Božji znak, nadahnuta Božjom karizmom ili posebnim darom, Marija prije više od 100 godina nastoji novom Družbom, Božjim djelom, prema svojim mogućnostima odgovoriti istinskim potrebama svoga vremena. Kroz ovo stoljeća Družba se ne samo u sebi razvija, nego i uspostavlja više vanjskih laičkih suradničkih zajednica. U odnosu na potrebe svijeta traži odgovore prema pozivima Crkve da se usklađuje s Božjom riječi i da prepoznaje prave znakove vremena. Družba se i danas, čuvajući identitet vlastite karizme, trudi čitati suvremene znakove da molitvom i djelom odgovori ljudskim zahtjevima u vidu vječnoga života.
Providnost. Blažena Marija istinski vjeruje u providnosnu snagu kojom Bog stvara i uzdržava čovječanstvo na ovome svijetu i ujedno vodi svakoga čovjeka putovima spasenja. Čitajući duhovne spise blažene Utemeljiteljice čitatelj se nerijetko susreće s izrazom Božje providnosti kojoj ona zahvaljuje za Družbu kao djelo osobite Božje brige i ljubavi. Ne samo u prostornom smislu šireći se s otoka Korčule do Subotice u Vojvodini i Velesa u Makedoniji odnosno do Paragvaja i drugih latino-američkih država, nego Družba i u vremenskom smislu doživljava jubilarnu stoljetnicu svoga života i karizmatična djelovanja. Povjerenje u Providnost i danas je Družbi putokaz za djelovanje u skladu s ispunjenjem mudre i svemoćne volje Božje, unatoč tolikim pomoćnim tehnikama i znanstvenim granama.
Duhovnost. Blažena Marija formira vlastita obilježja duhovnosti koja se vertikalno napaja na milosrđu Oca nebeskoga a horizontalno na učiteljstvu Crkve. U svojoj zajednici osobito njeguje liturgijski duh odajući Bogu slavu i tražeći od svake pojedine sestre da vjerno opslužuje sve liturgijske odredbe i crkvene norme. Takva je duhovnost trajan izvor snage za djelovanje Družbe u Crkvi i društvu.
Odgoj mladeži. Družba se osniva u prvom redu s ciljem odgoja mladeži, tj. izobrazbe pameti u glavi i odgoja krjeposti u srcu, rasta u općoj uljudnosti i u kršćanskoj vjeri radi postizanja cjelovite ljudske osobnosti koja će, razvijena, primjerno djelovati i u svojoj obitelji i u svijetu.
Župni apostolat. U Družbi Kćeri Milosrđa župni se apostolat grana u više smjerova: u odgojno-obrazovnu sustavu, u brizi za starije i nemoćne, u okviru različitih crkvenih službi i ondje gdje se vide nove mogućnosti župnog apostolata. Osobit se naglasak stavlja na misijsko djelo Družbe koja se množi dijeleći se po raznim kontinentima u poslanju vlastitih članica i stjecanju novih kršćana.
U službi zdravlja. Stoljeće Družbe u službi ljudskoga zdravlja, napose starijih osoba prolazi u odazivima sestara u civilne zdravstvene ustanove. Drugi svjetski rat nudi nove mogućosti sestarskog zalaganja. Pod komunizmom sestre se otpuštaju iz bolnica i drugih sličnih ustanova. Dolaskom demokracije sestrama se otvara veća mogućnost uključivanja u službu zdravstva, ali istodobno broj se sestara umanjuje. Eto potrebe za neizostavnom molitvom Gospodaru žetve da pošalje vrijedne žetelice u žetvu svoju.
