Utorak, 17 svibnja

Sveta Bogorodica Marija – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Nova je godina. Ako se kaže da je dobar početak – pola posla, onda bismo stvarno htjeli da početak ove godine bude u Gospodinu, bude blagoslovljen po zagovoru Blažene Djevice Marije čijeg se materinstva danas spominjemo. Htjeli bismo da Božji blagoslov počine danas na svakom čovjeku dobre volje, tako da se Kraljevstvo Božje proširi po cijelome svijetu. Zato ćemo na početku zazvati na nas milosrđe Božje.

  • Gospodine, ti oduvijek blagoslivljaš i čuvaš svoj narod. Gospodine smiluj se!
  • Kriste, tvoje nas blago lice obasjava svakoga dana. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, tvoj blagi pogled počiva na svakom čovjeku koji je potrebit tvoga milosrđa. Gospodine smiluj se!

Nacrt za homiliju


U starom je svijetu izgovorena riječ bila izuzetno važna. Naime, u vremenima kada su i knjige i sav pribor za pisanje bili skupi i većini ljudi nedostupni, izgovorene je riječ imala posebno značenje. Usmeno dano obećanje bilo je pouzdano. Izgovorene čestitke i dobre želje su bili na posebnoj cijeni. Jednako tako veliku je težinu imao izgovoreni blagoslov. Jer, iza riječi je stajao čovjek sa svojim srcem i sa svojom voljom. Tako smo danas u prvom čitanju (Br 6, 22-27) čuli blagoslov koji Židovi i danas izgovaraju nad svojim dragima i kojim se svake subote u sinagogi blagoslivlje izabrani narod. Blagoslov je trostruk.


Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva


Svećenici bi nad narodom trebali izgovoriti ovaj blagoslov čiji prvi članak glasi: “Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva”. Prisjetimo se. Božji je prvi blagoslov samo stvaranje. Bog je u početku rekao “Neka bude!” – i bilo je. Božje je stvaranje blagoslov. To onda znači da nas Bog nije stvorio iz dosade – Bog to ne bi mogao. Bog nas nije stvorio iz puke zabave – neozbiljno bi to bilo i Boga nedostojno. Bog nas je stvorio iz ljubavi. Sve je dobro stvorio, a čovjeka je stvorio sebi slična – jer ga je ljubio. Zato se u ovom prvom članku blagoslova zapravo zahvaljuje Bogu za stvaranje i moli se Boga da nas i dalje blagoslivlje svojom stvarateljskom riječju. Ovaj prvi članak nas podsjeća da je sve dobro od Boga i da bez njega ništa dobro ne možemo učiniti. Naravno, vrhunac Božjeg blagoslova jest sam Sin Božji, Krist Gospodin čijim nas rođenjem Bog blagoslivlje na najveći mogući način.


Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!


Mi se počesto osjećamo samodostatnima. Rado izlažemo drugima svoje stavove i svoja rješenja mnogih problema. Zar ne da mnogi od nas misle kako se dobro razumiju u politiku i kako bi lako i jednostavno riješili mnoge probleme u svojoj općini ili županiji, pa čak i u državi. Svatko od nas misli da zna najbolje u svojoj kući i oko kuće, itd… Međutim, ovaj drugi članak blagoslova veli: “Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!” Stari biblijski čovjek dobro je ovo razumio. Mudar čovjek i danas to dobro razumije. Ta što mi znamo? Dokle dosežu naše sposobnosti? Koliko smo podložni modi i trenutnim hirovima određenog vremena! Zato Božji čovjek shvaća da mu je potrebna svjetlost Božjeg lica. Potrebno nam je da u svjetlu Božjeg lica, Božje riječi razaznamo što je dobro, a što je loše u našem životu, jer inače bismo samo glavinjali kroza život. Potrebna nam je svjetlost Božjeg lica da razvidimo kojim nam je putem krenuti. Potrebno nam je svjetlo Božjega lica da mirno kročimo svojim putem znajući tko nam je Vođa i učitelj.


Neka pogled svoj Gospodin svrati na te


Zamislimo djecu koja se igraju na dječjem igralištu. Bezbrižna su jer znaju da su tu stariji koji paze na njih. Bilo da padnu ili da se povrijede, bilo da zapadnu u neku zadjevicu, odmah će dotrčati mami ili baki koja pazi na njih. Kao da sličnu sliku ima treći dio ovog blagoslova koji veli: “Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!” Zar ne da nam svima toliko treba toga Božjeg zaštitničkog pogleda. Stvoreni smo Božjom rukom, živimo pod njegovim pogledom. I ne doživljavamo ga kao suca koji sve vidi i kojemu se ništa ne da sakriti, nego u njegovom oku vidimo pogled Oca koji nas voli, koji se raznježi kad nas ugleda, koji bdije i koji se skrbi. Zato su veliki sveti ljudi bili tako opušteni i tako sretni. Osjetili su veoma dobro da je Bog s njima, da počivaju pod Božjim pogledom. Zato se ničega nisu plašili i ništa ih nije moglo iz temelja uzdrmati niti uznemiriti. Osjetili su na sebi blagu ruku Božju i milosni Božji pogled. Eto, upravo to na današnji dan molimo i želimo za sebe i za sve drage. To pouzdanje, taj mir i tu Božju zaštitu.


Blagoslivljati


Stoga smo mi kršćani pozvani blagoslivljati. Boga. Zbog njegovih silnih darova. Tek u molitvi blagoslova počinjemo nazrijevati i kušati „kako je dobar Gospodin“ i kolikim nas je darima obdario. I, što je jednako važno, pozvani smo zazivati Božji blagoslov na naše bližnje. Ovo valja osobito naglasiti. Znamo kako u Svetom pismu riječ nije samo strujanje zraka i vibriranje glasnica, nego da riječ odražava osobu, ono što ona jest, što vjeruje i za čim teži. Nismo ni svjesni koliko veliku snagu i prodornost imaju naše riječi. Koliko nas samo može zaboljeti ružna riječ, a kako li nas samo može razgaliti i obradovati dobra riječ! A mi kršćani pozvani smo blagoslivljati, pozvani smo da budemo blagoslov. Spomenimo da se u Bibliji preko 480 puta govori o blagoslovu i blagoslivljanju. Umjesto ružne riječi, umjesto psovke, kako li samo blagotvorno može djelovati blagoslovna riječ u našim međuljudskim odnosima. Kako li samo može liječiti rane duše naša sposobnost da doista blagoslivljamo svakoga čovjeka, da zazivamo Božju milost i na naše prijatelje i na naše neprijatelje! Zato, blagoslivljajmo! Gdje je međusobna ljubav, tamo se rađa molitva blagoslivljanja; gdje je blagoslivljanje, tamo se rađa i učvršćuje ljubav.

Neka naše riječi u ovoj godini budu zazivanje blagoslova. Da blagoslivljamo Gospodina zbog velikih djela koja nam čini po svome Sinu Isusu Kristu, da zahvaljujemo Bogu za tolike divne ljude koji nas okružuju. Zatim neka ova godina bude godina kada ćemo od srca blagoslivljati i one koji su nam teški, za koje nam se čini da nam ne žele dobro. Blagoslivljajmo. Budimo blagoslov. Tako ćemo u ovome svijetu biti živa slika Boga koji je izvor i ishodište svakoga blagoslova.