Strašan sam jer ne radim ništa
Ne može se biti junak bez napora. Trud je uvijek bio svojstven junaštvu: da te nešto košta. Junački pokušaj spašavanja uključuje izlaganje sebe opasnosti. Ali ekološka etika ima drukčija mjerila: što manje truda, a pogotovo nečinjenja. Etička kakvoća ljudskoga djelovanja mjeri se stvarima koje se izbjegavaju. Današnje mjerilo je čiji ugljični otisak, količina ugljikova dioksida koju osoba ispušta: bolja ste osoba ako pridonosite manje CO2 svijetu. Nešto poput golfskoga hendikepa. Najbolji golfaš je onaj koji treba najmanje udaraca. U gotovo svakom drugom športu je obrnuto: što više postižeš, to si bolji. Ali ćudorednost ekologije ista je kao i golfa: najbolji je igrač onaj koji je proizveo najmanje ugljikova dioksida na kraju svoga života. Petsto dana disanja jednako je loše kao 319 litara spaljenoga dizela. Samo da znate: i ne činiti ništa uzrokuje puno jada. U svakom slučaju, najetičniji je onaj tko prijeđe najmanje kilometara svojim vozilom, tko jede najmanje mesa, tko uključi grijanje na najslabije i da, tko najmanje diše. Živjeti dug život nije dobro za okoliš.
Kada je riječ o etici, Biblija nam je ponekad spremna dati savjet. Kako tamo stvari stoje s ugljikovim dioksidom? Ljudi tada nisu bili zabrinuti zbog krava koje ispuštaju metan i nisu tražili alternative slamkama, ali u Novom Zavjetu nailazi se na skupinu čiji je najviši standard bio ne činiti išta. Pogotovo subotom. Farizeji su bili vrlo zadovoljni tim otkrićem. Činiti ama baš ništa i zaslužiti nebo. Daj to!
No, našao se netko tko im je ukazao na apsurdnost njihova pogleda na etiku. Kad je Isus vidio čovjeka s usahlom rukom, htio ga je izliječiti. Ali bila je subota, ukratko, nije se smjelo bilo išta činiti, pa ni čudo. Isus je postavio jednostavno pitanje:
„Što ćeš učiniti ako ti ovca upadne u jamu? Izvadit ćeš jadnu živinu van, makar je subota. A što znači ovca u usporedbi s čovjekom? Stoga je subotom dopušteno činiti dobro.“ [Matej 12, 11–12].
Zatim je izliječio čovjeka. A što su učinili ti ljudi, koje su sebe smatrali etički visokostojećima? Odlučili su skovati plan kako se riješiti Isusa:
„iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube“ [Matej 12, 14].
Kada već govorimo o etici.
Taj izgred otkriva srž sukoba. Farizeji slijede svoja stroga pravila nečinjenja (ne rade subotom, ne jedu nečistu hranu, ne druže se s nečistim ljudima itd.), a Isus zagovara pozitivno, aktivno stajalište.
Predstavnici trenutačne ekološke etike jako podsjećaju na licemjerne farizeje, tj. lijepo se prikazuju, ali zapravo tako ne misle; ništa ne rade i dvolično se pretvaraju. Uzmite one holivudske zvijezde koje lete po svijetu u privatnim zrakoplovima, ali zbog zaštite okoliša voze električnu Teslu. Ili Gretu Thunberg koja odlazi na klimatski skup na jedrilici, ali se ne vraća doma na tom jedrenjaku. Bilo je potrebno pet članova posade da prevezu zrakoplov do mjesta na kojem se nalazio brod i zatim otplove kući. Sama Greta otišla je kući zrakoplovom. (Usput, zar u Švedskoj nemaju nadzor nad učeničkim pohađanjem nastave?)
Gdje god Bog kaže „da“, vrag kaže „ne“. Goethe je to izrazio u svom poznatom djelu Faust. Ondje Mefisto (vrag) dolazi reći:
„Ich bin der Geist der stets verneint! Unde das mit Recht; denn alles was entsteht ist werth daß es zu Grunde geht; Drum besser wär’s daß nichts entstünde. So ist denn alles was ihr Sünde, Zerstörung, kurz das Böse nennt, Mein eigentliches Element.“ –
[„Ja sam duh koji niječe! I to s pravom; jer sve što nastaje vrijedno je da ide kraju; zato bi bilo bolje da ništa ne nastaje. Tako je, dakle, sve što vi nazivate grijehom, uništenjem, ukratko, zlom – moje vlastito počelo.“]
Đavlovo je geslo vječno „ne“ životu svakoga čovjeka protiv kojega se đavao suprotstavlja u oholosti. Jer to je u konačnici ono o čemu je riječ: o dostojanstvu svakoga čovjeka iznutra. Đavao se tomu suprotstavlja po definiciji. Uostalom, to je Božje stvorenje. U ekološkoj etici vrijednost čovjeka mjeri se količinom štete koju nanosi prirodi. Što manje [štete] to bolje; to je [pojedinac] vrjedniji. Nije vas moguće svesti na ništicu dok god dišete. Cijeni se kada umrete. To može zvučati podrugljivo, jezivo i zlokobno, ali jesmo li toliko daleko od toga? Već smo došli do točke da te ljudi prijezirno gledaju ako na svijet doneseš troje djece. Pokret Extinction Rebellion [Pobuna protiv izumiranja] u Nizozemskoj preuzeo je Faustovo geslo:
„Drum besser wär’s, daß nichts entstünde.“ –
„Zato bi bilo bolje da ništa ne nastaje.“
Da, dobro je uskratiti sebi neke stvari. Korizma je izvrsno vrijeme za to. Umjerenost je kršćanska krjepost. Pridonositi odgovornoj ekologiji kršćanska je dužnost. No, kao što se često događa, revolucije imaju sklonost pojesti vlastitu djecu. Poklič Francuske revolucije „sloboda, jednakost i bratstvo“ izrodilo se u linčovanja. Komunistička država blagostanja dovela je do najvećih istrjebljenja koja povijest poznaje. Šerijat nije donio zemlju meda i mlijeka svima, nego pakao mnogima. Isus nije ukinuo zapovijed svetkovanja subote, nego joj je suprotstavio zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Izbor nije jedno ili drugo. U Crkvi je, kao i uvijek, i jedno i drugo. One koji poštuju sve vlastite propise, ali nemaju oka za milosrđe, Isus naziva licemjerima. Niste dobro čeljade, a kamoli junak, zato što vozite hibridni auto ili plovite na jedra na skup o okolišu. Pravi su junaci još uvijek oni koji čine dobro samo zato što je ispravno, bez ikakve osobne koristi, i ne daju svojoj lijevoj ruci do znanja što im radi desna ruka.