Misionarstvo. Blažena Marija osobito je osjetljiva na poziv koji papa Benedikt XV. (1914.-1922.) pod nazivom Maximum illud upućuje 1919. godine i razbuđuje misijski duh u Crkvi. Crkva je po naravi misionarska, poslanstvena. Tomu se pozivu velikodušno odaziva utemeljiteljica nove Družbe nastale na hrvatskom području, nesebično otvarajući misijske postaje na južnoameričkom tlu od 1936. nadalje. Drugi vatikanski koncil (1962.-1965.) misijskoj djelatnosti Crkve posvećuje jedan od 16 dokumenata, tj. dekret „Ad gentes divinitus“ s više od 40 brojeva, navodeći barem 10 puta pismo Maximum illud – Onu najveću i presvetu zadaću Crkve. Sestre su jednako i danas pozvane da, i s ovim brojem svojih članica, s pouzdanjem u Boga odgovore na sve veće potrebe misijskoga djelovanja u svijetu.
Milosrdnost. Iako je sva Crkva pozvana da bude misionarska, da prenosi milosrdnu ljubav Oca nebeskoga ovomu svijetu, sigurno svaka članica Družbe svojom sviješću smišlja kako snagom specifične karizme uspješno prenositi dar Božjega milosrđa ljudima u konkretnim crkvenim koordinatama. Tu su i brojni izazovi koji ne samo priječe razvoj i širenje temeljne zadaće nego ih potiču i promiču na dobro ljudske zajednice.
* * *
Čudesna klima. Da na kraju istaknemo jedno čudesno razdoblje u hrvatskoj povijesti kada je u ovome narodu živjelo, barem jednim dijelom svoga života, u isto doba čak trideset i dvoje Slugu i Službenica Božjih, Časnih Slugu Božjih, Blaženika i Blaženica i Svetaca. Navodimo i one koji su došli iz drugih naroda i država i u zajednici hrvatskoga naroda postigli priznat stupanj sveta života kao i one hrvatske članove koji su završili svoj krjeposni ili mučenički život u drugim narodima. To razdoblje osobitih krjeposnika obuhvaća 12 godina od 1912., kada je rođena blažena Bernardeta Banja, mučenica, i 1924., kada je preminuo pomoćni zagrebački biskup Josip Lang, Sluga Božji. U tome vremenskom odlomku proživjela je svih 12 godina i blažena Marija Propetog Petković, čak je u tome odsjeku utemeljila redovničku Družbu. Bilo je to burno razdoblje Prvoga svjetskog rata (VI./1914. – XII./1918.) i šest poratnih godina u kojima je harala i zarazna gripa zvana španjolica (III./1918. -VI./1920.) koja je odnijela više od 50 milijuna žitelja svijeta. Nevjerojatno kako iz toga doba, predratnoga, ratnoga i poratnoga u prvoj četvrtini prošloga stoljeća, Bog „čudesno uzvisuje“ tolik broj „prijatelja“ svojih (usp. Ps 4,4) na raznim mjestima u hrvatskom narodu: među njima popriličan broj s mučeničkim vijencem. Kao da je neka čudesna klima pogodovala razvoju karizme među biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i laicima s tolikim „s mirisom svetosti“.
Hrvatski katolički narod čekao je skoro 500 godina, od 1391. do 1889. da Sveta Stolica proglasi Nikolu Tavelića blaženim i još 80 godina da ga proglasi svetim. Prvi proglašeni hrvatski svetac. Navodimo najprije imena Božjih ugodnika koji su živjeli prije spomenutoga perioda 1912.-1924.
Nikola Tavelić, 1340.-1391., svetac od 1970.
Marko Križevčanin, 1589.-1619., svetac od 1995.
Augustin Kažotić, 1260.-1323., blaženik od 1700.
Jakov Zadranin, 1400.-1485., blaženik od 1700.
Gracija iz Kotora, 1438.-1508., blaženik od 1889.
Julijan iz Bala, oko 1300.-1349., blaženik od 1910.
Ozana Kotorska, 1493.-1565., blažena od 1927.
Petar Barbarić, 1874.-1897., Časni Sl. Božji od 2015.
