Svećenicima, učiteljima i liječnicima…
Iako se mediji svojski trude do krajnjih granica obezvrijediti nekadašnje društvene stupove svakog sela i svakog grada – svećenike, liječnike i učitelje, pa možemo gotovo statistički pratiti kako donose red objeda (češće kleveta) na račun svećenika, pa red na račun liječnika, pa red na račun učitelja, i tako opet u krug…, ipak naš narod u velikom broju i dalje duboko, duboko cijeni i jedne i druge i treće.
Ako mediji govore o svećenicima, mahom će preskočiti sve one – a takvi su u daleko najvećem broju – koji samozatajno i požrtvovno rade na duhovnoj, vjerskoj, materijalnoj i društvenoj izgradnji vjernika, ali će zato itekako pisati i pisati o pojedincima koji su nekim svojim postupcima sami obezvrijedili poziv na koji su pozvani, a ako i nisu, već će se mediji potruditi predstaviti javnosti kao da jesu. Statistički rezultat takvog pisanja kaže kako su svi svećenici razvratnici, pedofili i okorjeli bezosjećajni materijalisti.
Ako mediji govore o učiteljima, opet će mahom preskočiti sve one – a takvi su također u daleko najvećem broju – koji se maksimalno trude i naučiti i odgojiti djecu i mlade, te tako pomoći da danas-sutra ti mladi ljudi postanu uistinu i obrazovani i odgojeni, ali će zato itekako pisati i pisati o nekim slučajevima u kojima se učitelj nije ponio onako kako bi to njegova profesionalna uloga zahtijevala. Opet, dakako, ništa ih neće priječiti da, ukoliko takvih nema, sami iskonstruiraju priču od koje će se čitateljima dizati želudac. Zaključak takvog pisanja: svi su učitelji lijeni, pokvareni i bezosjećajni.
Jednako tako, ako govore o liječnicima, i tu će mediji beskrupulozno preskočiti svo ono mnoštvo liječnika i drugog medicinskog osoblja koje pada s nogu od posla, a unatoč tome zdušno rade kako bi na bilo koji način pomogli bolesnima i onima koji traže njihovu pomoć. Naprotiv, bilo kakva nenamjerna liječnička pogrješka ili npr. slučaj pojedinog korumpiranog liječnika, gotovo će jedini biti medijski isticani, s ciljem obezvrjeđivanja cijele profesije. Rezultat takvog pisanja je privid kako su svi liječnici korumpirani, hladni i nezainteresirani za čovjeka.
Međutim, ne samo da to nije tako kako predstavljaju mediji, nego je, gledano općenito, sasvim, sasvim suprotno i sigurna sam kako je naš prosječan čovjek itekako svjestan takvih medijskih podvala. A te i takve medijske podvale nisu takve slučajno, nego se itekako uklapaju u cjelokupnu sliku oko nastojanja uništavanja najvažnijih vrjednota jednoga društva, koje možda čak na najizvrsniji način mogu prenositi i u načelu prenose upravo navedeni staleži.
Zato je važno s jedne strane truditi se i ne podleći defetizmu i lažima koje nam serviraju mediji, a s druge strane važno je, uistinu važno, što više izgrađivati optimizam, jer je on jedan od najboljih temelja oporavka i izgradnje svakoga društva. U tom je smislu važno i vratiti dostojanstvo svim profesijama, a napose navedenima, jer su izložene posebnom i nepravednom medijskom linču.
Poznajem puno svećenika, poznajem puno, puno učitelja i poznajem solidan broj liječnika i s potpunom uvjerenošću u istinitost svojih riječi tvrdim kako daleko, daleko najveći broj i jednih i drugih i trećih s nevjerojatno velikom ljubavlju i predanošću radi svoj posao i želi izgrađivati društvo u najkvalitetnijim vrjednotama, unatoč tome što ih se samo pljuje, pljuje i pljuje. Koji puta možda baš i usprkos tome.
Dobro je, stoga, što više govoriti i pisati o takvim konkretnim pozitivnim slučajevima, ne zato da se svećenik, učitelj i liječnik hvale ili uzdižu iznad drugih profesija, ne čak ni zato da im se oda priznanje za veliku predanost i zauzetost, nego jednostavno zato da budu svjesni kako njihova nastojanja oko izravnog ili neizravnog pomaganja drugima nisu uzaludna, nego naprotiv ona koja daju velike plodove i kako te plodove itekako svakodnevno viđamo u mnoštvu situacija.
Zato mogu samo zaključiti (a vjerujem da će mi se u tome pridružiti mnogi): Hvala vam, od srca vam hvala, dragi svećenici, dragi učitelji i dragi liječnici, na svemu što svakodnevno činite!