Šimun Filipović, 1732.-1802., kauza u Rimu od 1875.
Nikola Bijanković, 1645.-1730., u Rimu od 1895.
Ana Marija Marović, 1815.-1887., u Rimu od 1962.
Lovro Milanović, 1777.-1807. kauza u Sarajevu od 2015.
Ivan Bonifacije Pavletić, 1864.-1897. kauza u Rimu.
Klara Žižić, 1626.-1706. Svetostolički proces od 2017.
Evo popisa Božjih ugodnika koji su živjeli između 1912. i 1924. godine:
Leopold Bogdan Mandić: 1866.-1942. Kanoniziran u Rimu 1983.
Alojzije Stepinac, 1898.-1960. Beatificiran u Mariji Bistrici 1998.
Marija Propetog Petković, 1892.-1966. Beatificirana u Dubrovniku 2003.
Ivan Merz, 1896.-1928. Beatificiran u Banjoj Luci 2003.
Blaženih pet Drinskih mučenica, mučenih u prosincu 1941. Beatificirane u Sarajevu 2011.
Jula Ivanišević, 1893.-1941.
Berchmana Johanna Leidenix, Austrijanka, 1865.-1941.
Krizina Bojanc, Slovenka, 1885.-1941.
Antonija Fabjan, Slovenka, 1907.-1941.
Bernadeta Banja, Mađarica iz Hrvatske, 1912.-1941.
Miroslav Bulešić, 1920.-1947. Beatificiran u Puli 2013.
Anton Durković, 1888.-1951. Beatificiran u Jašiju, Rumunjska, 2014.
Serafin Kodić Glasnović, 1893.-1947. Beatificiran u Skadru 2016.
Anton Muzić, 1921.-1948. Beatificiran u Skadru 2016.
Egidije Bulešić, 1905.-1929. Časni sluga Božji od 1977.
Vendelin Vošnjak, 1861.-1933. Časni Sluga Božji od 2000.
Ante Antić, 1893.-1965. Časni Sluga Božji od 2015.
Alojzije Palić, 1878.-1913. Svetostolički proces od 2002.
Gerardo Tomo Stantić, 1876.-1956. Svetostolički proces od 2005.
Josip Stadler, 1843.-1918. Svetostolički proces od 2008.
Josip Lang, 1857.-1924. Svetostolički proces od 2022.
Klaudija Boellein, 1875.-1952. Dijecezanski proces od 1971.
Aleksa Benigar, 1893.-1988. Dijecezanski proces od 1995.
Ante Tomičić, 1901.-1981. Dijecezanski proces od 2005.
Marica Stanković, 1900.-1957. Dijecezanski proces od 2006.
Žarka Ivasić, 1908.-1946. Dijecezanski proces od 2011.
Ivan Peran, 1920.-2003. Dijecezanski proces od 2011.
Franjo Kuharić, 1919.-2002. Dijecezanski proces od 2012.
Marija Kozulić, 1852.-1922. Dijecezanski proces od 2013.
Antun Mahnić, 1850.-1920. Dijecezanski proces od 2013.
Ante Gabrić, 1915.-1988. Dijecezanski proces od 2015.
Bog je u svaka doba formirao blažene i svete. Vjerujemo da su mnogi krjeposnici i mučenici u kraljevstvu nebeskom. Mi znamo za one koji su kanonski proglašeni takvima. Ali su se – što je osobito pohvalno – u ovome vremenu i pojedine crkvene zajednice: biskupije i redovničke družbe, istinski založile za promaknuće uzornih osoba iz svojih redova. Zato su i vidljivi plodovi milosti i svetosti. Neka blažena Marija Petković, štovateljica Milosrdnog Oca, i spomenuti Božji ugodnici svojim zagovorom kod Gospodina prate hrvatski narod i vjernike Kristove.
Mostar, o blagdanu Božanskoga Milosrđa 2023.
+ Ratko Perić
